Nevjerojatni događaji – Anđeli čuvari nas spašavaju

Nevjerojatni događaji - Anđeli čuvari nas spašavaju
Nevjerojatni događaji i svjedočanstva kako pomažu anđeli čuvari

Nevjerojatni događaji, ali i istinite priče iz čitavog svijeta. Kad obični ljudi iskuse apsolutno neobične doživljaje, oni ih promijene zauvijek. Ova su svjedočanstva takvih ljudi iz čitavog svijeta.

Ona govore o susretima s duhovima i misterioznim stvorenjima, čudotvornim izlječenjima, velikim otkrićima, proricanja budućih događaja, o susretima sa vanzemaljcima i anđelima čuvarima, o putovanjima kroz vrijeme i iskustvima izvan tijela, o životu nakon smrti i drugim nevjerojatnim, ali istinitim događajima.

Nadamo se da će vam ona pomoći u razumijevanju prave prirode paranormalnih događanja, a koju znanost vrlo često ignorira.

Nevjerojatni događaji – Svi imamo svog anđela čuvara

Svatko ima svog anđela čuvara. Tvrdi to Erica Chopic, savjetnica za rješavanje osobnih problema koja djeluje u Los Angelesu. Ona, isto tako, ističe da može vidjeti, čuti i razgovarati s anđelima kamo god pošla. Prema njoj, svatko od nas često čuje svog anđela čuvara, ali toga nismo svjesni. Oni se javljaju na vrlo suptilan način. Često, oni u nama bude ideje pune inspiracije, pa kad ih prihvatimo, anđeli čuvari su sretni.

Ponekad, međutim, anđeli čuvari ne žele odgovoriti na naša pitanja. To je zbog toga, objašnjava Chopicova, jer smo svi mi studenti na ovoj Zemlji, koji moramo učiti. Živjeti u takvim okolnostima koje od nas zahtijevaju da se razvijamo i duhovno rastemo, ponekad može biti bolno. Međutim, ako u takvim situacijama anđeo čuvar intervenira, kako je to doživio i Richard Bauman dok je vozio bicikl, o čemu odlomak ovog teksta, onda to iskustvo i ne mora biti tako strašno. Evo što je Bauman doživio.

Anđeo čuvar mu spasio život

Anđeo čuvar mi je spasio život 1955. godine, kad sam bio star 13 godina. Jako mi se žurilo. Vozio sam raskršćem bulevara Rosemead i autoputa s četiri trake, prepunog teških kamiona i jurećih osobnih automobila u mjestu South El Monte, u Kaliforniji. Na tom je raskršću postavljen semafor tek nekoliko dana ranije.

Stajao sam s biciklom na prijelazu, čekajući da se upali zeleno svjetlo. Konačno, zeleno se i upalilo. Prebacio sam cijelu težinu svog tijela na desnu nogu, koja se nalazila na pedali, ne bih li krenuo što prije i ne bih li što brže prešao raskršće.

No, to se nije dogodilo. Moja se noga nije maknula s pedale. Nisam spavao. Noga je bila gurnuta s nje, pa se bicikl nije ni pomaknuo. A tada sam ugledao nešto što mi je presjeklo dah.

Dobro se sjeća događaja

Od tog dana prošlo je 40 godina, ali ja se i danas sjećam svega kristalno jasno. I danas vidim kako prema meni juri kamion Ford sa tamno-zelenom ceradom i sivo obojenom karoserijom. Vozila ga je neka žena, sva u panici. Imala je kratku, sivu, kovrčavu kosu.

Njene su oči bile širom otvorene, a njene su usne bile razjapljene u strahu pred onim što će se dogoditi u idućem trenutku. Njen prestrašen pogled mi je govorio da nije vidjela ni crveno svjetlo na semaforu, a ni mene, dok nije bilo prekasno za bilo kakvu reakciju.

Znam da me je od smrti spasio moj anđeo čuvar. On je gurnulo moju nogu s pedale bicikla. Da sam se samo malo pomaknuo s mjesta, kao što sam namjeravao, bio bih zdrobljen.

Kad prosuđujem položaj moje noge na pedali u tom trenutku, gotovo je nemoguće da bi s nje moglo skliznuti moje stopalo. Tog dana, moj mi je nebeski čuvar spasio život.

Siguran sam da mi je pomogao u nekoliko navrata tijekom života, ali se ni jednog ne mogu tako jasno prisjetiti poput ovog, kad mi je spasio život.

Richard Bauman, West Covina, Kalifornija, svibanj 1996.

Nevjerojatni događaji – Anđeli čuvari u školskoj knjižnici

Tijekom 1973. godine sam radila kao knjižničarka u školskoj knjižnici u Miamiu, Florida. Jednog sam poslijepodneva u blizini začula sirene. Moja suradnica Dot i ja smo potrčale do prozora na drugom katu zgrade u kojoj smo radile da pogledamo što se to događa na ulici ispod nas.

Ugledale smo kola hitne pomoći i dva čovjeka obučena u bijelo, nagnuta nad zgrčenim malim tijelom, koje je ležalo iza školskog autobusa. Ubrzo se okupila gomila ljudi, koja je promatrala što se događa. Iz razgovora koji je dopirao do nas, mogli smo zaključiti da je školski autobus, vozeći unatrag, na žalost, pregazio dječaka.

Odjednom, Dot je uzviknula: “On je mrtav. Mislim da čujem kako govori da je mrtav”. Ponovila je to, uznemirena, nekoliko puta. Razorenih osjećaja, okrenula sam se od prozora. Odjednom, svi su se zvukovi izgubili. Osjećala sam se kao da sam dospjela u neku drugu dimenziju.

Bila sam sva u strahu. Prostorija knjižnice se ispunila stvorenjima nalik na duhove, obavijene bijelom, nježnom svjetlošću. Jedan ili dva duha odraslih osoba stajao je pored 30-tak duhova djece koji su sjedili ili stajali. Intuitivno sam znala da su to anđeli čuvari, koji su pripadali dječacima i djevojčicama u autobusu.

Mistični prostor

Dva duha starijih dječaka su mi se približila. Trebala im je pomoć. Iako sam, obuzeta strahom, mogla vidjeti kako im se miču usne, nisam mogla čuti ni jednu njihovu riječ. Našla sam se u prekrasnom mističnom prostoru i željela sam tamo da ostanem.

Pokušavala sam se svim silama usredotočiti na duhove dječaka koji su se nalazili ispred mene. Bio je to za mene izuzetno jak napor. Odjednom, sve se vratilo u realnost kakvu poznajem. Duhovna su bića nestala iz mog vidokruga. Ponovno sam čula glasove dječaka i djevojčica koji su došli posuditi ili vratiti knjige.

Kasnije, u školskom uredu, čula sam da dječak Narcisso ipak nije umro. Bile su mu slomljene obje noge, ali drugih ozljeda nije imao. Za nekoliko se mjeseci vratio u školske klupe.

Ovi nevjerojatni događaji viđenja anđela čuvara su predivni i nezaboravni. Posve sam uvjerena da svatko od nas ima svog anđela zaštitnika, koji mu pomaže tijekom života.

Carolyn Dignan, Delray Beach, Florida

Nevjerojatni događaji – Spasonosni lik na ramenu

Tijekom 2. svjetskog rata bio sam stacioniran u Biggs Fieldu, Texas. Uvježbavali smo vožnju bombarderima B-29. Naše je školovanje letenja za te bombardere prolazilo bez većih teškoća.

Bili smo određeni da provjerimo letačke sposobnosti kod čovjeka koji je bio borbeni pilot u borbama nad Engleskom. Uskoro se pokazalo da on ima problema s alkoholom.

Poletjeli smo prema sjeverozapadu brzinom od nekih 600, 700 kilometara, na visini nešto većoj od 1000 metara. Pijani pilot je pokušavao ubrzati let aviona, da bi uzbuđen rekao: “Ne mogu pojačati snagu motora!”

Čudesno spasenje

Nisam znao što treba raditi u takvoj situaciji. Avion se počeo ponašati poput propelera u mikseru. A nos je usmjerio prema tlu. Više nismo letjeli, već smo padali prema tlu poput kamena. Pogled sam okrenuo prema tabli s instrumentima. Avion je naglo gubio na visini.

Ono što sam vidio, stisnulo mi je želudac kao palačinku. Objekti na tlu su nam se približavali velikom brzinom. Odjednom sam uzviknuo pilotu, a ni sam ne znam zašto: “Povuci upravljačku palicu prema dolje!” Pilot je postupio kako sam mu rekao, a avion je počeo letjeti vodoravno. Srećom, u blizini nije bilo nikakvog brda.

Kad smo sletjeli u Biggs Fieldu, pilot me zamolio da ga ne prijavim. Uskoro sam doznao da mu je smanjen čin s ranga pukovnika na razinu narednika.

Ima li to ikakve veze s iskustvom koje smo proživjeli – ne znam. Posve sam siguran, međutim, da mi je netko sjedio na ramenu i rekao što da naredim pijanom pilotu. Prije tog leta, nisam vjerovao da postoje nadnaravni nevjerojatni događaji. Nakon toga, međutim, promijenio sam mišljenje.

Dale R. Garbush, Kent, Washington, veljača 1997.

Nevjerojatni događaji – Blagoslov anđela iscjeljenja

“Moja mlađa sestra Diane stigla je iz Kalifornije kako bi mi pomogla u oporavku od tajanstvene upale pluća. Njene molitve su uz molitve naših prijatelja i članova obitelji bile velika pomoć”, kaže svjedok anđeoskog izlječenja.

“Moj najteži dio u bolnici bio je prvog tjedna. Borio sam se za svaki udisaj. Liječnici su mi kroz infuziju dali najjače antibiotike i priključili me na kisik kako bih mogao disati.

Udisaj života, udisaj Boga poslat nama, udisaj Svetog Duha. Kako često mislimo da tu dragocjenost i svaki naš udisaj dolazi od Boga“, rekao je svjedok, dodajući kako je njegova sestra, Diane, bila cijelo vrijeme u kontaktu s njegovom suprugom. Jedne je noći sestra sanjala san, negdje na sredini bolničkog liječenja.

“Vidjela sam anđela kako raširenih ruku stoji pored tvog kreveta. Nisam mu vidjela lice, samo krila. Izgledalo mi je kao da anđeo usisava zrak iznad tebe. ‘Nemoj’ , rekla sam mu. ‘Ne uzimaj ga od nas, ne uzimaj taj zrak!’ Anđeo je odgovorio: ‘Ne uzimam mu zrak, usisavam upalu iz njegovih pluća. Odnosim bakterije. Liječim ga’.”

Odjednom – poboljšanje

Svjedok u svojoj bolesničkoj postelji nije osjećao ništa od toga, no negdje u vrijeme sestrinog sna, nešto se promijenilo: trebao je manje kisika iz boce, postalo mu je lakše disati vlastitim snagama, i konačno su ga potpuno skinuli s kisika.

U to je vrijeme i temperatura počela padati, pojavili su se prvi vremenski periodi sa normalnom temperaturom i liječnici su bili zadovoljni. Ipak, još uvijek nisu postavili detaljnu dijagnozu, iako su mu pluća bila jako upaljena. I tada, nakon tajanstvenog nestanka temperature i samostalnog disanja, bolesnik je otpušten kući.

“Još uvijek se oporavljam, jako sam slab, ali dobro spavam i vratio mi se apetit. Više nego ikad, zahvalan sam na podršci koju sam dobio od obitelji i prijatelja, za snagu nade, iako je budućnost potpuno nepoznata”, rekao je svjedok.

Kako se vama čine ovi nevjerojatni događaji koje su ispričali svjedoci? Možete reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo: