Talismani i amajlije – znamenja čudotvorne snage

Talismani i amajlije - znamenja čudotvorne snage
Malo je ljudi koji nisu u određenom razdoblju vlastita života posjedovali nešto što se dade opisati kao njihova “maskota”. Danas prosvijećeni ljudi ne vjeruju više u “zloguki pogled”, ali mnoge od amajlija koje su upotrebljavane za odvraćanje uroka, sada su cijenjene kao talismani ili donositelji sreće. Uzrok ove neobične snage pomoću kojega su mnoge od ovih amajlija i talismana neosporno vršile utjecaj i dalje ostaje zagonetka.

ŽABA – Starim Egipćanima žaba predstavljaše zdrav i dug život; u Rimu bijaše simbolom Afrodite ili Venere – božice ljubavi, i isto tako talismanom bogatstva i plodnosti. U Burmi danas djeca nose žabe od pozlaćene kovine kao amajliju koja ih štiti od zlogukog pogleda, dok se žabe izrezbarene od jantara smatraju znamenjem dobrog zdravlja kod Grka, Talijana i Turaka. Talisman žabe krajnje je pogodan za zaljubljene. Kaže se da osigurava sretnu vezu i potiče uzajamnu želju i postojanost.

RUKA – Među starim Egipćanima ruka bijaše amblemom hrabrosti, dok je u Rimljana simbolizirala vjernost. Također je predstavljala Božanstvo, a na starim slikama čest je motiv ruke ispružene iz oblaka s dva prsta podignuta u činu blagoslova. Stari Egipćani koristili su talisman u obliku ruke kao zaštitu protiv vradžbina. Danas se na Orijentu ruka od kovine ili modrog stakla nosi u svrhu zaštite od zloćudnih utjecaja sviju vrsta, a posebice kao osobni znak zaštite od zlokobnog pogleda. Stisak ruku označava slaganje i prijateljstvo: talisman s ovim uzorkom nose zaljubljeni kako bi sačuvali trajnost svoje veze. Na istoku postoji također djelotvorna amajlija znana kao “Fatimina ruka” (Fatima=Muhamedova kći), koja je ponekad predočena u obliku ispružene, a ponekad u obliku zatvorene ruke. U kršćanskim se zemljama “Mano Pantea” (Ruka Blagoslova), predstavljena u naravnom obličju, često drži u kućama kako bi zaštitila ukućane i njihova dobra. Prije nešto manje od stotinu godina bijaše rasprostranjeno jedno odvratno praznovjerje, posebice u Irskoj. Naime, “Ruka Slave” za koju se pretpostavljalo da posjeduje mnoge čarobne osobine, bila je odrezivana s tijela obješena čovjeka. Ako je na njoj bila svijeća, govoraše se da će svjetlo ugledati samo onaj tko ju nosi sa sobom. Zbog toga bijaše veoma popularna kao baklja među lopovima, provalnicima i ostalim kriminalcima, koji, naravski, željaše izbjeći uhićenje.

SRCE – Oduvijek je ljudsko srce smatrano sjedištem duše i izvorištem svih osjećaja. Uzorak u obliku srca najčešće se nosi kao talisman ljubavi i velike radosti, dok je svojedobno korišten kao amajlija zaštite protiv urokljivih čini crne magije. U “Knjizi Talismana, Amajlija i Zodijačkih Dragocjenosti” W. T. i K. Pavitta, upoznajemo se sa sljedećim:

“Prema egipatskoj nauci sudnji dan bijaše mjesto gdje se prvenstveno procjenjivalo stanje mrtvačeva srca. Ako je ono bilo savršeno, vraćano je njegovu vlasniku koji bi smjesta oživio, zadobijajući ponovno sposobnost kretanja u vječitu sreću svoje duše.”

Često nailazimo na medaljone kojima je priložen uvojak kose voljene osobe sačinjen u obliku srca, služeći kao vječiti podsjetnik na nju.

ROG – U moderno vrijeme znamenje ovog tipa nije uobičajeno, iako katkada možemo vidjeti malene kopije rogova korištenih kao talisman. Najpoznatija vrsta naziva se rogom obilja ili Amaltejinim rogom izobilja. Prema legendi Amalteja, koja bijaše jedna od kćeri kralja Krete, bila je dadilja velikog boga Zeusa, i kada je ovaj bio sasvim mali dojila ga je kozjim mlijekom. Kad je porastao, da bi iskazao svoju zahvalnost, Zeus pokloni Amalteji kozji rog, prethodno ga prelomivši i kazujući joj: “Tko god ga posjeduje neće imati nikakvih želja, a ipak će živjeti u vječnom izobilju!” Stoga je rog oduvijek bio prikazivan s preobiljem voća i cvijeća i smatralo se da je riječ o talismanu koji donosi bogatstvo i dobrostivu sudbinu. Na istoku su se komadići rogova ponekad pričvršćivali uz ključeve štala, kako bi konje i stoku zaštitili od zlih duhova. U ovom je slučaju rog bio pod okriljem boga Pana, zaštitnika šuma, pašnjaka i stada, koji je, kad bi se pojavljivao, poprimio jarčevo obličje.

POTKOVA – Zadugo potkova bijaše štovana kao talisman sreće; još od onih dana kada su je stari Grci i Rimljani počeli pričvršćivati na vratima svojih kuća, a njezinim krajevima okrenutim prema gore. Podrijetlo potkove kao znaka vjerojatno leži u činjenici da polumjesec bijaše simbolom glavne egipatske božice – Izis, koja je s vremenom postala sastavnim dijelom grčke i rimske mitologije. Udate su žene u Rimu nosile kopije polumjeseca na svojim cipelama kako bi ih zaštitile od zlih mjesečevih utjecaja, poput ludila ili histerije. Polumjesec također bijaše talismanom sretnog majčinstva i dobronaklone sudbine općenito. S vremenom je potkova, uslijed svog oblika, poprimila isto značenje kao i polumjesec, te je počeše štovati kao amajliju protiv zlih duhova i talisman dobronaklone sudbine. Postoji također još jedno objašnjenje korištenja njezina znamenja. Prema legendi, jednog je dana Đavao zamolio Svetog Dunstana, koji bijaše vješt u potkivanju konja, da potkuje jedan od njegovih papaka. Složivši se, svetac sčepa pritom đavla toliko snažno, zadavši mu ogromnu bol tijekom potkivanja, da je ovaj molio za izbavljenje. Sveti Dunstan pristade da ga pusti jedino ako mu ovaj dade obećanje da će izbjegavati sva mjesta gdje će potkova biti izvješena. Otada, izvješena potkova na kućnome pragu znači: “Umakni se Vraže!”

Znamo da je Nelson svojedobno pričvrstio potkovu na jarbol svog broda nazvanog Pobjeda, a taj običaj još prevladava među ribarima sa Suffolka, koji vjeruju da ih potkova pričvršćena uz jarbol zaštićuje od oluja i uzburkanog mora. Potkova, ili njezina kopija koju netko nosi, ne smije nikada biti okrenuta s krajevima prema dolje, jer je rečeno da će tada njezino sretno djelovanje nestati. Smatralo se da će posebno biti sretan onaj koji pronađe potkovu i upotrijebi je kao talisman i amajliju za svoje kućanstvo.

KLJUČ – Grci i Rimljani nosili su minijaturne ključeve kao talismane. Oni predstavljaju boga Janusa za koga se govorilo da je bio stražar Nebeske kapije i prema tome, čuvar svih vrata na svijetu. Bog Janus bijaše dvoglav, što mu je omogućavalo da ima odličan uvid u budućnost, ali isto tako i u prošlost. Iz tog razloga talisman ključa bijaše nošen kako bi pospješio sposobnosti prosuđivanja, razboritosti i predviđanja. Japanci su nosili znak koji je predstavljao ključeve ambara i bio je omiljen kao talisman blagostanja, ljubavi i sveopće sreće.

LJESTVE – Riječ je o talismanu koji je pomogao nositelju da prebrodi teškoće i nedaće ovog svijeta i da po mogućnosti pronađe sreću i mir u višim sferama. To je staroegipatski simbol Horusa, jednog od “bogova sunca”, kojeg su ponekad opisivali kao boga ljubavi, jer je pomagao ljudima pri uspinjanju iz zemaljske tame prema vječnom nebeskom tijelu.

JAGANJAC – Ovo je kršćanski amblem spasitelja. Sićušne kopije često se nose na ogrlicama i privjescima, a motivi s figurama jaganjaca gotovo su uobičajeni na crtežima i skulpturama u crkvama i bogomoljama. Stara religijska amajlija, koja se i danas može susresti, sastoji se od jaganjca što drži križ i zastavu. Naziva se “Agnus Dei” (Jaganjac božji), i nosi se kao zaštitni znak protiv nesreća, oluja i boleština.

GUŠTER – Slike ovog reptila od davnine se koriste kao talismani i amajlije, a taj običaj još uvijek živi u nekim mediteranskim zemljama. Gušter je smatran znakom od neprocjenjive važnosti za zdravlje očiju i dobar vid, a osim toga bilo je uvriježeno da neke ljude može nadahnuti posebnom mudrošću. Motiv guštera često je bio ugraviran na različitim draguljima i katkada oslikavan na zidovima kuća kako bi donosio sreću.

LOTUS – Ovo se ime primjenjivalo na različite vrste bilja, ali kao talisman i amajlija odnosio se na onaj prekrasni istočnjački cvijet koji raste u vodi. Izrezbareni i urezani lotus bio je nošen u Indiji kao talisman sreće, a isto tako i kao amajlija protiv bolesti i nesreće. Cvijet je predstavljao božicu Lakšmi, pokroviteljicu sreće i ljepote. Egipćani štovaše lotus kao amblem sunca koji im omogućavaše čistoću i razgovjetnost misli. Zbog svoje istinske ljepote bijaše također amajlijom čistoće predstavljajući božicu Izis.

MJESEC – Udane žene u Rimu nosile su talisman polumjeseca da bi im pružio sigurnost sretnog majčinstva i zaštitu od zlih duhova i bolesti.

PALMINA GRANA – Palmina grana je drevno znamenje uspjeha. Često bijaše ugravirana na draguljima i različitim kovinama. Kao kršćanski talisman predstavljaše pobjedu nad iskušenjima i zlom, i nalazila se često u okružju tradicionalnih religijskih simbola.

FENIKS – Za ovu mitsku pticu govorilo se da je živjela dugi niz godina praveći gnijezdo od vlastite lomače. Osjetivši blizinu smrti, Feniks bi otpjevao žalopojku, a zatim bi pomoću mlataranja krilima pospješio oganj u svome gnijezdu-lomači, te bi na kraju izgorio. Na taj način se pretvarao u pepeo iz kojega se rađao novi Feniks čiji se život skončavao istim postupkom. Od davnina se smatralo da je Feniks posvećen suncu, i zbog toga se i danas koristi kao talisman u Kini i Japanu. U tim zemljama nosi se radi dugovječnosti i bračne sreće. U Japanu je talisman čestitosti, vjernosti, pravičnosti i prostodušnosti.

SVINJA – Uobičajilo se prikazivati svinju na malom srebrnom znamenju. Teško je odrediti porijeklo pripisivanju čarobnih osobina ovom znamenju, ali njegovo korištenje kao talisman posebice u Kini, vrlo je staro. Svinja predstavljaše svetinju stanovnicima drevne Krete, jer prema nekim legendama Jupiter bijaše dojen mlijekom od krmače. Moguće je da su u kršćanskim zemljama sićušne kopije talismana s likom svinje simbolizirale Svetog Antonija, koji bijaše svecem – zaštitnikom svinjara.

PAUN – Perje ove ptice od davnina bijaše smatrano lošim znamenjem. Simboliziralo je zloguki pogled. Paun po sebi, pak, ili njegov lik, katkada bijaše štovan kao sretno znamenje. Tvrdilo se da njegovo meso ne podliježe kvarenju, što je predstavljalo trijumf zagrobnog i vječnog života. Lik pauna resio je mnoge crkvene dekoracije, simbolizirajući uskrsnuće.

Možda će vas zanimati i ovo: