Anđeli – svemirski nadziratelji

Anđeli - svemirski nadziratelji
Babilonci utemeljenje svoje civilizacije pripisuju skupini starih vodozemnih bića, a ova se predaja slaže s dogonskom pričom o “svemirskim nadzirateljima” koji su stigli iz svemira da bi osnovali civilizaciju na Zemlji.

Misao o postojanju vrlo inteligentnih vodozemaca dosad nije bila nepoznata. Roger McGowan i Frederick Ordway napisali su u svojoj knjizi “Razum u svemiru” ovo:

“Teško se može reći bilo što određeno o općim tjelesnim osobinama vodozemaca… Životni oblici, pogotovo inteligentniji, pokazuju sklonost tome da budu mali, samostalni i vrlo pokretljivi. Ljudi rado zamišljaju da kopnene životinje imaju razum, no znamo da more sadrži vrlo raznolike oblike života. Osim toga, svi dokazi ukazuju na zaključak da život vjerojatno i potječe iz iskonskih mora. Oceani su izvrsna okolina za životinjske oblike, a natjecanje između brojnih vrsta potiče brzu evoluciju.

Tekućina kao okolina daje životinjskim tijelima veću gipkost i bolje ih podupire nego atmosferski zrak. Stoga se može očekivati da u morskoj okolini nastaju mnoge vrste koje su veće nego većina kopnenih životinja. Znajući da veća tijela mogu nositi veći mozak, možemo pretpostaviti da bi se nadmoćan razum mogao naći kod većih morskih životinja.

Imajući u vidu potencijalno veća tijela, veliku raznolikost života, povoljnu stabilnu okolinu u morima, natjecanje među vrstama, skloni smo zaključiti da većina razumnih životnih oblika izvan sunčeva sustava živi u moru…”

No, vratite se u prošlost, babilonskom svećeniku Berosu koji je napisao: “Babilonska povijest” na grčkom jeziku. Poznat je i kako čovjek “koji je prvi donio kaldejsko učenje” u Grčku. Pišući povijest svoje zemlje koristio se zapisima u hramu (napisanim klinastim pismom), a o podrijetlu civilizacije donosi neobičnu priču:

Babilonci utemeljenje svoje civilizacije pripisuju skupini stranih vodozemnih bića. Najčešće spominjan je Oannes. Ova predaja se slaže i s dogonskom pričom o “svemirskim nadzirateljima”, koji su stigli iz svemira da bi osnovali civilizaciju na Zemlji. Oannes je poznat čitateljima Biblije kao Dagon, filistejski riblji bog, koji kasnije postaje zaštitnik poljodjelstva. Babilonci su bića kojima su pripisivali utemeljenje civilizacije, štovali i dizali im goleme kipove.

Prema Berosovu prikazu koji je sačuvao Aleksander Polihistor neobična bića izgledaju ovako: “Cijelo je tijelo te životinje nalikovalo na riblje tijelo; pod ribljom je glavom imalo još jednu glavu, a i noge, slične čovječjima, dodane ribljem repu”.

To biće je danju razgovaralo s ljudima, kad bi zalazilo sunce uronilo bi u more i tu provelo noć. Naučilo je ljude graditi kuće, osnivati hramove, sastavljati zakone i objasnilo načela geometrije. Protumačilo im je kako razlikovati zemaljska sjemena, kako brati plodove, ukratko – poučilo ih o svemu što je moglo humanizirati ljudski rod.

I pleme Dogona čuva predaju o inteligentnim vodozemnim bićima iz svemira, koja su utemeljila i njihovu kulturu. Njih je na Zemlju poslao bog svemira Amma, a zovu ih Nommoi “gospodari vode”, “učitelji”, “nadziratelji”. Najpoznatiji među njima je Nommou.

Pristajanje arke Dogoni potanko opisuju. Priča se da se arka spustila sjeveroistočno od njihova područja, što bi otprilike bilo prema Egiptu i Srednjem Istoku. Pri slijetanju je podigla vihor, premjestila hrpu prašine, a pri spuštanju proizvodila zaglušujuću buku. Služe se izrazom “štrcanje krvi”, što bismo preveli kao “ispuh rakete”. O arci se kaže da je poput plamena što je dodirnulo zemlju. Ona je sjajna zvijezda na nebu, što se može i očekivati, jer međuzvjezdani svemirski brod vjerojatno izgleda kao blistava nova zvijezda na nebu. Interesantno je da govore o Nommovu povratku, kada će se spustiti na zemlju u svojoj zvijezdi. Doći će do “Nommova uskrsnuća”. Dogoni govore o Nommou kao “nadziratelju svemira”, on je otac čovječanstva, čuvar duhovnih načela, gospodar vode. Postoje tri vrste Nommoa, a svaku utjelovljuje pojedinac. Nommo Titiyayne je glasnik, Nommoa Die izvršava. Nommoi koji su stigli na Zemlju vjerojatno pripadaju toj vrsti. Treći je Onommo ili Nommo s jezera, koji će biti žrtvovan radi čišćenja i preuređenja svemira. Govori se da će on u čovječjem obliku sići na Zemlju, u arci, s precima ljudi, zatim će poprimiti prvobitni oblik, vladati vodama, roditi mnogo potomaka.

Pokušajmo zamisliti domovinu vodozemnih bića. Kakav je njihov planet. Dogoni vjeruju da su Nommoi stigli iz Siriusova sustava. Kakva su sunca Sirius A i Sirius B. Sirius A je velika zvijezda, dva i pol puta veće mase od našeg Sunca. Sirius B ima 25 posto mase našeg Sunca, ali se ne zamjećuje budući se sastoji od degenerirane materije i vrlo je malen. U stvarnosti Sirius A je 35 puta sjajniji od našeg Sunca, što znači da je vrlo vruć. Po tome možemo biti uvjereni da mu planeta vodozemaca nije blizu, a gledanje u nju bilo bi jednako štetno kao gledanje u svjetiljku. Ovo je još jedan razlog da se život razvije pod vodom. Planet koji zamišljamo po svojoj prilici je vrlo topao, prekriven slojem pare i oblacima, izdaleka možda sličan našoj Veneri. Raspon pogodne klime na takvom planetu je veći nego na Zemlji, jer nema polarnih ledenih kapa, a grije ga zračenje dvije ili tri zvijezde višesunčanog sustava.

Na takvom vrućem planetu važno je sačuvati vlažnost kože, pa se razumna bića razvijaju kao vodozemci. Obitavaju na površini vode, jer, ako nemaju škrge kao ribe, potreban im je kisik. Možemo ih zamisliti kao bića koja osim usta imaju otvor za disanje koji se sastojao od dvije pukotine, a Dogoni kažu da Nommoi dišu kroz ključnu kost. Osim toga, vjerojatno su neka vrst sisavaca, kako bi mogli imati razvijen mozak. Dugo se nisu mogli izlagati djelovanju atmosfere, jer bi im se koža osušila. Svemirski let za takva bića je manje neugodan nego za ljude, jer se pod vodom često možemo približiti bestežinskom stanju. Pritom se sjetimo da astronauti vježbaju pod vodom. U svemiru se lakše može stvoriti vodeni nego kopneni ambijent.

Takvo biće bi moglo smatrati ljude odvratnima, razmišljali bi o nama kao o stvorenjima suhe kože, grube dlake, oštrog mirisa. Ali mogli bi se diviti našoj spretnosti pokreta na kopnu, brzom trčanju, penjanju, skakanju preko prepreka.

Carl Sagan je rekao: “Priče poput legende o Oannesu zaslužuju da se one mnogo kritičnije ispitaju nego do sada”. Ako dođe do toga da upoznamo neku drugu civilizaciju, imajmo na umu da su oni, ma kako veličanstveni bili, ipak smrtna bića u svemiru koji je i njima tajanstven. Možda mi imamo neke odgovore koje oni nemaju.

Vjerujete li u anđele?

Anđeli su sporna, ali zanimljiva tema. Mnogi racionalni ljudi tvrde da su ih vidjeli, dok neki teolozi od imena tvrde da su anđeli kategorija koja pripada prošlosti. Izgleda da je oduvijek čovjek sam morao odlučivati vjeruje li u anđele ili ne. A vjerujete li vi u anđele? Jeste li već nekog vidjeli?

Oni su vjerovali u anđele!

Život i djela brojnih umjetnika obilježile su pojave anđela. Evo dva primjera: Rainer Maria Rilke (pjesnik) – Rilke je rođen u znaku samosvjesnog Strijelca. Njegovi anđeli nemaju ništa zajedničkog s onima na nebu. Njemu se oni čine strašnim. No, ipak ih spominje u svojim najznačajnijim djelima. Marc Chagal (slikar) – Chagala, rođenog u znaku Raka, karakterizira velika osjećajnost. Na njegovim slikama anđeli zauzimaju istaknuto mjesto. Razlog? Chagal je u snu vidio anđela kako lebdi među oblacima.

Anđeli čuvari spašavaju živote

Vrlo osjećajna žena Hope Price, rođena u znaku Ribe, molila je svakodnevno Boga ne bi li pomogao njenom sinčiću starom 11 mjeseci oboljelom od raka. Jednom, u sumrak, imala je viziju koju je opisala sljedećim riječima:

“U sobu mog sina uvukao se već mrak, no ja sam nastavila s molitvom. Odjednom, iznad njegovog kreveta ugledala sam titrajuću, blijedu svjetlost. Iz nje se malo po malo pojavio lik anđela. Njegov je lik postajao sve jasniji. Smješkao se nježno. Blagoslovio je moju bebu da bi potom nestao kako se i pojavio. U istom je trenutku postalo jasno da moj Luka ima anđela čuvara. Ta vidjela sam ga vlastitim očima.”

Otrčala je bez daha do svog muža, župnika Johna Hopea. Ispričala mu je čudesan doživljaj. Međutim, otac malog Luke nije bio iznenađen.

“Mnogi su ljudi vidjeli svog anđela čuvara. O tim viđenjima slušam uvijek iznova. U većini slučajeva oni se pojavljuju kad je osoba u velikoj nevolji ili kad žele povećati vjeru u Boga. Naše je dijete pod dobrom zaštitom”, ustvrdio je John Hope.

No, majka se nije zadovoljila dobivenim objašnjenjem. Ona je studirala psihologiju, pa su je pitanja vezana uz pojave anđela čuvara nakon vlastitog doživljaja izuzetno privukla. Uskoro su se na oglasnim pločama obližnjih crkava pojavile obavijesti u kojima Price Hope poziva sve vjernike koji su vidjeli anđela čuvara da joj se jave.

Odaziv je bio iznad svakog očekivanja. U vrlo kratko vrijeme skupila je 380 vjerodostojnih svjedočenja o tim mističnim susretima. Hope Price napisala je knjigu o njima.

Pročitajte nekoliko primjera o kakvim je svjedočenjima riječ.

  • Patriciji Stewart, dvadesetogodišnjakinji rođenoj u znaku Ribe, pokvario se plinski bojler. Međutim, novaca za njegov popravak nije bilo. Jednog se dana pojavio čovjek s torbom alata. Ruke su mu bile tetovirane, a doimao se prilično jadno. “Moram pogledati bojler”, rekao je odlučno. Na odlasku, kada je bojler bio popravljen, blago ju je pomilovao po kosi, da bi joj, smiješeći se, rekao: “Sada si sigurna”. U istom je trenutku nestao kroz zatvorena vrata. Patricija je sigurna: “To je bio moj anđeo čuvar“.
  • Na jednom mostu došlo je do zastoja u prometu. Jedanaestogodišnja Diana Osborn, rođena u znaku Jarca, izašla je iz automobila i nagnula se preko ograde. Izgubila je ravnotežu i pala je u provaliju duboku 60 metara. Na dnu provalije nalazilo se kameno korito rijeke koja je gotovo presušila. Otac se, sav očajan, počeo spuštati u provaliju, kad je ugledao malu Dijanu kako se penje po kamenju prema njemu. Djevojčica je prošla bez ikakvih ozljeda, a evo što priča: “Tik prije pada, uhvatio me neki čovjek i nježno me postavio na kamen. Rekao mi je da je on moj anđeo čuvar.”
  • Kućanica Tina Sturtevant, stara 32 godine, rođena u znaku Bika, vozila je noću zavojitom cestom. Odjednom sa praznog sjedala pored nje začula je glas koji joj je zapovjedio da smjesta zakoči i stane. Tina je prestrašena pritisnula kočnicu i automobil se uz škripu guma zaustavio uz rub ceste. U istom je trenutku projurio automobil iz suprotnog smjera koji je vozio po njenoj traci.

Možda će vas zanimati i ovo: