Paranormalne pojave – kontakt s drugim svijetom

Paranormalne pojave - kontakt s drugim svijetom
Vjerovanje u duhove i utvare, nezaustavljivo se širi zapadnim svijetom. Ankete pokazuju da se dvije trećine mladih i svaki treći odrasli zanimaju za različite oblike okultizma.

Most od nevidljivog svijeta

“Suočeni s temom glasova ‘s onoga svijeta’ i ‘duhova‘ što se pojavljuju na televizijskim ekranima, otkrili smo kako je sve veći broj osoba koje pokušavaju uspostaviti kontakt s drugim svijetom…”, piše Manuela Pompas u talijanskom tjedniku “Gioia”. Prema njezinim informacijama neki od tih eksperimenata postižu i zapažene rezultate.

Neki od njih bacili su se na taj posao shrvani bolom zbog gubitka drage osobe, što je navelo druge da se i sami okušaju u toj novoj disciplini traganja za nevidljivim svijetom…

Slučaj bračnog para Romiti

Taj pokret solidarnosti s nesretnicima nazvan je “Daj nasmij se!” Sve je zapravo počelo 1983. godine kad je Mario Mancigotti iz Milana izgubio u prometnoj nesreći dvadesetogodišnju kćer Danielu. Zahvaljujući jednoj prijateljici koja je obdarena snažnom darovitošću medija, Mancigotti je uspio ostvariti kontakt s duhom umrle kćeri, a potom i registrirati njezin glas na radiju, nazvanom “most”. I Mancigottijeva supruga Luisa počela se okušavati na polju medija i znatno je napredovala.

Mancigottijeva istraživanja privukla su pozornost bračnog para Flavije i Sergia Romitija, koji su skupa sa svojim sinom Giorgiom uzeli udjela u osluškivanju najprije Danielina glasa, a zatim proširili svoju djelatnost. Tako se obitelj Romiti već godinama bavi neobičnim poslom.

“Moj suprug se već godinama zanima za sve paranormalne pojave, ali samo čitanjem tuđih iskustava i zaključaka… čitajući knjigu Gabrielle Alvisi o mogućnostima primanja poruka ‘s onoga svijeta’, bio je vrlo iznenađen, ali pomalo i zbunjen. Najprije je ovako komentirao izlaganje Gabrielle Alvisi: ‘Jadnica, izgubila je kćer i skoro poludjela od boli.’ Ipak, prevagnula je radoznalost. Slijedeći uputstva iz knjige pokušali smo i sami registrirati na magnetofon glasove iz nevidljivog svijeta. Nakon nekoliko neuspjeha, iznenada smo uspjeli uhvatiti odgovore na naša pitanja. Misli su bile prilično banalne, pa je Sergio nezadovoljan ustao i otišao u kuhinju čitati, primijetivši kako se netko ‘zafrkava’. Kroz to vrijeme magnetofon je ostao uključen.

Nakon nekog vremena preslušao je vrpcu i začuo mukli glas: ‘Tko si ti sa zviždaljkom?’ Odmah se zatim javio i glas na milanskom dijalektu: ‘Alora, se ghe?’ (Onda, što ima?). Poslije tog događaja i ja sam se uključila u istraživanje i počela zapisivati medijske poruke. Nedavno mi se dogodilo nešto nesvakidašnje. Došla mi je jedna žena, moleći da uspostavim kontakt s njenom kćeri, koja je smrtno stradala skupa sa svojim zaručnikom u jednoj katastrofi. Zabilježila sam nedugo zatim ove riječi: ‘Ja sam Stefano, želio bih da moja majka dođe do tebe…’

A na magnetofonskoj vrpci (aparat je ostao uključen kako bih mogla kontrolirati ono što sam pisala) čuo se odlučan glas: ‘Dovedi ovamo moju mamu!’ Zatim je rekao da ima trinaest godina i da mu se mama zove Marija. Nismo znali što da radimo, ni kamo da se obratimo, ali nakon cijele serije podudarnih javljanja, uspjeli smo pronaći one koji su bili zvani, pa je tako svaka kazeta dospjela u prave ruke.”

Njegovi uspjesi privukli su i druge istraživače, pa je zajedničkim snagama ostvaren radiomost s dušama umrlih. Od registracije glasova na radiju i magnetofonu bračni par Fulvija i Sergio Romiti uspjeli su doći i do snimanja lica “s onoga svijeta” na posebno uređenim tv-prijemnicima.

Lice s onoga svijeta

Marija Tereza B. kaže:

“Otišla sam do Luise Mancigotti, nadajući se da ću kod nje čuti svoga sina. Na žalost Luisa nije uspjela doći u dodir s njim. Ali, nakon nekog vremena doznala sam kako je Flavija Romiti uhvatila na magnetofon poruku nekog Stefana. Tu je vijest Luisa odmah povezala samnom. Zatekla sam Flaviju baš kad je opet razgovarala sa Stefanom. Prepoznala sam njegov način govora, neke umilne riječi što su mi se, dok je bio živ, kao majci posebno sviđale”.

“Poruke što ih gotovo osam godina primamo jako su lijepe…” nadovezuje se Flavija Romiti. Ponekad te poruke nagovještavaju što će se dogoditi, ili pak daju spiritualne poduke. Jednom mi se javila četverogodišnja djevojčica koja se izražavala poput odrasle osobe. ‘Vi na mene gledate kao na djevojčicu’, rekla je, ‘ali moj je duh izvan vremena i prostora. Ako sam umrla kao dijete, ne znači da se moj duh nije dalje razvijao. Uostalom, ja sam rođena da unaprijed pripremim ljubavnu vezu koja će vječno trajati’.”

Gospođa Flavija nastavlja autoritetom osobe koja je čvrsto uvjerena u ono što govori ili bolje reći u ono što je doživjela:

“Neke komunikacije evociraju zadatke koje duše umrlih imaju na Zemlji. Neke od njih kao da se same od sebe spuštaju da bi pomogle razvitku, možda putem mehaničkih istraživanja. Često hvatam nepoznate glasove, kao nekih dviju žena koje su mi rekle: ‘Mi smo tek umrle, ali s nama još nije gotovo!”

U razgovor se umiješao Mario Mancigotti, kojega je prerana smrt kćeri Daniele i navela da se prvi pozabavi prijemom glasova “s onoga svijeta”. On kaže:

“Arno, naš duh vodič, rekao mi je da su ti pokusi vrlo važni jer nadahnjuju vjeru u spiritualni život, zahvaljujući kojem prepoznajemo sve poruke…”

“Često ista ličnost komunicira s više osoba…” dodaje gospođa Flavija. “Na primjer svaki čas se pojavljuje jedan ruski pop kojega smo prvi puta čuli na seansi kod Gabrielle Alvisi. Obično se nakon njegova pojavljivanja počnu lakše primati poruke preko radija.”

Prije dvije godine došao je na red inženjer Sergio Romiti, vidio sam fotografije što ih je na svom televizoru snimio Nijemac Schreiber. On ih je pokazao na kongresu parapsihologa u Virginiji. Tada smo Flavija i ja odlučili pokušati slično. Budući da smo tehnički dobro opremljeni (po potrebi možemo naravnati televizor tako da se ekran nalazi u nestabilnoj oscilaciji, pa mrtvi mogu koristiti stalnu promjenu vibracija i umetnuti promjene), pitali smo preko ‘radio-mosta’ možemo li i mi pokušati dobiti snimke na ekranu.

‘Sve će za jedan sat biti u redu’, javio nam se glas i dodao: ‘Giorgio to dobro radi!’ Giorgio je naš sin. Baš u to vrijeme on je kupio telekameru s video-registratorom radi svojih studija, i pokušaja da konkretizira vizualne kontakte s drugim svijetom. Neke su snimke bile čak prepoznatljive.”

“Bilo je to kao da su duhovi iznenada otkrili nove mogućnosti komuniciranja s našim svijetom; naprosto su prisvojili novu tehniku…”

Novinarka Manuela Pompas kaže kako je vidjela dijapozitive i filmove, snimljene telekamerom na video-rekorderu i to blokirajući jedan po jedan fotogram, budući da nije bilo kontinuirane slike. Na tim snimkama pojavljuju se zamagljena lica koja se nalaze usred mase bijeloga svijeta. Lica su statična, ponekad treba dugo promatrati fotografije da bi se snimke individualiziralo, a ponekad izgleda kao da se figure nalaze u oblacima. Zaista je neobičan osjećaj što je uspjelo prodrijeti u zagonetnu dimenziju, možda usred nevidljivog svijeta onakvoga kakva su prije opisivali vidovnjaci.

Okultizam – u traganju za kontaktima s drugim svijetom

Tajni skupovi posvećenih u okultizam i spiritističke seanse sve su češće u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj. Sociolozi govore o pojavi pop-spiritizma. Na posljedice  takvih seansi, osobito upozoravaju mlade. Naime, pri pokušajima uspostavljanja kontakta s drugim svijetom, vrlo su često prisutne pojave jakog straha i psihoze. Na takvim se seansama ponekad dešavaju stvari koje je nemoguće objasniti prirodnim uzrocima. Osobito su uzbudljivi i neobjašnjivi navodni razgovori s pokojnim srodnicima. Mrtvi uvijek govore glasom medija, a svoju istinitost svjedoče dobrim poznavanjem obiteljskih prilika onog koji traži odgovore. Pri takvim razgovorima vrlo se često javljaju medijalne poruke. Putem njih preminuli izražavaju svoje želje, ili pak pružaju pomoć u nevolji. Jedna udovica iz Kiela je na taj način dobila na lottu 1,2 milijuna maraka. Brojeve, koji su joj donijeli dobitak, doznala je od svog pokojnog supruga tehnikom pomicanja tanjura.

Je li mrtvima takvo što doista moguće? Spiritisti daju potvrdan odgovor na ovo pitanje. Pojavu objašnjavaju na sljedeći način: Duša, odnosno duhovno što čini srž čovjeka preživljava smrt. U određenim okolnostima srž, to biće, ta duša čovjeka može djelovati i u našem fizičkom životu. Pomicanje stolova, tanjura i čaša, kao i rad s viskom stvaraju takve pretpostavke.

Pri spiritističkim seansama ponekad dolazi do pojava materijalizacije. Uz pomoć nadarenog i iskusnog medija, sudionici seanse mogu vidjeti iznenadnu pojavu duhova, odnosno utvara, a koji, navodno, dolaze iz neke druge, ili iz nekih drugih dimenzija.

Znanstvenici drže posve mogućim da pored dimenzije u kojoj živimo postoje i druge, nama trenutačno i u pravilu nedostupne. U takvom razmišljanju i vjerovanje u duhove i utvare poprima realniju dimenziju. Naime, anđeli i druga duhovna bića javljaju se ne samo tijekom spiritističkih seansi, već i u brojnim drugim prigodama. Neki vozači svjedoče kako su iznenada na sjedalu suvozača osjetili prisustvo svog anđela čuvara. Drugi, opet, svjedoče o pojavama duhova tijekom noći, pored njihove postelje. Nizozemski liječnik Moolenburgh je utvrdio, ispitujući svoje pacijente, kako je svaki treći među njima susreo svog anđela čuvara. Najčešće se to dešava u djetinjstvu. No, ima i odraslih koji svjedoče o bliskim susretima sa svojim anđelom čuvarom.

Možda će vas zanimati i ovo: