Duhovni život – vrijeme žetve

Duhovni život - vrijeme žetve
Sve što čovjeka zadesi – na primjer udar sudbine, patnja, glad, nevolja, bolest, neizlječiva bolest – dolazi preko kauzalnog kompjutora i duše u tijelo.

Duhovni život je bitak

Duhovni život je bitak; jer svako duhovno biće živi u bitku, u čistome zakonu, Bogu. Svaki čovjek, naprotiv, živi svoj osobni bitak, od čega se oblikuje njegov individualni život koji je snimljen kao na jednoj roli filma. Ona sadrži kauzalne slike koje se sada pokazuju sve više i više svakome pojedinom koji ih je napravio, jer kauzalni kompjutor počinje pospremati. Sada je vrijeme žetve – ne više vrijeme dozrijevanja u kojemu su cijelome čovječanstvu bile dodijeljivane opomene i upozorenja.

Govor Neba je govor slike u kojemu se izražavaju boja, oblik, miris i zvuk. Slično je u materiji. Naš svijet čuvstava, osjećaja i misli, naše riječi i postupci sastoje se isto tako od slika koje u sebi skrivaju ton, boju, miris i zvuk.

Sruče li se naši uzroci na nas, mi obolijevamo, tada se to provodi počevši od kauzalnog kompjutora, preko naše duše u tijelo. Kompleks ili kompleksi u duši dolaze u vibraciju zračenjem zviježđa. Nastaje dakle valovito gibanje. Ti valovi – ujedno vibracije – prazne se u tijelu i u stanicama i organima, i u krvotoku izazivaju ono što smo prouzročili, zastoj energije.

To što čovjek mora nositi je njegov uzrok koji je sada postao aktivan. Svakog čovjeka ocrtava samo ono što je on sam prije kao sliku nacrtao svojim osjećanjem, mišljenjem, govorom i postupanjem, svojim svađama, zavišću, neprijateljstvom, svojim željama, svojim strastima i čežnjama.

Duhovni život – kajanje

Duša u zemaljskoj odjeći nalazi se u životnoj školi. Zemlja, da bi svoje uzroke prepoznala i odložila s Kristom na putu kajanja, čišćenja i nadoknađivanja i zatim ljudsko, prepoznato više ne ponavljala. Ne obratimo li se u posljedici, u bolesti, na primjer, ne idemo li dakle putem kajanja i čišćenja, tada ćemo preko svoje slike bolesti stvoriti još daljnje uzroke. Time možemo proširiti svoj kompleks bolesti ili stvoriti još jedan novi kompleks koji je sličan našoj bolesti, na primjer, nesreća, boležljivost, glad i slično. Nakon duljeg vremena – a ono istječe sve brže – ono što smo unijeli u svoju dušu i u kauzalni kompjutor, prilazi nam ponovno. Tako se i nadalje nalazimo u kružnom toku uzroka i otplaćivanja.

Budući da kauzalni kompjutor jedva više može primiti pohranjivanje, moguće je da naši novostvoreni uzroci dođu neposredno na nošenje tako da k jednoj bolesti pridolazi još i sljedeća, ili nesreća, ili teška bolest ili se bolest pogoršava i napada daljnje organe – već prema tome što smo novoga napravili, dakle unijeli.

Duhovni život – teška bolest

Padnemo li u tešku bolest, jer sve više organa postaje nesposobno za funkcioniranje, tako da skupine stanica jedva ili nikako više ne mogu uspostaviti komunikaciju s materijalnim svemirom, to znači da tada fizičko tijelo postupno umire.

Po Božjem zakonu valja: Spasiti život – ali ne produžavati život. Budući da su mnogi zahvati na fizičkom tijelu, a i medikamenti usmjereni na to da produže život ljudi, utvrdit ćemo uskoro da i ti zahvati i medikamenti jedva da još mogu pomoći u našem vremenu, jer se kozmičko zračenje temeljito mijenja i odgovarajuće tomu, utječe na ljude i medikamente.

Tko je upućen u zakon sjetve i žetve, ujedno odašiljanja i primanja, njemu će biti jasno da fizičko tijelo ne može ozdraviti jedino zahvatima, operacijama, zračenjima i medikamentima, budući da je svaka bolest uvjetovana duševno – tako reći kozmički – jer su uzroci koji su doveli do bolesti pohranjeni kako u duši tako i u kauzalnom kompjutoru.

Sve što čovjeka zadesi – na primjer udar sudbine, patnja, glad, nevolja, bolest, neizlječiva bolest – dolazi preko kauzalnog kompjutora i duše u tijelo. Zbog toga se ne može ni duša ni kauzalni kompjutor zaustaviti zahvatom na tijelu niti se izliječiti zračenjem i medikamentima. Na ovaj se način doduše može postići ublaženje, ali nikada ozdravljenje.

Tako poneki čovjek sebi stvara da nije bolestan, a ipak svoju bolest već ima na sebi. Ona je samo još neaktivna i stoga se ne pokazuje kao slika bolesti. Biti bolestan znači ne samo biti osjetno bolestan, nego i neaktivnu sliku bolesti već nositi u sebi.

Isto tako i suvremenom manipulacijom gena ne može se trajno ništa učiniti; sasvim suprotno, manipulacijom gena čovjek će se još više opteretiti. Svoje uzroke ne možemo dakle ukloniti zahvatom u tijelo, niti manipulacijom svojih nasljednih osobina.

Duhovni život – unutarnji liječnik

Dobar liječnik može ublažiti, ali nikada ne može sam poduzeti sudbinsko liječenje. To se može dogoditi samo s pacijentom koji polazi na životni put samospoznaje i čišćenja.

I: Nikada ne liječi čovjek. Uvijek je to Unutarnji liječnik i iscjelitelj, Krist, koji izaziva istinsko ozdravljenje preko božanskih životnih snaga u čovjeku.

Teško lijekovi mogu bolest potisnuti u dušu. To što je odgođeno, nije međutim, otklonjeno. To što je odgođeno izbit će ponovno – ili u čovjeku u ovome zemaljskom opstanku ili tek u duši u mjestima čišćenja ili u daljnjim utjelovljenjima, ukoliko si duša može opet tražiti novo tijelo, ako dakle za dušu postoji još jedna mogućnost inkarnacije.

Iz knjige: NJEGOVO OKO – Božje knjigovodstvo – Mikrokozmos u makrokozmosu

Možda će vas zanimati i ovo: