Anđeli – dug vijek nebeskih bića

Anđeli - dug vijek nebeskih bića
Knjige, časopisi, film i igre obnavljaju lik popularnog nebeskog glasnika, koji se uvijek kreće između božanstva i ljudi. Evo njegove povijesti čiji korijeni potječu iz pradavnih vremena asirsko – babilonske civilizacije.

Snovi, mašta ili stvarnost odražena fantazijom? Nije važno, jer i psiholozi tvrde kako nema ničeg zla i vjerovanja u anđele, ako to pomaže pacijentima kako bi opet stekli tjelesnu i duševnu ravnotežu. I možda nije slučajno kako se u našoj suhoparnoj epohi, bogatoj novim tehnologijama, nalazi sve više onih što traže utjehu u krilatom glasniku bogova.

Taj glasnik koji se giba između svetog i profanoga, nerijetko je glavno lice u reklamama, filmu (“Barbarella”, “Raj može čekati”, “Duh”, “Tamo daleko, a tako blizu”), nazivima kozmetičkih proizvoda, tekstilnih predmeta, a bio je protagonist duhovnog kazališnog djela “Perje”, koje je s velikim uspjehom dugo igralo u Milanu.

Pa i zabavne igre dobivaju imena prema anđelima: milanska grafičarka Daniela Antoniazzi je nacrtala snop od 52. karte, od kojih svaka nosi ime neke pozitivne situacije (mir, sreća, radost). A Isabella Popani svoje krilate glasnike izvodi u seminare u kojima se raspravlja o “igrama preobrazbe”, a tom se prigodom koriste karte na kojima su naslikani anđeli.

Pa, onda, rinčice, medaljoni, pribadače, čak i gospođa Hillary Clinton ima jednog anđela – sigurnosnu pribadaču, koju stavlja u delikatnim situacijama. I baš u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje postoji izdavačka kuća “Ballantine Books”, koja se specijalizirala za “anđeosku” literaturu, moda anđela se posebno osjeća. Nedavno istraživanje Gallupova zavoda otkrilo je kako 69 posto Amerikanaca vjeruje u postojanje anđela: još 1988. godine anđeli su imali samo polovinu danas zabilježenih vjernika, dok je jedan od trojice građana SAD priznao kako je eksperimentirao provjeravajući postojanje krilatih glasnika s neba.

To zanimanje za anđele našlo je odraza i u uspjehu mjuzikla Tonyja Kushnera “Anđeli u Americi”, djela koje je nedavno prikazivano na Broadwayu. To su svojevrsni anđeli koji se spuštaju na Zemlju, što ju je opustošio Aids.

U Sjedinjenim Američkim Državama nebeski glasnici su glavne ličnosti u jednoj seriji knjiga, među kojima je i ona autorice Sophy Burnham “Knjiga o anđelima”. Ta je knjiga ušla među deset bestselera s religioznom podlogom u 1993. godini.

Ta je književnica javno predstavila svoje djelo “Angel Letters” (Knjiga o anđelima) u kojima je iznijela na tisuće svjedočenja o prisustvu anđela u životu. Ponesena valom toga zanimanja, knjiga propovjednika Billyja Grahama “Angels, God’s Secret Agents” (Anđeli, tajni agenti Boga) doživjela je golem nakladnički uspjeh: od 1957., kad se prvi put pojavila, dosad je prodana u dva i pol milijuna primjeraka.

I knjiga “Where Angels Walk” (Kamo idu anđeli) privukla je golemo mnoštvo publike. U njoj pisac John Wester Anderson pripovijeda o intervencijama anđela u zraku prilikom jakih oluja, te o pomoći djeci i odraslima kad se nađu u opasnosti. Tu je zatim “Angel Wisdom” (Mudrost anđela), serija meditacija o nebeskim glasnicima što su ih prikupile Terry Lynn Taylor i Mary Beth Crain. A ima ih koji su, kao Gustav Davidson razmišljali o potrebi boljeg upoznavanja anđela: tako se pojavilo djelo “Dictionary of Angels” (Rječnik o anđelima). Ali, to još nije sve: od prije nekoliko godina redovito se pojavljuje dvomjesečnik “Angel Watch” (Anđeoska straža). U njoj su glavne ličnosti serafini i kerubini.

I u Italiji se ta vrsta literature širi. Paola Giovetti, novinarka, koja se odavno bavi tom tematikom i koja priča kako se srela s jadnim anđelom dok je bila mala, objavila je knjigu “Anđeli” u kojoj se može pročitati kako se “prvi tragovi anđeoskih likova mogu zapaziti u religiji Asiraca i Babilonaca”, u kojima je svako božanstvo imalo svoga glasnika. To su bile krilate figure, što su se “s neba spuštale na zemlju”.

Posebno valja napomenuti rad Giuditte Dembech “Gliangeli tra noi” (Anđeli među nama). Gospođa Dembech izlaže kako je uspjela identificirati svoga vlastitog anđela čuvara zahvaljujući proučavanju svog dana rođenja i Mjesečeva utjecaja: tako oni, koji slave rođendan između 20. i 24. ožujka imaju anđela čuvara koji se zove Ehyah i zaštićuje njihovo zdravlje, dajući im sposobnost promatranja samoga sebe, dok oni koji su rođeni između 4. i 8. travnja stoje pod zaštitom Elemaiha; on ih štiti od nezgoda i krađa.

Zanimljiva je i “Storia degli angeli” (Povijest anđela) Marca Bussaglija. On u svojoj knjizi proučava arheologiju, svete tekstove, te umjetnost, tragajući za svim onim što od kraja antiknog razdoblja ima veze sa svijetom anđela. On je otkrio kako se prvi crtani lik kršćanskog anđela pojavio krajem drugog stoljeća, a sačuvan je u katakombama sv. Priscille u Rimu.

Antikna povijest anđela (izraz dolazi od grčke riječi angelos – glasnik), nalazi potvrdu u svetim tekstovima (u Bibliji se anđeli pojavljuju pri kraju “Postanka”) a govori se o anđelima u otprilike trista prilika. Oni nalaze mjesto i u grčkoj, odnosno rimskoj mitologiji: Hermes, Merkur u Latina, te u Grka Zeusov glasnik, koji drži vezu (baš kao i u kršćanskoj tradiciji) između neba i zemlje, između božanstva i čovjeka. Baš ta potreba za prijelazom između neba i zemlje čini neumrlom figuru nebeskog glasnika. Još je starogrčki filozof Sokrat govorio o “daimonionu”, unutarnjem glasu koji ga je pratio cijeloga života, a tako se vladaju i naši anđeli – čuvari, koji prate djecu korak po korak.

Anđelima crkva posvećuje posebnu molitvu 2. listopada: njihovo postojanje je vjerska istina, kako je izjavio papa Ivan Pavao II, a njegovu doktrinu kodificirao je još sveti Tomo Akvinski, anđeoski doktor. U petom, šestom desetljeću poslije Kristova rođenja Dionizij Aeropag, prvi atenski biskup i učenik svetog Pavla, u “De caelesti hiererchia” (Nebeska hijerarhija) dijeli anđele u tri skupine po starješinstvu: serafini, kerubini i oni uz prijestolje; vladavina, vrlina i moć, kneževi arkanđeli i anđeli.

Sveti Otac je rekao kako je anđele poslala “božanska providnost, da bi pomogli u priključenju svetosti života. Vjera u njihovo postojanje se izdiže u nadnaravnu stvarnost, a molitva njima pomaže na putu spasenja…”

Mnogo je onih koji, našavši se između života i smrti, tvrde kako su pokraj sebe osjetili postojanje nekog svjetla, nekog bića koje im je ulijevalo povjerenje i koje ih je vratilo u život. A baš spasenje u širem smislu je svrha misije anđela – prema crkvenom učenju. Od Isusova rođenja, pa sve do uskrsnuća, uvijek su anđeli – prema Evanđelju – najavljivali apostolima većinu zagonetnih događaja punih smisla.

Stoljećima se raspravljalo o spolu anđela, a crkva je izrekla svoj sud na četvrtom koncilu 1215. godine: anđeli su čisti duh. Dakle, prisustvo nevidljivog duha, iako bi možda ljudima bilo prihvatljivije da im se katkad pojavi privid kako i oni mogu pogriješiti i izgubiti se. Dokaz za to je Lucifer.

Možda će vas zanimati i ovo: