Iz povijesti šaha: Susret Kapablanka – Aljehin

Iz povijesti šaha: Susret Kapablanka - Aljehin
Povijest šaha: Susret Kapablanka – Aljehin

Kapablanka i Aljehin u Buenos Airesu 1927.

Do susreta KapablankaAljehin moralo je doći. Svi su o njemu govorili, iako su jasne prognoze bile na strani Kapablanke, koji do toga dvoboja nije izgubio nijednu partiju sa Aljehinom. Četiri mjeseca prije početka toga susreta Aljehin je počeo temeljite pripreme.

Ostavio je pušenje i alkohol.

Živio je samo za taj dan i za taj dvoboj. Bio je navikao da pobjeđuje i ljutio bi se i na beznačajne poraze.

Još u vrijeme kada je Lasker bio prvak svijeta, Aljehin je govorio da se priprema za Kapablanku, jer je znao da će sa njim igrati. I najzad, reporteri su pisali da je 15. septembra 1927. godine u Buenos Airesu otvoren jedan od najčuvenijih dvoboja u istoriji drevne igre. Umni mudrac iz Indije, pronalazač šaha, sigurno nije ni slutio da će ta njegova igra imati takve velemajstore kao što su ova dvojica, koji su upravo sjeli za šahovski stol s jednom željom – da pobijede.

Bili su to Aleksandar Aljehin, plavokosi Rus, visokog stasa i Hose Raul Kapablanka, “Valentino sa 64 polja”, jedan od najljepših šahista koje je svijet imao. Njegove sivozelene oči i lice filmskog glumca bili su vječita meta fotoreportera.

Ko će pobijediti? “Zar se može postaviti i to pitanje”, govorio je Kapablanka, koji je bio na vrhuncu slave pa je jednom čak javno upitao: “Ne vidim kako mogu izgubiti šahovsku partiju“.

Nasuprot njemu sjedio je Aljehin željan slave i pobjede. I tako je započeo jedan od najčuvenijih dvoboja svih vremena.

Početak dvoboja Kapablanka – Aljehin

Senjor Kvarencio, sudija meča, pustio je satove u pokret u maloj sobi koja je staklenim pregradama bila odvojena od publike.

U vrijeme dvoboja Petrosjan – Fišer, krajem 1971. godine u Buenos Airesu, organizatori su mu pokazali tu dvoranu gdje je igran nezaboravni susret. Nema tu nikakve spomen-ploče niti se u toj dvorani više održavaju šahovski turniri. Kao uspomena na veliki dvoboj ostao je šahovski stol smješten u šahovskom klubu “Argentina” u ulici Paragvaj.

U jednoj dvorani toga kluba kao mali spomenik stoji taj šahovski stol na kome se nalazi pločica i natpis da su na njemu 1927. godine igrali Kapablanka i Aljehin. Na ovom se stolu sada igraju samo najvažnije partije velemajstora ovoga kluba. Stol je inače u odličnom stanju i bilo je prijedloga da se za njim održi i susret Petrosjan – Fišer, ali su argentinski organizatori odlučili da naprave novi stol za taj događaj i tako sada imaju dvije muzejske vrijednosti.

Prekinuta prva partija Kapablanka – Aljehin

Prva partija velikog dvoboja Kapablanka – Aljehin bila je prekinuta poslije pet sati igre. Šahovski svijet je saznao za gotovo senzacionalnu novost. Prvak svijeta Kapablanka prekinuo je bez nade za spas. To će biti njegov prvi poraz u susretima sa Aljehinom.

Samo kratke analize i velemajstori odlaze na počinak. Aljehin tako bilježi jednu od najdražih pobjeda u svojoj karijeri. Radost ne traje dugo. Već poslije treće partije, u kojoj je Aljehin pogriješio u otvaranju, rezultat je izjednačen. Još tri remija i u sedmom susretu velika Kapablankina pobjeda. Da li je sve gotovo?

U maloj sali gdje sjede dva velemajstora mogu se smjestiti još samo sudije. Balkon se nalazi tu u blizini kako bi igrači za trenutak mogli da zaborave na ploču i pogledaju na bučnu ulicu Buenos Airesa. Aljehinova supruga sjedi punih pet sati i čeka što će se dogoditi. Aljehinu se uvijek činilo da mu ona može pomoći više od sekundanata, iako nije znala sve te komplikovane finese iz šahovske teorije. Znala je samo da na licu svoga Saše pročita što se događalo na ploči. I boljelo je kada bi se on mučio nad šahovskim figurama. Nekoliko zuba su mu upravo izvadili, ali on je igrao i vjerovao u sebe. Uvijek je vjerovao da će uspjeti. Neki čudnovat optimizam zračio je iz tog čovjeka.

Teška deveta partija Kapablanka – Aljehin

Deveta partija je izgledala izgubljena za Aljehina, ali on divnim manevrom nalazi šanse za spas. Kapablanku je to pomalo nerviralo. On traži da se publika udalji iz dvorane. U trenucima kada šahovski sat neumoljivo otkucava minute i kada od svakog poteza zavisi sudbina dvoboja, igrači postaju nervozni, svaki šum iz dvorane im smeta.

Teški trenuci za Kapablanku dolaze u 11. i 12. partiji. Bile su to velike borbe sa mnogo komplikacija, ali obadvije imaju isti rezultat – Aljehinovu pobjedu. Tako se situacija mijenja – u pobjedama je 3:2 u korist izazivača. Svijet je bio iznenađen. Dvoboj se igra do 6 pobjeda, ne računajući remije, a Aljehin je već postigao polovinu.

Poslije ovog neočekivanog rezultata reporteri su se sjećali jedne Aljehinove izjave koju je dao polazeći u Argentinu: “Ne vidim kako mogu da pobijedim u šest partija Kapablanku. Ali još manje vidim kako Kapablanka može zabilježiti šest pobjeda protiv mene”.

Kapablanka je uzdrman

Kapablanka je već uzdrman. Aljehin smatra da je to trenutak kada treba dotući “ranjenog lava”. Samo kako ga dotući? Ne forsirati, igrati oprezno prije svega. Sa bijelim figurama pokušati da se realizira prednost, sa crnim je dovoljan i remi. I tako se redaju remiji. Sve do 20. partije, u kojoj Kapablanka osvaja kvalitet. Da li je možda na pomolu izjednačenje. Ipak, ne, jer veliki Aljehin nalazi skriveni spas.

Kao da to sve nervira šampiona. On u sljedećoj partiji juriša, igra riskantno. Aljehin prelazi u kontranapad i pobjeđuje. To je u pobjedama 4:2 za izazivača. Kapablanka piše svoj tužni izvještaj za list “Izvestija” “Aljehin je igrao izvanredno. Ja sam iz početka išao na pobjedu, ali sam zapao u slabiju poziciju”.

Sada je već lakše igrati Aljehinu, koji u 22. partiji žrtvuje lovca, ulazi u bolju završnicu, ali Kapablanka se spašava. Još nekoliko remija i novo iznenađenje. Ko bi vjerovao da će se ranjeni šampion podići i da će u 27. partiji zaigrati u svom čuvenom stilu i postići dobijenu poziciju. Još samo koji potez i Aljehin će se predati.

Kapablanka čini veliku grešku

Aljehin daje samo one predsmrtne šahove, sve je već gotovo. Na Kapablankinom licu naslućuje se radost zbog pobjede, zbog ovakve velike igre. Ali Kapablanka, veliki Kapablanka, čini neshvatljivu grešku. Sklanja se kraljem od beznačajnog šaha na pogrešno polje. Aljehin i dalje daje šahove, drži remi vječnim šahom.

“To je za mene prijelomna partija”, pisao je tužni šampion. Ali, kao što je rekao vječiti Paul Keres, u šahu se sve vraća, pa se tako Aljehinu vratilo isto u 29. partiji. U potpunoj remi poziciji Aljehin je pogriješio i izgubio, rezultat je smanjen na 4:3 u korist izazivača.

To je nova nada za šampiona koji je već bio počeo gubiti vjeru u sopstvene snage. Ali 32. partija pokazuje da je blizu kraj. Aljehin igra u velikom stilu. To je, kažu najbolja partija meča. Peti poraz Kapablanke. Sve je još jednom izgledalo već gotovo. Završna svečanost proglašenja novog šampiona može da se priprema. Na redu je sljedeća 33. partija u kojoj Aljehin ima bijele figure. Završena je tiho, remijem u svega 18 poteza. Aljehin je kasnije, sjećajući se te partije, napisao: “Izraz lica moga protivnika jasno mi je govorio da je ishod borbe blizu”.

Posljednja partija dvoboja Kapablanka – Aljehin

I najzad, 34. posljednja partija dvoboja. Šahovski borci podsjećaju na bokserske velikane koji su malaksali od zadobijenih udaraca. Posljednja partija je prekinuta. Aljehin već ima pet pobjeda i pješaka više. Ako pobijedi u ovoj partiji, on postaje prvak svijeta nakon dva mjeseca iscrpljujuće borbe.

Kapablanka traži da se partija prekine po drugi put, i odluka o novom šahovskom vladaru je odložena. Kako će to biti duga noć za Aljehina.

Mnogo ljudi je došlo na taj posljednji nastavak, ali ne zbog partije, jer je svima bilo jasno da se šampion svijeta ne može spasiti.

Minuti su prolazili, ali Kapablanka se ne pojavljuje u dvorani. On je ostao tužan i utučen u svojoj hotelskoj sobi. Šah koji mu je donio toliko divnih trenutaka i radosti sada ga je ošinuo kao neki čudan bič sudbine. A što je donio Aljehinu, sada najsrećnijem čovjeku na svijetu.

U dvoranu je ušao čovjek koji se probio kroz masu svijeta i donio pismo upućeno Aljehinu. Poruka šampiona je glasila: “Predajem partiju i želim Vam sreću kao šampionu svijeta. Moje čestitke Vašoj supruzi.”

Kapablanka dugo nije zaboravljao poraz

Nakon izgubljene titule Kapablanka dugo nije mogao da zaboravi poraz. On je napisao u “Njujork tajmsu” sljedeće “To je bila žestoka borba. Aljehin je iz nje izašao kao veliki pobjednik zato što je znao da iskoristi prednosti koje su mu se ukazale. U čitavom dvoboju on je ispustio jednu ili dvije šanse, a ja bar deset. To bi mi bilo dovoljno da dobijem je jedan nego dva meča. Aljehin je najbolje igrao završnice, u kojima je, bez sumnje, bolji nego u ostalim dijelovima partije. Ovaj dvoboj je pokazao da ja sada ne mogu biti kao prije da pristupam dvobojima bez priprema. Takva priprema traži velika samoodricanja, kada u vas postoji velika ljubav za postizanje cilja. Ili kada se izgubljena energija kompenzira materijalnom nagradom. U posljednje vrijeme ja sam izgubio mnogo ljubavi prema šahu i vjerujem da će šah uskoro doživjeti svoj kraj.”

Gubitak titule je uvijek djelovao kao težak udarac za šampione. Tako je bilo i sa Štajnicom, Laskerom i sada Kapablankom. Šahovski stručnjaci više nisu pisali o nepobjedivosti Kapablanke; Špilman je rekao da je i Kapablanka čovjek sa svojim nedostacima.

Kapablanka je opet pobjeđivao na turnirima

Ali igrač koji je izgubio titulu ponovo je pobjeđivao na turnirima. I vjerovao je da će doći do revanša sa Aljehinom. Ipak, do tog novog dvoboja nije bilo lako doći. Kapablanka je tražio od Aljehina da se dogovore o revanš-susretu. On je zahtijevao da se poštuju odluke Londonskog protokola. Aljehin je odgovorio da je još ranije prihvatio ponudu Bogoljubova da igra s njim.

Sada je Aljehin govorio o Kapablanki onako kao što je Kapablanka govorio o Laskeru. Između dvojice velikana započeo je hladni rat, da bi njihovi odnosi postajali sve lošiji. Oni međusobno nisu govorili.

Kapablanka se uzaludno tješi pobjedama u Budimpešti i Berlinu. Na turniru u Karlsbadu dijeli drugo mjesto, iza Nimcovića. Nije igrao Aljehin, ali je ovdje bio u ulozi počasnog gostai imao pravo da nesmetano ulazi među ograđeni prostor za igrače. To je ljutilo Kapablanku koji je dva puta dva puta uzaludno pismeno protestovao. Kao odgovor na ovu ljutnju Aljehin je izjavio da ga više zanima dvoboj s Bogoljubovom nego s Kapablankom. “Bogoljubov je, naravno, ozbiljniji protivnik nego Kapablanka”, rekao je Aljehin. Ali, ljudi su znali da to nije točno, jer Bogoljubov nikada nije pobijedio Kapablanku.

Pojedini stručnjaci su su tražili da se zaštiti Kapablanka, tvrdeći da šampioni doživljavaju tri različite etape života. Najprije divljenje, zatim nezadovoljstvo i na kraju sažaljenje.

Kapablanka dobio šansu za novi dvoboj

Aljehin je, ipak, pristao da se igra novi dvoboj. On je zatražio od Kubanca da do 1. novembra 1931. godine obezbijedi nagradni fond. Kapablanka je odmah položio depozit od 500 dolara, ali čitavu sumu od 10.000 hiljada nije mogao naći i zatražio je da se rok produži do sljedeće zime. Aljehin se saglasio da čeka do 15. februara 1931. godine, govoreći da će depozit dati nekoj  dobrotvornoj organizaciji. Naravno, to je uvrijedilo Kapablanku, pa je odgovorio: “Aljehin ne želi da igra na Kubi, gdje se novac može sakupiti. Ja ne sumnjam u svoju pobjedu”.

Sve što se događalo uticalo je na to da se smanje šanse za pregovore oko dvoboja. Aljehin je bilježio senzacionalno visoke pobjede : u San Remu 1930. sa 3,5 poena prednosti i godinu dana kasnije na Bledu sa 5 poena prednosti. To su bile Aljehinove zlatne pobjede. Kapablanka nije učestvovao na ovim turnirima, jer je Aljehin, dobijajući ekstra-honorare, uvijek zahtijevao da taj honorar bude znatno veći ako nastupa i Kapablanka. Pošto je i Kapablanka tražio ekstra-honorare, organizatori su ga morali žrtvovati zbog Aljehina.

Kapablanka simultankama želio nadmašiti Aljehina

Odnosi između profesionalnih šahista sve više su se pogoršavali. Špilman je 1932. godine, nakon anuliranja njegovog poziva za turnir u Beč, uputio Aljehinu otvoreno pismo i dao mu naslov “Optužujem”, asocirajući na Zolu koji je tako naslovio svoje pismo francuskoj vladi povodom suđenja Drajfusu. Špilman je optužio Aljehina zbog toga što ne dozvoljava učešće na turnirima ne samo Kapablanki nego ni Nimcoviću ni njemu.

Kapablanka se opet odvojio tri godine od šaha. Igrao je simultanke i želio da bar tako nadmaši Aljehina. Tako je u Njujorku 1931. godine igrao na 50 tabli i izgubio samo šest partija. Aljehin je u Parizu na istom broju tabli postigao bolji rezultat. Nastavljen je njihov međusobni obračun u simultankama. U Havani 1932. godine Kapablanka je igrao na 66 tabli i izgubio samo 2 partije. Došla je i 1935. godina kada je Kapablanka prvi put u životu dozvolio da mu padne zastavica na satu. To je bilo protiv nepoznatog šahiste Rjumina u Moskvi. I Karpovu se to jednom desilo.

Iz knjige “Kasparov protiv Karpova”, D. Bjelica, 1984.

Da li igrate šah rekreativno ili natjecateljski? Možete reći u komentarima. Hvala.

Možda će vas zanimati i ovo: