Keltski Druidi – svećenici i vidovnjaci

Keltski Druidi - svećenici i vidovnjaci
Keltski Druidi nisu sudjelovali u vojnim pohodima, nisu plaćali porez, a uživali su prednost na svim mjestima.

Keltski Druidi nisu bili samo svećenici. Oni su bili ujedno i liječnici, suci, učitelji i vidovnjaci. Odgovorni za blagostanje plemena. Duboko su bili povezani s prirodom. Svaki kamen, svaka biljka, svaka životinja i svaki čovjek – sve što postoji ispunjeno je duhom – vjerovali su keltski Druidi. Nisu ostavili za sobom nikakvih pisanih svjedočanstava!

Keltski Druidi – nasljedstvo Kelta

Galija je podijeljena u tri dijela: jedan nastanjuju Belgijanci, drugi Aquitanci, a treći, pleme koje sebe naziva Keltima, a mi ih nazivamo Galima.

Tako počinje izvještaj o Galskom ratu slavni rimski imperator Gaj Julije Cezar. Kad je galski vođa Vercingetorix doživio poraz od Rimljana kod Alesia, bio je to kraj jedne od najtajnovitijih i najjačih kultura u Europi, a čiji utjecaj i danas osjećamo.

Ni jedan europski narod ne posjeduje toliko mitova i legendi koliko ih imaju Kelti, a koji su svojedobno vladali gotovo cijelom Srednjom Europom. Nasljedstvo Kelta je i danas živo u zemljama poput Irske, Škotske, Wellsa i Bretagne.

Keltski Druidi – iznad kralja i naroda su bili svećenici

Pod pojmom Kelti podrazumijevamo brojna plemena koja su nastanjivala europski prostor. Svako pleme imalo je svoj politički i duhovni sustav.

Na čelu plemena nalazio se kralj. Uza se je imao nekoliko odličnika koji su ga podržavali i pomagali mu vladati. Iznad kralja i naroda stajalo je svećenstvo Druida, u čijoj je nadležnosti bilo i sudstvo.

Kelti su bilo pomalo divlji i ratnički narod. Borili su se isključivo na konjima, što je za ono vrijeme bio gotovo revolucionaran način ratovanja. Počinjeni su postali robovi, a najhrabriji među njima bili su, ponekad, žrtvovani bogovima.

Keltski Druidi – povezanost s prirodom

Bilo bi pogrešno promatrati vjeru Kelta kao krvožednu i potcjenjivačku u odnosu spram čovjeka. Nju, naime, karakterizira duboka povezanost s prirodom.

Svaki kamen, svaka biljka, svaka životinja i svaki čovjek, sve što postoji, ispunjeno je duhom, vjerovali su Kelti. Tako je ljudska žrtva bila čin osobitog štovanja prema bogovima, ali i žrtvovanom, slično kao i kod plemena Inka u Srednjoj Americi.

Kelti nisu ostavili nikakvih pisanih vjerskih svjedočanstava. Svjedočanstva o njihovom svijetu bogova sadržana su, u najboljem slučaju, u suvremenim izvješćima rimskih ili grčkih povjesničara.

Cezar je, na primjer, zapisao: “Gali su izuzetno religiozni. To je razlog što žrtvuju one koji su napadnuti teškim bolestima i u borbama teško ranjene, umjesto žrtvenih životinja”.
Danas, međutim, znamo da su ljudske žrtve bile dio ritualnog čina, pri čemu, zapravo i nije bilo žrtvovanja ljudi.

Keltski Druidi – posrednici između bogova i ljudi

Kelti su nam ostavili imena 400 bogova. Mnogi od njih su lokalnog, odnosno plemenskog značenja. Hijerarhija bogova, kakvu su poznavali Rimljani ili Grci, kod Kelta ne postoji. Ipak, postojalo je nekoliko glavnih bogova koje su slavila sva plemena.

Među božicama uvijek nalazimo značajke majke Zemlje, dok muški bogovi posjeduju značajke plemenskih bogova. Najpoznatija keltska muška božanstva su Cernunnos, Teutates, Taranis, Lug i Dagda, a među ženskima je Brigid.

Kelti su prikazivali božanstva s tri stajališta: kao tijelo, svijest i dušu. Broj tri igra u keltskoj mitologiji središnju ulogu. Zanimljivo je i značajno da su svi keltski bogovi i božice tek pojedinačni aspekti jednog, jedinstvenog i nedjeljivog boga, a koji je sadržan u svima njima.

Posrednici između bogova i ljudi bili su keltski Druidi. Uloga ovih svećenika ne ograničava se samo na religiozne potrebe. Oni su bili pored svog svećeničkog zvanja i suci, proroci, liječnici, učitelji, pjesnici i glazbenici.

Keltski Druidi – isključenje iz vjerskog obreda

O svećenicima Cezar piše: “Keltski Druidi se brinu o službi božjoj, brinu se za privatne i javne žrtve, osnivaju svetišta. Uz njih se nalazi mnoštvo mladih koje oni podučavaju. Pri svim javnim i pojedinačnim sporovima keltski Druidi donose pravorijek.

Oni određuju tko će biti kažnjen, a tko nagrađen, rješavaju pitanja nasljedstva. Ako se netko ne bi podvrgnuo njihovoj presudi, bio bi isključen iz službe božje. Bez obzira radilo se o pojedincu ili pak plemenu. A to je za Kelte bila najteža kazna”.

Keltski Druidi – zapisivanje mudrosti je grijeh

Keltski Druidi obično nisu sudjelovali u vojnim pohodima, bili su oslobođeni vojne službe, nisu plaćali porez, a uživali su prednost na svim mjestima. Bio je to razlog što su mnogi rado od rane mladosti učili mudrost sadržanu u stihovima na pamet, pod vodstvom Druida.

Uz jednog učitelja znali bi ostati i po 20 godina. Zapisivanje pjesama i pouka što su ih dobivali od učitelja, smatrano je grijehom, dok su u drugim prigodama, u državnim i privatnim poslovima, koristili grčko pismo.

Keltski Druidi i vrhovni poglavar

Keltski Druidi su imali svog vrhovnog poglavara. Birali su ga na nekoj vrsti skupštine svi članovi. Ako bi na listi kandidata bilo više imena, rješavali bi problem na tipično keltski način, tako da su se izbori pretvarali u krvave obračune. Cezar izvješćuje i o obrazovanju druidskih svećenika.

S obzirom da je zapisivanje vjerskih istina i pouka bio grijeh, učenici su sve morali učiti na pamet. Počevši od magičnih formula, religioznih ceremonija i medicinskih znanja, do prava, liječništva i vidovnjaštva. Pri tome se koristila pjesnička forma lagana za pamćenje, nalik na irsku narodnu pjesmu.

Povjesničar Plinije je slikovito opisao odvijanje keltskih rituala:

“Imela je za Kelte najljekovitija biljka. Osobito ako bi izrasla iz hrasta. Da bi pojačali njeno djelovanje, hrastu na kojem je rasla imela, žrtvovane su dvije bijele ovce, dok bi druid sakupljao imelu u zlatnu posudu. Tako ubrana imela je lijek protiv neplodnosti, a pomaže i protiv različitih otrovanja”.

Keltski Druidi i kalendar

Keltski Druidi su bili u velikoj mjeri odgovorni i za blagostanje plemena. Osobito kad se radilo o sezonskim poslovima i vjerskim ceremonijama koje su ih pratile. Sve je bilo određeno kalendarom o kojem su brinuli upravo keltski Druidi.

Njihov je kalendar bio načinjen na osnovu mjesečevih mjena. Nisu se brojili dani, već – noći. Sve vjerske ceremonije su se odvijale u sumrak, odnosno padom mraka.

Keltski Druidi – godina podijeljena na dva dijela

Godina je bila podijeljena na dvije polovice, a polovice su opet dijeljene na dva dijela. Počela je svečanošću Samhain, koja je bila slavljena u noći 1. studenoga. Ona je označavala početak tamne polovice godine. Bila je ujedno, svečanost mrtvih i ponovnog rođenja.

Druga svjetla polovica godine, počela je s Beltane. Svečanost se održavala u prvoj noći mjeseca svibnja. Između ove dvije, glavne svečanosti, održavale su se dvije manje, Imbolo 1. veljače i Lugnasad, 1. kolovoza.

U predvečerje novogodišnje svečanosti Samhain otvorena su Sidhe, vrata vječnosti i slavljeni su mrtvi. Svečanost je označavala početak zime, čije se ime može prevesti i kao konac ljeta. Tada počinje vladavina Cailleach, Majke brijegova, koja čuva ulaz u vječnost.

Pojam Imbolo mogao bi se prevesti kao ovčje mlijeko, a čija je božica – zaštitnica Brigid. Ona označava dolazak proljeća. Beltane navješćuje dolazak ljeta.

Keltski Druidi i zahvala bogovima

Tijekom svečanosti u njenu čast, keltski Druidi su palili noću magični kamen. Istovremeno, Beltane je svečanost Majke Zemlje i ponovnog rađanja prirode.

Lugnasad je prethodnik žetvenih svečanosti i ceremonija zahvalnosti. Tijekom tog ceremonijala, keltski Druidi su zahvaljivali bogovima za bogatu i dobru žetvu, za poštedu od raznih pošasti i drugih nevolja.

Kao i drugi narodi, Kelti su davali prednost određenim mjestima za održavanje vjerskih rituala. Tim su mjestima pripisivali magične sile. Bila su to usamljena stabla hrastova, izvori vode i spilje. Na tim su mjestima keltski Druidi i meditirali, poučavali i otkrivali svoje mjesto u prirodi.

Keltski Druidi – četiri keltska boga

– Cernunnos je bio bog životinja i lova. Često je prikazivan kao zmija s više glava. Njegov vrat ukrašavaju torgues – lančići poglavara.

– Teutates je bilo ime kojim su Kelti označavali svakog plemenskog boga. On je suprug Majke Zemlje, jednak je s božanstvom Dagda – božanskim ocem. Pripadalo mu je vrijeme blagostanja, kako bi se prisjetio svoje djece kad ona budu u nevolji.

– Taranis je bog grmljavine. Može se usporediti s Thorom kod nordijskih plemena, ili pak pangermanskim Donarom. Istodobno, on je bog smrti. U modernom velškom jeziku, donar i danas znači – grmljavina.

– Lug je bog svih umjetnosti, među kojima su Kelti osobito cijenili umjetnost ratovanja. Zbog toga je često opremljen kopljem i praćkom.

Kao i u svim religijama, središnje mjesto je pripalo kultu Majke Zemlje. Bio je to jedini kult koji se izmakao kontroli Druida. Slavile su ga isključivo svećenice.

Možda će vas zanimati i ovo: