Često, kad nas nešto zaboli, instinktivno prinosimo ruke na to mjesto. Ili pak kad neko dijete dobije groznicu, njegova mu mama stavlja ruke na čelo ili ga mazi, kao da će mu njezina ljubav – donijeti ozdravljenje.
Ustvari, ruke imaju svoje vlastito zračenje, iz njih izbija životna energija, ona koja nas održava na životu i kojom se ponekad mogu izliječiti drugima njihove boljke. Ta praksa koja se u nas zove pranoterapija (liječenje s pomoću prane – tj. snagom svjetlosti) potječe iz pradavnih vremena i koristile su je sve drevne civilizacije – u Kini, Japanu, Egiptu, kao i stari Hebreji, čarobnjaci i alkemičari.
Kako je nastao Reiki
Najveći broj pranoterapeuta stavlja ruke na bolesnika i pušta instinktivno da iz njih zrači nevidljivo “svjetlo” životna energija, a da nisu ni svjesni važnosti i domašaja svojih pokreta, ne “videći” očima svoje duše odakle ta energija stiže i što izaziva. Ali, kako kažu mudraci, prana (ili “ki” za Japance) zapravo je inteligentna priroda; kad je jedanput ispuštena u vidu zračenja, ona dalje djeluje samostalno, usmjeravajući se prema mjestu gdje može pomoći.
Ovih godina kada smo svjedoci obnavljanja antiknih znanosti posvećenih, u kojima se čovjek ponovno uspinje, ulazeći u jezgru svih stvari, u cijelom svijetu posebno je na cijeni Reiki, vrlo jednostavna metoda liječenja drugih, kao i samoga sebe; ta je metoda dostupna svakome i nije je teško naučiti.
Reiki znači svemirska životna energija ili bolje rečeno, znači spoznavanje vlastite energije (ki) kao i svemirske životne energije (Rei), a može postati instrument kojim se usmjerava čista energija i prenosi organizmu koji pati i trpi.
“Razlika između pranoterapije i Reikija je u tome što u prvoj disciplini iscjelitelj predaje višak vlastite energije, dok u drugoj, uzima energiju izvana, kako bi je najprije preradio u sebi, a potom je eventualno prenio na ostale ljude”, objašnjava Franco Cassina, učitelj Reikija iz Milana.
Podrijetlo Reikija je postalo legendom. Priča se kako je jedan učenik Mikao Usuia, rektora u kasnim godinama 19. stoljeća jednog malog kršćanskog sveučilišta u Kyotu (Japan), uspijevao izliječiti ljude, a Usui nije znao objasniti kako on to postiže. Zbog toga je napustio školu ne bi li našao odgovor. Nakon što je diplomirao teologiju na Sveučilištu u Chicagu, otišao je u Indiju radi studiranja svetih tekstova (znao je osim engleskog i japanskog i kineski, te sanskrt, drevni indijski jezik), ali mu ni jedna znanost nije odgovorila na zagonetku kršćanskog liječenja.
Vrativši se u Japan, otkrio je Sutre Budu, spise stare 2500 godina na sanskrtu, koji su sadržavali formule i simbole, što su mogli dati zadovoljavajući odgovor. Tada se zatvorio u jednu spilju pod vrhom japanske svete planine, te ostao tamo 21 dan sav udubljen u meditiranje. Posljednjeg dana boravka iznenada je pred sobom ugledao svjetlost kako se uputila prema njemu, koja ga je pogodila posred čela. Tada su mu se pred očima pojavila velika zlatna slova i sanskrtski simboli, koji su ga naveli da usklikne: “Sad se sjećam!”
Tako se rodio Reiki. Usui je stvorio metodu liječenja i sebe i drugih, ali iznad svega duhovnim rastom, prvim ciljem svake ezoteričke znanosti. Njegov nasljednik, dr. Chijiro Hayashi, liječio je pomoću Reikija u nekoj privatnoj klinici u Tokiju, a ovoga je pak naslijedila Hawayo Takata, koja je umrla 1980. godine. Danas Reiki predstavljaju dvije američke organizacije, AIRA (American International Reiki Association) koju je osnovala Barbara Rey, te Reiki Alliance, kojoj je na čelu velika učiteljica Phyllis Lei Furumoto.
U Europi ima mnogo raznih škola Reikija koje održavaju svoje seminare vikendom. Polaznici mogu poslije primjenjivati Reiki, ali samo oni koji postignu stupanj Učitelja mogu podučavati druge. Općenito, svi učitelji Reikija mogu davati osnovne poduke, povezane s drugim terapeutskim disciplinama.
Osnovna zadaća: Otkrivanje istine
“Na prvoj razini prije svega se razvija tjelesni govor, upoznavanje značajnih simbola pojedinih organa, tako da se shvati što nam bolest želi reći…”, kaže Vito Moccia, vrlo cijenjeni psiholog koji je diplomirao na američkom sveučilištu La Jolla, a u Bariju upravlja talijanskim udruženjem Reikija. Inače, on je svoje znanje obogatio proučavanjem humanističke psihologije i šamanskih iskustava, povezanih s indijanskim tradicijama u Americi.
On kaže: “Zaista, ako se ne može shvatiti poruka disharmonije, to bolesti neće koristiti, pa, ako se izliječi, pojavit će se na drugom mjestu i u drugom obliku. Osim toga, vrlo je važno osjetiti se odgovornim, shvatiti kako smo mi podrijetlo i uzrok nekog zbivanja putem naših misli i našeg ponašanja.
“U praktičnom dijelu upoznaje se samo postupak, kako se polažu ruke da bi proradili neki organi ili čakre (energetski centri koji iz tijela zrače životnu energiju), kako bi se disharmonija opet uravnotežila, te oslobodile emocije koje su se nakupile. Vrlo je važno voditi računa o uzrocima koji bi mogli opterećivati bolest: tu su nesigurnost, pomanjkanje povjerenja u sebe, uvjeti koji se stječu u djetinjstvu dvostrukim porukama, a kojima se dijete podučava kako će prikriti istinu, govoreći odraslima samo ono što oni žele čuti, da se vlada prema društvenim konvencijama, a ne iskreno. Često se nekom djetetu kaže: “Sad si već veliki i moraš shvatiti…”, a odmah zatim: “Čini tako kako ti ja kažem, razumjet ćeš kasnije kad odrasteš”. Na taj se način dijete čini nesigurnim, nameće mu se gotovo neka vrst šizofrenije, blokirajući mu instinkte, svijest te, obratno, podučavajući ga da se prilagođava navikama i običajima i onda kad ih ne može primiti svojom nutrinom. Zato u nama djeluju dva suprotna načina: jedan se odnosi na krhko, slabo dijete kojemu su nametnuti uvjeti vanjskoga svijeta, a drugi pak, na odraslog, svjesnog čovjeka koji je u kontaktu sa svojom dušom, sa sobom. Ali, kako su najvećim dijelom ljudi opterećeni onim što nose iz djetinjstva, valja ih osloboditi, kako bi mogli izraziti ono što u suštini nose u sebi, te krenuti putem evolucije.
“Često se iscjelitelj nađe suočen baš sa takvim inferiornim djetetom, u ranjivom, traumatiziranom stanju. Ali, potreba da se osjeti odgovornim, nameće dužnost da se ispliva iz manipulacija osjećajima. U tom slučaju se može koristiti energija koja više nije blokirana, izazivajući osjećanja koja su povezana s organima…”, naglašava profesor Moccia.
Ali, iskustvo koje razlikuje Reiki od drugih disciplina je ritual posvećenja: tijekom niza ceremonija, učitelj otvara čakru učenika, koji postaju otvoreniji, jači i svjesniji (sve se to postiže tehnikom disanja, kojega nismo ni svjesni i ne znamo ga koristiti kako treba). Profesor Moccia nastavlja:
“Ceremonije posvećenja imaju uvijek simboličnu funkciju gubitka vlastitog prethodnog oblika, kako bi se spoznalo jednu novu formu (u našoj religiji to dolazi krštenjem), oslobađajući se onoga dijela koji je vezan za bol. Ono što se odmah zapaža jest energija koja izlazi iz ruku, kao i postupni razvoj osobne moći, te duševna preobrazba.”
Tijekom druge razine upoznaje se kako pomagati drugima, postati otvoreniji, raspoloženiji, povećavajući vlastitu snagu, ali i vlastitu ranjivost: kad se predaje drugima treba se osloboditi vlastitog oklopa, vlastitih rezervi, tretirajući drugoga kao i samog sebe. Zaista, ako se teži spoznati sebe sama, svoj vlastiti razvijeniji dio, treba stjecati iskustva svetog načina života, dimenzije koja se u naše vrijeme posve izgubila. Na taj se način primaju simboli Reikija, onako kako ih je otkrio maestro Usui, a koji nam pomaže kad želimo izliječiti nekoga ili radeći na udaljenost.
Iako Reiki treba koristiti svakodnevno na samom sebi, kako bi se učvrstio put evolucije i harmonizirale vlastite energije, u svakom slučaju to treba primjenjivati i na drugima. Time se mogu postići izvanredna iscjeljenja, čak i u nekim vrlo teškim slučajevima.
“Tko se podvrgne Reikiju, više nikada neće oboljeti”, dodaje Franco Cassina. Vrlo zanimljiv aspekt Reikija je njegova jednostavnost: dovoljno je staviti ruke na tijelo, bez razmišljanja, ne koristeći razum, kako se ne bi pokvarila energija. Osim toga, Reiki nije profesija, nije sustav kojim se zarađuju novci, to je jednostavno drukčiji način življenja, duhovni put.
Osobito sjedinjujem prva dva nivoa (koja su jednaka za svakoga) u kojima se već nauči opažati energiju drugih (energetski plan povezujem sa zdravljem koje se ezoterički gledano naziva dvostrukom eteričnošću). Zatim, to se povezuje s drugim seminarima u kojima se proširuje učinjeni posao, uči aktivirati čakru, pa čak i razmišljati o hodu po vatri.
Reiki i energija srca
Za Reiki srce je važno energetsko središte koje je općenito toplije od energije glave; ova je naprotiv hladna, proračunata. “Glava”, piše Haripriya Catta Candita u ‘Reikiju’ misli na to kako će uzeti, dok srce osjeća kako će dati”.
Pokušajte, dakle, sljedeću antiknu ezoteričnu poruku, “usredotočiti se” na srce. Zatvorite oči, nastojeći da ni na što ne mislite, pazeći isključivo na srce: nakon nekoliko minuta steći ćete dojam kako se unutarnja dimenzija otvara, da bi otkrila novi način bitka, kako se frontalno postavlja prema stvarnosti. Ako naučite slušati glas srca, naučit ćete i kako ćete prići drugima, te pronaći najbolje rješenje svakog problema.
A sada evo jednog drugog primjera – vježbe za “otvaranje” energije ruku i ponovnog uravnoteženja: u opuštenom stanju položite ruke na srce, kako biste čuli njegovo kucanje. Pustite da vam se ruke zagriju od srca, te ih nekoliko minuta kasnije položite na tjeme glave, potom na tzv. treće oko, pa na grlo, ponovno na srce, na solarni pleksus (splet krvnih žila i živaca), te napokon na donji dio trbuha. Ponavljajte tu vježbu svakog dana.
Reiki i unutarnji razvoj
“Neovisno o sredstvima i tehnici koje se koriste, ono što se računa pri putu k svijesti, jest unutarnji razvoj, zaključuje Sauro Tronconi, bioterapeut i učitelj Reikija iz Faenze, koji se obrazovao u Americi i Indiji. Moj osobni napor je u tome da izvedem osobe iz stanja nalik na san, koje se blokira sprječavajući ulazak u dodir sa superiornom sviješću, onoj koju promatramo u našem božanskom dijelu. Iz toga postajemo svjesni i moramo se razbuditi kako bi u nama mogla rasti unutarnja razina, kako bi realno postali dijelom Svemira…”
