Magijska učenja – putovanje kroz vrijeme

Magijska učenja - putovanje kroz vrijeme
Neke metode koje bi vam mogle pomoći da i sami pogledate u budućnost.

Problem vremena, njegove pojave, značaja i njegovog objašnjenja oduvijek je bio u središtu čovjekovog zanimanja. Mnogi ljudi su imali neobična iskustva s vremenom ili su primali slike budućih događaja putem vizija, snova, divinacije, pomoću pomagala kao što su kristali, rune, Tarot, Ji Jing… Neki su ljudi opet “hvatali” dojmove o događajima iz prošlosti, pa čak i iz nekog od njihovih prethodnih života. Koliko ste se samo puta uhvatili da govorite: “Ovo mjesto poznajem, tu sam već bio”, iako znate da, bez obzira koliko se jako trudili, zaista se ne možete sjetiti kada je to bilo.

Znanost tvrdi kako će se jednog dana u svemiru možda moći graditi ogromni reflektorski teleskopi, veliki kao cijeli planeti ili sunčevi sustavi koji će moći zaviriti u svjetlost savijenu u crnim rupama. Tada bi se, kako tvrdi Eric Drexler, koji je nekada radio na poznatom MIT-u, vidjelo kako je naš Sunčev sustav izgledao prije više stotina tisuća godina koristeći crne rupe kao ogledala. Teorijski, tako bi mogli vidjeti, ovisno o veličini crne rupe, npr. građenje piramida ili Isusovo rođenje.

Putovanje kroz vrijeme oduvijek je bilo i dio magijskih učenja. Ono koje se odnosi na prošle živote, moglo bi pružiti nove informacije o tome tko smo mi zapravo, pomoći da shvatimo naše želje, poriv, čudne navike u ponašanju…

S druge strane, putovanje u budućnost moglo bi nas riješiti osobnih, a i ne samo osobnih, tjeskoba i neizvjesnosti koja nas prate u kritičnim životnim situacijama ili bi nam kao Ji Jing mogle pomoći pravilnije sagledati svoju životnu situaciju i puteve koji nas vode iz nje.

Usudit ću se usporediti vrijeme s rijekom a čovjekovo postojanje i život kao putovanje splavom po rijeci. Uvijek možemo pogledati iza sebe ili na vrijeme koje je prošlo, ali taj put više ne možemo ponoviti. Jer nas struja života nosi sve dalje. I taj je put uglavnom određen i samo najsposobniji mogu njime kormilariti.

Magijska učenja tvrde kako na psihičkom planu postoji mjesto, u Akaši ili reflektirajućem eteru, u kome su pohranjena sjećanja na sve što se ikad dogodilo na Zemlji. Načini pristupa tom posebnom mjestu razni su i variraju u ovisnosti od pojedinca. No, kad ste jednom osigurali svoj pristup tom mjestu, nalazite se na izvoru dragocjenih informacija. Neke od načina pristupanja već smo spomenuli, a među njima su, dakako, ma koliko banalno i jednostavno izgledali, i proricanje uz pomoć graha i gledanje u talog kave. Koliko su neki od tih načina pogodni za vas, sami ćete vidjeti, pod uvjetom da vas proricanje budućnosti privlači. Bitno je znati: ljudi su različiti i ono što je pogodno za jednog nije za drugog. Svatko se može baviti sportom, ali samo su neki uspješni.

Predočit ćemo vam neke od metoda koje bi vam mogle pomoći da i sami pogledate u budućnost, počevši, baš kao u osnovnoj školi, od najjednostavnijih, ali zato ne i manje učinkovitih.

KOCKE – prozor u budućnost

Moderne vizije astrogalomantije su uglavnom na numerologiji i za proricanje služe se s dvije kockice.

Astrogalomantija se za predviđanje budućnosti koristi kockicama. Kada čovjek pomisli na kockice čini mu se da je riječ o modernoj tvorevini. Rijetko tko zna da su kockice bile zasigurno korištene u svrhu proricanja još 2000 godina prije Krista, a vrlo vjerojatno i ranije, budući da su ih poznavali osim Grka i Rimljana, još i stari Egipćani. Kockice su se koristile za proricanje i širom Azije, a ponegdje su bile izrađivane od posebno dragocjenih materijala.

Moderne vizije astrogalomantije zasnovane su uglavnom na numerologiji i za proricanje budućnosti služe se s dvije kockice. Kockice se upotrebljavaju na sljedeći način:

  • Pitanje koje vas zanima postavite u obliku jasne rečenice;
  • Zatim se koncentrirajte na to pitanje i uzmite unaprijed pripremljene dvije kockice i običnu staklenu čašu;
  • Stavite kockice u čašu i cijelo vrijeme misleći intenzivno o postavljenom pitanju prvo protresite čašu s kockicama, a zatim ih, kada vam se čini da je odgovor spreman, izbacite na potpuno ravnu površinu;
  • Ako vam jedna kockica padne s površine stola, ona se ne računa;
  • Ako vam obadvije kockice padnu s površine na koju ste ih bacili, tada ćete ponoviti bacanje ili ga odgoditi;
  • Dobivene rezultate s kockica zbrojite i potražite odgovor među sljedećim rezultatima:
  • Ako je rezultat vašeg bacanja jedan, odgovor je da.
  • Ako ste dobili broj dva, to znači nedvosmisleno ne.
  • Broj tri znači upozorenje, i to da vas u idućih nekoliko dana čeka iznenađenje ili nenadana poruka.
  • Broj četiri vam poručuje da možete biti mirni, ali vas upozorava na ljubavne nesuglasice ili neugodnosti na poslu.
  • Broj pet donosi sreću i ostvarenje želja, te moguće javljanje bliske osobe. Broj pet može također značiti i materijalni dobitak.
  • Za broj šest odgovor je: da, svakako, ali upozorava na oprez, te vam poručuje da ćete svoje probleme najlakše riješiti strpljivošću.
  • Brojka sedam kaže da morate vjerovati, te nanovo ispitati samoga sebe kako biste učvrstili u svojoj vjeri. Broj sedam također poručuje i da se oduprete ogovaranjima.
  • Broj osam kaže da morate biti strpljivi i postojani budući da bi mogli postati žrtvom ogovaranja i optužbi.
  • Brojka devet vam nagoviješta izvjesnost i sigurnost, te sreću u ljubavi i u braku. Prijatelji dolaze, a svađe nestaju.
  • Broj deset upozorava na neizvjesnost, no ako ste započeli neki posao u zadnje vrijeme, povoljno ćete ga okončati, uz strpljivost i ustrajnost s vaše strane.
  • Broj jedanaest – glupost i besmislica, moguć prekid posla ili rastanak od nekoga zbog beznačajne sitnice.
  • Brojka dvanaest je znak dobrih izgleda i dobrih vijesti, te može označavati i posjet. U svakom slučaju, dvanaest je povoljan broj.

Putovanje kroz vrijeme – parapsihološka priča

Je li doista moguće otputovati u – vrijeme?

U londonskom Društvu za parapsihološka istraživanja zabilježili su sljedeći slučaj. George i Barbara Benson, glavni junaci priče, odlučili su da jedne nedjelje u srpnju 1954. prošeću krajolikom Surrya. Čim su u Surryju izašli iz automobila, najprije su posjetili kapelu obitelji Evelyn. To je uostalom i bio cilj njihovog izleta. Več dugo ih je zanimao Evelyn, poznati kroničar iz 17. stoljeća, pa su htjeli doznati jesu li i njegovi najbliži pokopani na malom groblju uz kapelu. Ta ih je posjeta toliko zaokupila da su joj posvetili više vremena nego što su namjeravali.

Izašavši iz groblja, krenuli su nadesno i otkrili su stazu koja je vodila prema vrhu brežuljka, okruženu visokim grmljem. Krenuše, dakle, njome i uskoro stigoše na prostran proplanak na kojemu je bila drvena klupa. Lijevo od nje pružala se livada sve do šumarka udaljenog tridesetak metara. Desno se teren polagano spuštao prema dnu doline, odakle je dopirala buka i lajanje pasa.

George baci pogled na sat: bilo je već podne. Izvadili su sendviče koje su pripremili za ručak. Neraspoložena i utučena, Barbara Benson nije jela nego je rastreseno mrvila kruh i davala ga pticama. Za njih dvoje dan je općenito neobično započeo: probudivši se, osjetili su neku čudnu napetost i umor. No, ne želeći pokvariti dan koji je obećavao da će biti prekrasan, nisu jedno drugome to ni spomenuli.

Najednom sve utihne. Barbara osjeti kako je prožima ledeni strah. Ispred nje su stajale tri neobično odjevene prilike. Htjela je okrenuti glavu, ali nije mogla.

George nije ništa vidio, ali dodirnuvši ruku svoje žene, osjetio je da je neprirodno hladna.

Pribravši se Barbara ustane s klupe i oni nastaviše šetnju kao da se ništa nije dogodilo. Krenuli su prema dolini i uskoro prešli preko nekih željezničkih tračnica. Potom, usprkos želji da i dalje hodaju, ispružili su se na travi i zaspali. Kad su se probudili, već se bilo smračilo. Pohitaše u Dorking, čekajući vlak da ih odvede kući u Battersea.

Prošle su dvije godine, ali Barbara Benson se nikako nije mogla osloboditi straha. Mučile su je slike triju neobično odjevenih spodoba. Stoga je odlučila ponoviti put kojim je zajedno sa suprugom prošla one fatalne nedjelje, svjesna da se nikada neće osloboditi svoje fobije, ne ispita li temeljito sve što se zapravo dogodilo.

Vratila se na mjesto svojih vizija. Čim je stigla do kapelice imala je osjećaj da se događa nešto nenormalno. Odmah je uočila da ne postoji nikakva staza koja bi vodila na vrh brežuljka. Nije čak ni bilo brežuljka. Okoliš je bio ravan, bez šumarka, a na udaljenosti od jednog kilometra nije se vidjelo ni jedno stablo. Razgovarala je i s nekim mještanom koji je dobro poznavao okolicu. Rekao joj je da nikad nje čuo za krajolik o kojem ona govori, dodavši da ne postoji ni drvena klupa ili neka staza.

Vrativši se u Battersea, gospođa Benson je sve ispričala mužu. Nije joj vjerovao, ali je pristao da sljedeće nedjelje ponovno odu do Evelynove kapele. Tek tada je shvatio da je bila u pravu.

Nekoliko godina kasnije, Mary Rose Barrington i John Stiles iz Društva za parapsihološka istraživanja, krenuše također u Wotton, nadajući se da će otkriti krajolik kakvog im je opisala Barbara Benson, ali na njeno veliko razočaranje nisu otkrili ništa što bi moglo objasniti njenu viziju, pa su zaključili da je morala biti žrtvom neobičnog iskustva.

Mary Rose Barrington, međutim, nije mirovala. Prolistala je kronike Johna Evelyna ne bi li pronašla neke tragove. Primijetila je da krajolik kakvog je opisao Evelyn jako nalikuje onome Barbare Benson. Osim toga, u jednoj bilješci iz 1969. godine on spominje izvršenje smrtne kazne nad “tri nesretna čovjeka, od kojih je jedan bio svećenik”; zbog sudjelovanja u zavjeri protiv kralja Jakova.

Mary Rose Barrington nije preostalo drugo nego da zaključi da su Bensonovi prodrli u “iskrivljenu stvarnost” i da ih je Evelyn čarolijom odveo u svoj svijet, koji se ugasio prije dvjesto pedeset godina – iako se nije znalo kojim psihološkim mehanizmima. Događaj je ostao posve neobjašnjivom tajnom.

Možda će vas zanimati i ovo: