Afrodizijaci – mit ili stvarnost?

Afrodizijaci - mit ili stvarnost?
Mandragora, ginseng, rog nosoroga… Oduvijek i na svim kontinentima nije se prestajalo nekim supstancama pripisivati svojstva afrodizijaka. Je li to mit ili stvarnost?

Od davnih vremena čovjek je nastojao potaknuti svoju seksualnu aktivnost. Zbog toga je, u zavisnosti od zemljopisnih širina i epoha, pripisivao nekim biljkama i supstancama takozvana afrodizijačka svojstva. U staroj Kini korijen ginsenga – čudo svijeta – mandarini su plaćali zlatom, jer su u njemu vidjeli stimulativno sredstvo koje ne samo da je pobuđivalo želju, već je i produžavalo seksualno zadovoljstvo.

Na dalekom istoku za prah od roga nosoroga smatrano je da pruža žar koji im je nedostajao. U srednjovjekovnoj Europi, zaklinjalo se u čuvenu mandragoru – za koju se tvrdilo da raste u podnožju vješala zahvaljujući spermi vješanih. U Africi, već stoljećima orahu kole pripisivalo se svojstvo afrodizijaka, što seljaci Kazana rado pripisuju biljci eleuterokok, koju još nazivaju đavolji grm.

Danas te supstance i dalje fasciniraju. Na njima su se mnogi obogatili, a neke biljke sadrže u sebi štetne sastojke i ni u kojem slučaju ne predstavljaju seksualnu stimulaciju. Neke, kao čuveni ginseng, vrlo aktualan danas, ili plava alga (spirulina maxima) vrlo su bogate željezom, kalcijem i vitaminima, i izvanredno su sredstvo za oporavak. Međutim, stručnjaci tvrde da su daleko od toga da posjeduju svojstva koja im se pripisuju. A ako su neke, i pored tolikih godina i izvan granica, zadržale svoju reputaciju, one to duguju više izvjesnom simbolizmu i ljudskoj lakovjernosti.

Sviđalo nam se to ili ne, ni tartufi toliko hvaljeni u starom vijeku, ni oštrige, ni mliječ od ribe – ne pružaju na seksualnom planu neku pomoć više od banane ili đumbira.

Da li su afrodizijaci mit? Ne u potpunosti. Neke supstance su u stanju izvjestan spasonosan “poticaj” pružiti osobi s umanjenom seksualnošću, a neke imaju moć otkloniti inhibicije. Većina njih nije uvijek lišena opasnosti. Isti je slučaj s čuvenim afrodizijakom, španjolskom muhom. Osušen, pretvoren u prah, ovaj zelenkasti tvrdokrilac koji živi u oblasti Sredozemlja, može postati opasan stimulans. Ako se unese u organizam, španjolska muha može izazvati začepljenje krvnih žila i iritaciju u donjem dijelu karlice, izazivajući produženu erekciju, ali ne i obvezno praćenu seksualnom željom. Uzeta u velikoj dozi, ona može izazvati ozbiljne unutrašnje ozljede: krvarenje u bubrezima i probavnom traktu, dovodeći čak do smrti.

Sigurno aktivne, ali i opasne, euforične droge, kao što je amilnitrit, mladi Amerikanci koriste kao stimulans. Ova supstanca koja se prodaje kao tekućina za inhalaciju, pojaćava osjećaj pri orgazmu i usporava moment ejakulacije. Treba, međutim, voditi računa o sekundarnim efektima: izaziva glavobolje, tahikardiju, hipertenziju (normalno korišten amilnitrit koristi se u liječenju angine pectoris) i duboke nesvjestice. Isti je slučaj s preparatom M.D.M.A., poznat pod imenom “ekstaza”. Ovaj derivat anfetamina ima svojstva koja izazivaju gubitak apetita, ali i euforičnost, zbog kojih je vrlo tražen od 1983. godine. Samo jedno uzimanje može biti uzrok ozbiljnih psihičkih smetnji (depresija), a ponekad iznenadne smrti.

Što se tiče LSD-a, koji važi kao “snažan afrodizijak” i koji izaziva promjenu stanja svijesti i izmjenu percepcije doživljenog, pa čak i orgazam, potvrđen je kao vrlo opasna droga čija upotreba može izazvati teška oboljenja i smrt.

Kokain se smatra snažnim seksualnim stimulansom. Njime se istina povećava jačina senzacija, a orgazam usporava. Ali poslije razdoblja jake euforije, praćene ne manjom erotizacijom, nastupa dugo razdoblje depresije. Manje štetna marihuana tražena zbog svog dezinhibitorskog svojstva, izaziva u malim dozama, kao i alkohol, povećanu želju zbog euforičnog svojstva. U većim dozama, kao i alkohol, dovodi u pitanje ostvarenje seksualnog čina i može izazvati kod korisnika trajne seksualne disfunkcije: među korisnicima marihuane, stupanj impotentnosti je veći od prosječnog (20 posto prema samo 10 posto).

Je li pristalica jakih senzacija osuđen birati samo između netoksičnih proizvoda, lišenih realnih svojstava i aktivnih, ali opasnih supstanci? Ne sasvim. U laboratorijama se ispituju preparati koji imaju za cilj da budu “pravi” afrodizijaci. Naime, riječ je o preparatima koji nisu štetni, povećavaju želju, zadovoljstvo i seksualne performanse. Trenutno ih nema mnogo.

Može se ipak navesti testosteron. Taj muški hormon, prisutan kod muškaraca kao i kod žena, igra bitnu ulogu u fiziologiji želje, kako muške tako i ženske. Kao dokaz: kod muškaraca, veliko smanjenje njegovog stupnja, bez obzira na uzrok (nedostatak lučenja endokrinih žlijezda, uzimanje antiandrogena: antitestosteronski lijekovi) izaziva naglu promjenu u seksualnom zanimanju i promjenu erektivnih sposobnosti. Kod žene, drastičan pad njegova stupnja povlači za sobom veliko sniženje seksualne sposobnosti, dok njegovo povećanje izaziva pojačane želje.

Neka laboratorijska istraživanja ulijevaju nadu. Nažalost, te supstance koje se propisuju u antidepresivnom liječenju nisu u potpunosti lišene štetnosti. Ukratko, treba priznati da se još uvijek istražuje čudesna formula koja bi omogućila pospješivanje djelovanja dopamina – vektora želje, sniženja serotonina – inhibitorskog agensa želje, a koja ne bi bila štetna.

Za sada se jedino johinbin smatra zadovoljavajućim: to je alkaloid ekstrahiran iz kore johimbe (poznate u Obali slonovače po vazodilatatorskim svojstvima), čija je afrodizijačka moć (izaziva dugotrajnu erekciju) ispitivana na životinjama na sveučilištu Stanford.

Možda će vas zanimati i ovo: