Evanđelje po Luki 20: Biblija i Novi zavjet

Evanđelje po Luki 20: Biblija i Novi zavjet
Vjera i religija – Biblija i Novi zavjet

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Luki 20. Evanđelje po Luki, religijska je knjiga, dio Novoga Zavjeta. Napisao ga je sv. Luka i najvjerojatnije je drugo po redu pisanja. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.

Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU

Evanđelje po Luki 20

1 – Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama
2 – pa mu dobace: “Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?”
3 – On odgovori: “Upitat ću i ja vas. Recite mi:
4 – krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?”
5 – A oni smišljahu među sobom: “Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu ne povjerovaste?’

6 – 10

6 – A reknemo li ‘od ljudi’, sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.”
7 – I odgovore da ne znaju odakle.
8 – I Isus reče njima: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.”
9 – Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: “Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.”
10 – “Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.

11 – 15

11 – Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
12 – Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše.”
13 – “Nato reče gospodar vinograda: ‘Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.’
14 – Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: ‘Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.’
15 – Izbaciše ga iz vinograda i ubiše.” “Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?

NE PROPUSTI  Grijeh koji nikada neće biti oprošten - Znate li koji?

16 – 20

16 – Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.” Koji ga slušahu rekoše: “Bože sačuvaj!”
17 – A on ih ošinu pogledom i reče: “A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
18 – Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.”
19 – Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
20 – Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

21 – 25

21 – Upitaše ga dakle: “Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
22 – Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?”
23 – Proničući njihovu lukavost, reče im:
24 – “Pokažite mi denar.” “Čiju ima sliku i natpis?”
25 – A oni će: “Carevu.” On im reče: “Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje.”

26 – 30

26 – I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27 – Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
28 – “Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29 – Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30 – Drugi uze njegovu ženu,

31 – 35

31 – onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32 – Naposljetku umrije i žena.
33 – Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.”
34 – Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35 – No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.

NE PROPUSTI  Knjiga postanka 22: Biblija i Stari zavjet

36 – 40

36 – Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.”
37 – “A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38 – A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!”
39 – Neki pismoznanci primijete: “Učitelju! Dobro si rekao!”
40 – I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

41 – 47

41 – A on im reče: “Kako kažu da je Krist sin Davidov?
42 – Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna
43 – dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’
44 – David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?”
45 – I pred svim narodom reče svojim učenicima:
46 – “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,
47 – proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.”

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Luki 20? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo:

MENU
Zabavni NET