Nekoliko savjeta kako pobijediti živčanu napetost i psihički umor

Nekoliko savjeta kako pobijediti živčanu napetost i psihički umor
Središte grada se sastoji od ogromne mase opeka i kamena. Tamo se umjesto travnjaka nalaze betonski nogostupi i kolovozi, velike zgrade – sve što ne može stvoriti ni “trunčicu” kisika.

Jeste li se kada zapitali, zašto su stanovnici gradova, a osobito velikih gradova, uvijek umorni? Možda i sami živite u gradu, pa imate iskustvo s tim neugodnim i neprijatnim osjećajem.

Što je razlog tom velegradskom umoru, i što možemo učiniti da ga suzbijemo?

Možemo odmah istaći da je jedan od prvih razloga takvog osjećaja nedostatak svježeg zraka. Prolazeći središtem grada, mi doslovno vapimo za kisikom, jer je on našem organizmu neophodno potreban elemenat. Kao što znamo, bez hrane možemo živjeti danima, bez vode tek koji dan, ali bez životvornog kisika samo nekoliko kratkih minuta.

Možda će vas zanimati malo objašnjenja, zašto gradovi ne mogu imati onoliko kisika, koliko ga ima izvan njih ili u predgrađima? Kisik dolazi od zelenila – šuma, grmlja, lišća i trave. Svega toga ima u izobilju u predjelima izvan grada. Otuda stižu bogate količine kisika, a u isto vrijeme zelenilo upija ugljični dioksid, koji se stvara disanjem ljudskih i životinjskih organizama. Ukratko, nama je određeno da živimo zaviseći od prirode i u skladu s njom. Mi biljkama predajemo ugljični dioksid, dok od njih primamo kisik.

Središte grada koje se sastoji od ogromne mase opeka i kamena ima tek poneko stablo. Tamo se umjesto travnjaka nalaze betonski nogostupi i kolovozi, velike zgrade – sve što ne može stvoriti ni “trunčicu” kisika. U mnogim prostorijama koje pripadaju tim zgradama zrak je istrošen i zagađen. Provjetravanjem taj zrak se donekle pročisti, pa mu se zatim dodaju mirisi iz posebnih raspršivača, što kod nekih osoba može izazvati alergiju.

Dodajmo tome i jako zagađenje koje prouzrokuju ispušne cijevi iz mnogobrojnih autobusa, taksija, kamiona i osobnih vozila. Sva ta vozila troše kisik, a zauzvrat ispuštaju ugljični monoksid i ugljični dioksid. Nijedno od njih ne proizvodi kisik, ali zato proizvodi otrovne plinove. Prema tome, nije čudno što se u centru grada tako loše osjećamo.

Možda ćete reći: “U zgradama postoje uređaji za provjetravanje prostorija, pa ne vidimo razloga zašto se ne bismo dobro osjećali.” U ovom slučaju nešto moramo imati na umu – ti uređaji u zgrade uvlače zrak s ulice. Ako je taj ubačeni zrak još na ulici bio osiromašen u sadržaju kisika, pa čak i zagađen raznim plinovima, tada ga uređaj za provjetravanje ne može učiniti boljim nego što jest.

Osim nedostataka dovoljnih količina kisika u velikim gradovima ima još mnogo drugih neugodnosti koje utječu na živčanu napetost, iscrpljuju naše strpljenje i izazivaju osjećaj umora. Tu je buka automobilskih sirena; zvonjava mobitela koja nas neprestano prekida u radu; tu su često prezauzete telefonske linije koje nas ljute, oduzimajući nam dragocjeno vrijeme; tu je pritisak od strane pretpostavljenih, koji nas požuruju u poslu; tu je opasnost da čovjek ne pogriješi u kakvom važnom poslu; zatim dolazi hvatanje autobusa i za mjesto u njemu, pa žurba prilikom obavljanja hitnih kupovanja, pa zatim razne društvene obaveze. Sve to strahovito iscrpljuje snagu, a s time se gradski stanovnik svakodnevno susreće. Zato je potrebno da prikupi svu snagu, da sačuva dobru volju i da ide naprijed.

Ukoliko vas živčana napetost i psihički umor muči dulje vremena, bilo bi dobro da se obratite liječniku. Naime, postoje i mnogi drugi uzroci učestalog i dugotrajnog umora. Nije jedini razlog u tome što živimo u gradu. Međutim, ako vam liječnik kaže da je s vašim zdravljem sve u redu, zašto ne biste onda svladali mnoge od onih uzročnika koji izazivaju velegradski umor? Dat ćemo vam nekoliko savjeta, pa razmislite o njima:

  1. Provedite što više vremena u prirodi. Zelenilo predgrađa, i one dalje gradske okolice, neće vas snabdjeti samo čistim zrakom, a stanice vašeg organizma kisikom, koji im je toliko potreban, već će učiniti djelotvorno olakšanje vašem umornom mozgu i izmučenim živcima. Šetnja mirnim, travnatim stazama u prirodi može vam oživjeti sjećanje na sretnu prošlost iz vaših mlađih godina. Upijajte tu ljepotu i raskoš zelenila, bjelinu pahuljastih oblaka na divnom plavetnilu neba. Čemu žurba? Ovdje nema potrebe za žurbom; uživajte u svemu oko sebe – živite sretnim, punim životom! Prilikom povratka primijetit ćete kako je vaš korak elastičan i siguran. Odmor, tišina, čist zrak i zadovoljstvo zbrisali su sve znakove zamora.
  2. Budite hladnokrvan čovjek. Neki ljudi ostavljaju dio poslova za sutrašnji dan, a neki drugi imaju vremena za sjedenje. Svi bismo se mogli ugledati na ove rijetke ljude. Nađimo vremena za sjedenje. Pustimo da posao teče svojim tokom. Ima vremena i sutra, pa i prekosutra, ako nam preostane štogod od današnjeg posla. Mudri Kinezi kažu: “Ako ne sjednete, možda sutra više nećete biti ovdje da to dovršite.” Razonodite se, odmorite se, pa ćete svojim godinama dodati još mnogo dana.
  3. Ne budite uspješan – brodolomac! Kakvu ćete korist imati od gomile novaca, ako ste premoreni i toliko bolesni da ih ne možete iskoristiti? Zarađujte novac malo mirnije. Nađite više vremena za život, pa ćete i dulje živjeti.

Možda će vas zanimati i ovo: