Psihokineza – “suptilne energije” i paralelni svemir

Psihokineza - "suptilne energije" i paralelni svemir
Tumačenjem psihokinetičkih i drugih paranormalnih pojava, počela se baviti i znanost. Do sigurnih odgovora nije došla, ali postoji nekoliko pretpostavki: od onih da paranormalne fenomene izaziva kontakt s paralelnim svemirom, pa do drugih da su rezultat djelovanja “suptilnih, slobodnih energija” i imaju “efekt tunela”.

Brojni, nedvojbeni primjeri psihokinetičkih fenomena izazivaju sve veću pozornost znanosti. Njima se bave istaknuti teorijski fizičari i drugi znanstvenici. Njihova se mišljenja razlikuju, no čini se kako smo ipak na tragu tajne paranormalnih fenomena.

Sile na djelu

Medij djeluje na predmet, misli profesor John Hasted, sa Sveučilišta u Londonu, psihokinetičkim silama, koje se ne šire u obliku energetskih zraka, već plošno. Hasted označava ove psihokinetičke sile kao “aktivne površine”, odnosno kao “površine akcije”. To bi značilo kako između njih postoje kvazi – polja sila, a čije se sjedište nalazi između dva, različita svemira. Kad te sile počnu djelovati na predmet, rotiraju i “omataju se oko njega”, odnosno, teku oko njega. Rezultat njihovog ponašanja jest savijanje predmeta, odnosno njegovo pomicanje, tvrdi Hasted.

Tumačenjem psihokineze bavi se i kvantna fizika, koristeći se tzv. “efektom tunela”. Pri “prolasku kroz tunel”, pojednostavljeno rečeno, atomske čestice se kreću kratko vrijeme energetskim valovima, što nastaju elektromagnetskim odbijanjem i nuklearnim privlačenjem. To znači da pod određenim okolnostima materija može prolaziti kroz materiju bez utroška bilo kakve energije. To je neka vrst čudesne duhovne fizike u mikro – svemiru.

Djelovanje na velikoj udaljenosti

Hasted pretpostavlja da njegovi psihokinetički mediji, svjesno ili nesvjesno – pri izvođenju psihokinetičkih efekata – koriste spojne točke našeg svijeta i jednog višeg, višedimenzionalnog paralelno postojećeg svemira (to su one tzv. aktivne površine).

Poznati američki novinar i pisac John Keel je svojedobno opisao svoje iskustvo iz vojske. Neki je mladi vojnik mogao smrviti brave na vratima, bez da ih dotakne. Dovoljno je bilo da ispruži prste na ruci. Prema svem sudeći, i ovdje je bila na djelu psihokineza, kao što je to slučaj sa SLI – efektom (Street Lamp Interference – intervencija javne rasvjete), pri čemu dolazi do pojačavanja, odnosno do slabljenja svjetlosnih valova. Radi se o osobama koje mogu utjecati na rasvjetna tijela. Kad im se približe, rasvjetna tijela prestaju svijetliti, rade kao da se ništa nije dogodilo.

Postoje slučajevi pri kojima neki psihokinetički mediji mogu djelovati na određene predmete na velikoj udaljenosti. Tako, na primjer, u međuvremenu pokojnoj američkoj iscjeliteljici Olgi Worrall, još 1967. godine uspjelo je djelovati na kretanje subatomskih čestica na udaljenosti od nekih 1000 kilometara! Ovakva djelovanja su, čini se, ograničena i udaljenošću čestice, a i vremenom.

Američka psihokinetičarka Felicia Parise služi se tehnikom koju primjenjuje većina psihokinetičara. Ona se tako dugo koncentrira na predmet na koji želi djelovati, dok se on ne – podvrgne njenoj volji.

Inteligencija – svojstvo cjelokupne prirode?

David Bohm, sigurno jedan od najboljih poznavatelja teorijske fizike, ugradio je u svoj holografski model svijeta “implicitni” i “eksplicitni” poredak. Model je izazvao velike polemike, a jednom su ga upitali nemaju li normalne i paranormalne pojave, realno i mistično, isti korijen? Bohm je odgovorio kako materija može za nas biti “drugo”, jer mi je pokrećemo na isti način kao što to ona čini s nama. On se upitao nije li materiji imanentna inteligencija, koja joj omogućava biranje ponašanja? On pretpostavlja kako smo mi ljudi, za materiju nešto “drugo”. Iz toga zaključuje kako se ona može ponašati i drugačije, ako se njome sukobimo. Ovo se u pravilu događa, misli Bohm, putem fizičkog kontakta, ali ni mentalni nije isključen.

Kad ga je jedan od sugovornika upozorio kako takva predodžba materije pretpostavlja oživljenu materiju, Bohm je odgovorio: “Mrtva materija je apstrakcija koja se javlja kad mi napustimo potencijal života”. U svakom materijalnom obliku postoji neka vrst žive energije, koja se u nama očituje na određen način. Ako je tome tako, u čitavoj je prirodi rasprostranjena neka vrst inteligencije. U tom slučaju, pretpostavka kako, uvjetno rečeno, mrtva materija može reagirati na naše mišljenje, ne bi bila toliko nelogična. Bilo bi to, dakle, carstvo paranormalnog…

Znanstvenici svakim danom raspolažu sa sve više dokaza kako pozitivno mišljenje unapređuje i čuva zdravlje. A to je spoznaja protiv koje su se mnogi i još nedavno ogorčeno borili.

Mediji – prijenosnici energija

Biopsihokinetički eksperimenti su danas brojni. Samo u literaturi na engleskom jeziku, nalazimo više od stotinu analiza takvih pokusa. U njima su brojni mediji djelovali na biološke entitete na znatnim udaljenostima. Među njima su bile kolonije gljivica, bakterija, praživotinje, miševi, kornjače, mačke, psi. U novije vrijeme se pokušava psihokinetički djelovati i na ljude. Pokušava se utjecati na pokrete očiju, na kretanje tijela, na disanje, pa čak i na moždane valove. Naravno, ispituje se i mogućnost negativnog psihokinetičkog djelovanja na druge. Pri tome se saznanja iz takvih eksperimenata koriste i za vojne svrhe. Na tom je području, tvrdi Ernest Meckelburg, istok otišao dalje od zapada. Da bi bolje razumjeli psihokinetičke procese, moramo se pozabaviti jednom osobitom vrtom energije. Profesor William A. Tiller sa Sveučilišta Stanford ih je nazvao subtle energies – uvjetno prevedeno – suptilni, slobodnim energijama. On ih opisuje kao posve, u fizikalnom smislu, realan “kvantni vakuum”, pri čemu podrazumijeva prazan prostor između materijalnih čestica.

Posrednik između tih “suptilnih, slobodnih energija” i poznate nam četiri sile (jake i slabe sile jezgre, elektromagnetske i gravitacijske), trebala bi biti magnetska struktura polja. Tiller definira “suptilne, slobodne energije” kao energetski oblik nužan za objašnjavanje fenomena koji se ne mogu objasniti djelovanjem priznatih četiriju osnovnih sila. Putem matematičkih konstrukcija, Tiller dokazuje djelovanje “suptilnih, slobodnih energija” na sustave materije. Ukratko rečeno, Tiller tvrdi kako “suptilne, slobodne energije” realno postoje, a može ih se promatrati u eksperimentima uz pomoć tzv. “transcudera”. U ovom kontekstu ovaj pojam ima značenje prijenosnika, pretvarača energija. Danas su to – mediji obdareni paranormalnim sposobnostima.

Mali uzroci – velike posljedice

Iz holističke medicine je poznato kako se mišlju može pozitivno djelovati na zdravi organizam. Zapravo, cijela psihosomatika počiva na saznanju kako je nemoguće dijeliti psihičko djelovanje od stvarnog djelovanja procesa liječenja na organizam.

Među najznačajnije eksperimente izvedene u “Princeton Engineering Anomalies Research Laboratory” ubraja se utjecaj jednog elektronskog generatora na svijest bez nekog unaprijed utvrđenog ritma. U slučajevima kad generator nije djelovao na svijest testirane osobe, grafički zabilježeni podaci su tvorili idealnu Gausovu krivulju, koja se oblikom, koja se oblikom približava izgledu zvona. No, čim je uključeno djelovanje generatora na svijest ispitanika, Gausova krivulja se pomiče u pozitivno, odnosno negativno područje dijagrama.

Poznati američki alternativac, specijalist za unutarnje bolesti, dr. Larry Dosseay, misli kako se ljudsko tijelo u svom ponašanju na “razini stanice” približava upravo spomenutom generatoru koji, pokoravajući se igri slučaja, djeluje na ljudsku svijest. On je, naime, utvrdio kako mnoge bolesti počinju na mikroskopskoj, celularnoj razini. Tako, na primjer, rak kože može nastati djelovanjem ultraljubičastih zraka na samo jednu jedinu molekulu kože izazivajući u njoj promjene, odnosno mutacije. Iz toga proizlazi kako mali uzroci mogu imati – velike posljedice, jer djeluju na svijest, htjeli mi to ili ne.

Možda će vas zanimati i ovo: