Tradicionalna tibetanska medicina: Pet elemenata

Tradicionalna tibetanska medicina: Pet elemenata
Zdravlje čovjeka i alternativno liječenje

Tisuće godina stara tradicionalna tibetanska medicina počiva na konceptu ravnoteže pet elemenata – vode, vatre, zemlje, zraka i prostora.

Između Indije, Nepala, Butana, Burme, Kine i Rusije do 1959. postojalo je drevno kraljevstvo koje se zvalo Po, na engleskom Tibet. Religija te daleke zemlje, izvan glavnih putova i izolirana od ostatka svijeta, nastala je stapanjem izvornog bona i iz Indije uvezenog budizma. Iskustvo cikličkog postojanja osnova je i tibetanske znanosti.

Ispitivanjem vlastitog uma, generacije učitelja mudrosti shvatile su kako je um bez početka i bez kraja, i kako se u njemu kao u bistrom zrcalu odražavaju misli koje ne remete njegovu prirodu, a priroda zrcala je upravo to održavanje. Nalik tome, ljudski um nije nastao našim rođenjem i ne propada sa smrću. Sve što se u međuvremenu događa samo je manifestacija te osnovne praznine. “Suština stvarnog postojanja svega što postoji, jasna priroda onog što se manifestira u različitim formama, je praznina uvjetovana iluzornim dualističkim pojmovima, ono što se očituje – na nečistoj razini – su tri strasti privrženosti, gnjeva i neznanja” – piše Namakhai Norbu u knjizi “O životu i rođenju, rasprava o Tibetanskoj medicini”.

Tradicionalna tibetanska medicina: Prana, gnjev i neznanje

Kako se to rađanje događa? Um budućeg djeteta nalazi se u bardo stanju, odnosno u stanju između protekle smrti i budućeg rođenja, a zatim se spaja sa sjemenom oca i majke. Tako se počinju razvijati tjelesni elementi. Ponajprije se izdvajaju kanali prane koji se zatim račvaju i tim grananjem stvaraju se svi tjelesni organi, jedan po jedan. Tri strasti izrastaju u tri obilježja ljudskog tijela: privrženost – prana (energija), gnjev – žuč, neznanje i flegma (koja ne želi znati). Već u maternici poremećena prehrana ili ponašanje majke može izbaciti iz ravnoteže buduće dijete i radi toga se dijete rađa s određenim sklonostima prema izvjesnim bolestima (primjećujemo kako bolesti za koje mislimo kako su zarazne u jednoj porodici, zahvaćaju samo neke njezine članove; prema tome, ipak je potrebno prvo biti podložan zarazi). Uzajamnim djelovanjem pet elemenata, dijete se razvija.

Ovih pet elemenata čine: zemlja – meso i kosti; voda – tjelesne tekućine; vatra – temperatura tijela; zrak – dah; prostor – tjelesni prostor. Tibetanska tradicionalna medicina je znanost o tim elementima. Ona pomaže čovjeku da ih uskladi i da bude sposoban voditi uravnotežen život. Ako elementi nisu izbalansirani, različitim metodama potpomaže se usklađivanje čovjeka sa samim sobom. Čovjekovo postojanje se tumači putem tri oblika: um, glas i tijelo. Kako bi čovjek bio zdrav, um mora biti svjestan i prisutan; u kontekstu medicine to znači biti u stanju ne raditi ono što znamo da je štetno za naše tijelo.

Joga kao preporuka

Glede glasa i tijela, u Tibetanskoj tradicionalnoj medicini se preporučuje, ako smo voljni time se baviti, određena vrst joge. Ona se sastoji od tjelesnih vježbi pomalo nalik indijskoj hatha jogi, te od vježbi disanja, koje zajedno usklađuju protok prane u organizmu. S glasom je povezana prana. Udisanjem i izdisanjem pokrećemo i usmjeravamo pranu. Ako se uz to izvode i određeni tjelesni pokreti, moguće je otvoriti kanale energije koji su (zbog neuravnoteženosti prane, žući i flegme) privremeno zamršeni. Postoje razne vrste joge u Tibetu i neki od tih sustava su tajni i vrlo komplicirani, ali najjednostavniji se zove Jantra Joga – Joga pokreta.

“…Prana je zračna, žuč je vatrena, a flegma vodena. Vatra, zrak i voda su osnovni elementi i čine temelj svih ostalih elemenata. Taj pojam je jasno nazočan u metodama tantrizma, gdje se, na primjer, izvorni slogovi vatre, zraka i vode – RAM, JAK I KAM – koriste za pročišćavanje. Energija vatre izgara nečistoće; energija zraka ih rastjeruje; energija vode ih pere” – navodi isti autor.

Tradicionalna tibetanska medicina: Strasti koje vladaju čovjekom

Prema drugoj podjeli, pet elemenata u ljudskom tijelu povezani su s pet strasti koje vladaju čovjekovim bićem, i to: bijes je povezan s vodom (tekućinom); privrženost s vatrom; neznanje s prostorom; uobraženost sa zemljom, a ljubomora sa zrakom. Sudeći prema Tibetanskom učenju, cijeli svijet (vanjski) i čovjek (unutarnji) sazdani su od tih pet elemenata. Poremećaj elemenata izaziva stanje neravnoteže i bolesti.

Postoje cijeli tomovi koji opisuju bolesti nastale kombinacijom tih elemenata. Najbolji način nadvladavanja neravnoteže primjeren je samo izvrsnim ljudima; transformacijom tih pet strasti u pet tzv. mudrosti oni postižu (usput) i tjelesnu ravnotežu. Jogi koji u tome postigne uspjeh, više neće biti bolestan, a bit će sposoban i druge liječiti. Legende kažu kako su u Tibetu postojali ljudi koji su do te mjere uskladili svoje elemente da su živjeli i po 200 godina (u novije vrijeme), a u davna vremena i – više stotina godina! Za ljude manjih sposobnosti postoji sustav medicine u kojem se koriste lijekovi.

Ljekovite loptice

Tibetanski lijekovi rade se od velikog broja trava, korijenja, kamenja (uključujući i drago kamenje koje ulazi u sustav “dragocjenih” lijekova), minerala, metala, nekih dijelova životinjskog tijela, itd. Poneki listovi su mješavina stotine elemenata, ali redovito se koriste lijekovi koji imaju do tridesetak elemenata.

Tibetanski liječnik istovremeno skuplja trave, sam priprema lijekove, pregledava bolesnike i liječi. Ponekad ima jednog pomoćnika koji je ujedno i učenik koji se sprema postati liječnik. Studij medicine ponekad traje i deset godina. Ali ,ako je student inteligentan, on može nastavne sadržaje svladati i za nekoliko godina. Biljke se skupljaju tijekom cijele godine, na različitim mjestima, a zatim se suše i drobe u prah. Taj prah se zatim miješa po određenim receptima, detaljno opisanom u mnogim knjigama.

NE PROPUSTI  Alternativna medicina: Homeopatija - slično se sličnim liječi

Prahu se dodaje određena supstanca koja ga čini vlažnim, pa se tako rade loptice. U tekstovima se kaže kako su loptice velike kao “zrno graška”. Tako se dobivaju i lijekovi, čijom se preciznom kombinacijom liječe sve bolesti za koje se na Tibetu zna. Iako se vjeruje kako Tibetanski lijekovi liječe sve bolesti, oni ne “vrijede” za bolesti koje nikada nisu postojale na Tibetu, na primjer, tuberkuloza i druge bolesti koje su vezane uz tropske krajeve ili uz nižu nadmorsku visinu.

Konačno, kad se čovjekova životna moć iscrpi, ili kad je karmički došlo vrijeme, ili kad su elementi u takvom konnfliktu da više ništa ne pomaže, dolazi smrt. Smrt je ponovno rastvaranje jednog po jednog elementa. Zemlja se rastvara u vodu, voda u vatru, vatra u zrak, zrak u prostor. Prana se povlači iz svih 72.000 kanala u ljudskom tijelu, ulazi u središnji kanal, i prvobitno sjeme oca i majke se rastvara, um odlazi u intermezo, u bardo, u prazninu.

Tradicionalna tibetanska medicina: Sedam tjelesnih tipova

Iz originalnih Tibetanskih izvora navodimo tekst o sekundarnim uzrocima tri osnovna tjelesna poremećaja. Prvi tekst je napisao lama koji je godine proveo meditirajući u samoći i tako postao “terton”. Tertoni su ljudi koji se, kako kaže legenda, pojavljuju u određenim i pretkazanim vremenskim razdobljima i ponovno otkrivaju tekstove skrivene prije tisuću godina (kad je i napisano pretkazanje o vremenu u kojem će se tekstovi ponovno otkriti i tko će biti terton). Ti tekstovi se otkrivaju “u zemlji, vodi, vatri, na nebu i u vlastitoj duši”. Tekst koji sliejdi jedan je od takvih.

“Čovjek koji ima osobinu prirode prane ima pognuto držanje, mršav je, tamne kože, teško se izražava, grub je o kad hoda škripe mu zglobovi. Malo spava, noću se lako budi, teško podnosti hladnoću, voli jela i pića jakog okusa: slatko, gorko, kiselo, ljuto itd.

Čovjek s osobinama žučne prirode kao da je uvijek gladan i žedan; kosa i put idu ka žutom, lako se znoji, tijelo mu odaje jak miris, ima osrednju fizičku snagu, inteligentan je i ponosan. Voli hranu i piće slatkog okusa, kiselo, oporo i hladno.

Čovjek s osobinama flegme je visok, velike fizičke snage, sklon debljanju, tijela malo povijenog unatrag. Strpljiv je, lako tolerira glad i žeđ, nema mnogo tjelesne topline i puno spava. Voli vruće, kiselo, oporu hranu i piće.”

Tri kombinacije

Zatim postoje tri kombinacije od po dva tipa: prana – žuč, žuč – flegma i flegma – žuč, te “jedinstven” tip, koji u jednim proporcijama ujedinjuje tri tipa osobnosti. Ova četiri tipa imaju skladan karakter i životni stil.

– Trbušna toplina osoba s pranom ne zna za staloženo ili skladno stanje, ponekad su sposobne probaviti velike količine hrane, a ponekad uopće ne probavljaju, budući da se stanje često mijenja. Trbuh im je vrlo tvrd i laksativi vjerojatno neće imati nikakvog utjecaja.
-Trbušna toplina žučnih ljudi vrlo je jaka. Takvi ljudi lako i brzo probavljaju. Kad popiju jogurt ili sirutku, mogu dobiti dijareju.
-Trbušna toplina flegmatičnih osoba je vrlo slaba. Oni imaju slab probavni sustav. Trbuh im nije ni tvrd ni mekan. Općenito, vjerojatno neće patiti od dijareje.
-Trbušna toplina četiri kombinirana tipa je uravnotežena.

Ravnoteža

Postoje dva tipa sekundarnih uzroka koji remete ravnotežu… mijenjaju stanje i izazivaju bolest. Oni se zovu opći i posebni uzroci.

Opći uzroci su: poremećaj prirodnog reda elemenata, rad negativnih sila, trovanje, neodgovarajuća hrana i piće, pogrešno liječenje, aktiviranje negativnih karmičkih uzroka.

Posebni uzroci dijele se na:
– posebne sekundarne uzroke koji izazivaju povećanje lunga (prane).
– posebne sekundarne uzroke koji izazivaju pojavu žuči.
– posebne sekundarne uzroke koji izazivaju pojavu flegme.

Sekundarni uzroci koji izazivaju povećanje lunga (prane) su: brižnost, velika žalost, suviše razmišljanja, razlozi za ljutnju, tugu, dugo gladovanje, nespavanje, nedovoljno unošenje hranjivih tvari, previše mahunaste hrane, unošenje velike količine vode ili čaja, suviše kisele, grube ili lake hrane i pića. Nadalje, lung može biti izazvan teškom dijarejom ili povraćanjem, krvarenjem, dugim ostajanjem na vjetru ili propuhu, previše šetanja ili putovanja noću, suviše seksa, plakanje do iscrpljenosti, intenzivna tjelesna ili glasovna aktivnost na prazan želudac, previše hrane ili pića bez hranjivih tvari, pričanje, iscrpljenost radi pjevanja, recitiranja ili čitanja na glas, zadržavanje urina ili izmeta, nasilno izbacivanje izmeta. Općenito, pranu podižu hrana, piće i ponašanje grube i lake kvalitete.

Tradicionalna tibetanska medicina: Hrana i ponašanje

Hrana i piće povoljni za stanje prane su: rižina juha, juha od kostiju, janjetina, konjetina, staro meso, mahune, koprive, češnjak i crveni luk, sjemenovo ulje, maslinovo ulje, ulje od kikirikija i badema, koštana srž, pšenica, orah, šećer od trske, oraščić, cimet, mlijeko, dobro vino i općenito hrana koja sadrži ulje i toplinu.

Glede ponašanja, treba biti miran i opušten izvan jako osvijetljenih mjesta, utopljen. Savjetuje se odmaranje, spavanje, vođenje ugodnih razgovora u društvu ugodnih osoba. Radi ono što ti odgovara, a ponajprije, budi spokojan i opušten.

Ponekad primjenjuju vježbe disanja zajedno s određenim pokretima jantra joge koji nisu siloviti ni naporni. Tako će se uravnotežiti energija elemenata i ono će se ustaliti na duže vrijeme.

Sekundarni uzroci koji potiču žuč su: ispoljavanje gnjeva, taštine ili ljubomore u duši: silovito ponašanje tijela i glasa, pretjerivanje s mesnom hranom, previše papra, mahuna, češnjaka i crvenog luka, sjemenovog ulja, starog maslaca, opijanje vinom ili rakijom; općenito, obilato upotrebljavanje kisele hrane i pića; zatim kiselog, masnog, oštrog i vrućeg.

NE PROPUSTI  Hijaluronska kiselina protiv bora

Iscrpljenost

Slične posljedice izazivaju i prevelike količine soli, izvrgavanje tijela velikim temperaturnim razlikama, spavanje danju, osobito poslije podne, prljava hrana i piće, rad do iscrpljenosti pretjerana izloženost suncu ili sjedenje pored vatre, izloženost neočekivanoj promjeni temperature.

Hrana i piće pogodni žuči su: kravlje mlijeko, jogurt, sirutka, svježi maslac, rižina juha, juha od prženog ječmenog brašna, pšenice, kozje meso, općenito meso biljojeda, lagani čaj, voda prokuhana, a zatim ostavljena da stoji, ali ne duže od jednog dana. Treba upotrebljavati hranu i piće koji su po prirodi hladni. Ponašanje mora biti opušteno, bez uzbuđenja i bez puno kretanja.

Povoljan odmor na obali rijeke ili jezera, u sjeni drveća. Tako se možemo izliječiti od žuči.

Sekundarni uzroci flegme su: staro meso i maslac, kiselo vino, hladna voda, kravlje mlijeko, jogurt, sirutka, korijenje, svježe voće, osobito zeleno, nekuhano povrće, govedina, kozje meso, svinjetina i meso svih biljojeda, pšenica, orah, sezamovo ulje, krumpir. Flegmu također izazivaju i neredoviti obroci, te jedenje ako prethodni obrok nije probavljen. Općenito, osobi koja uzima velike količine hrane i pića slatkog i kiselog okusa, te hladna, masna i teška, prijeti opasnost pojave flegme.

Flegmu, također, povećava lijenost, apatija, kupanje u hladnoj vodi, spavanje ili stanovanje na vlažnim mjestima.

Hrana i piće pogodni za stanje flegme su: voda prokuhana sa (neoljuštenim) smeđim đumbirom u prahu, mljeveni kesten, staro vino, kozje meso, riba, med, hrana od starih žitarica koje su izrasle na suhoj zemlji, razne vrste mahunarki, šipak, jabuke, gljive s planinskih obronaka, cimet, anis itd.

Općenito, dobro je koliko je to moguće koristiti laku i grubu hranu i piće.

Povoljno ponašanje uključuje: sunčanje, sjedenje pored vatre, toplu odjeću, život na suhim mjestima, umjereno kretanje.

Kao idealna metoda za ponovno uspostavljanje i stabiliziranje ravnoteže elemenata, poslije podne i navečer, na prazan želudac treba se masirati i baviti jantra jogom.

Bolesti karme (ne)izlječive

Razni su načini tibetanskog liječenja, ali , kod nekih bolesti lijekovi ne pomažu. Riječ je o bolestima karme, ili o poremećajima zbog nama nejasnih i nevidljivih energija (koje se obično nazivaju duhovima), te drugih suptilnih uzroka. Bolesti zbog karme dolaze od ranijih uzroka, iz proteklog ili ovog života. To su takozvane neizlječive bolesti ili slabost bez ikakvih vidljivih uzroka. U tim slučajevima lijekovi ne pomažu, kao ni usklađen svakodnevni život ili dijeta, što se smatra uobičajenom metodom liječenja. U takvim slučajevima koriste se alternativni oblici liječenja. U tretiranju bolesti koriste se rituali, mantre, pročišćavanja ili se bolesniku savjetuje određena vrst meditacije.

Tradicionalna tibetanska medicina: Liječenje putem mantre

Liječenje mantrom primjenjuju NGAGPE (jogi na sanskrtu). Lame provode godine meditirajući uz mantre, riječi koje predstavljaju Budin glas, a vibracijom djeluju na tijelo i okolinu. Postoje razni načini liječenja putem mantre, a najčešće se koristi meditiranje o medicinskom Budi, legendarnom (ili stvarnom) osnivaču medicine koji u desnoj ruci drži jednu od tri osnovne ljekovite biljke, aururu (lat. Myrobalan Arjuna). Jogi dobiva iscjeliteljsku moć ponavljanjem mantre tog Bude. U nekim starim tekstovima, također, postoje posebne mantre za svaki dio tijela i za liječenje bolesti tih organa. Neke lame, međutim, umjesto različitih biljnih recepata, mantri i Bude više vole godinama se posvetiti samo jednoj meditaciji.

Kako bi jogi bio sposoban iscijeliti druge ljude, mora i sam nadići bolest. Konkretne mantre koje se koriste za liječenje pristupačne su svakome tko se iskreno želi time baviti, a ima istinsko zanimanje za medicinu, na kojoj se u krajnjoj liniji zasniva svako liječenje. Učeniku se objasni način meditiranja, a on se zatim povlači u samoću i meditira sve dok se ne pojave određeni znaci. Tada je spreman izaći u svijet i liječiti ljude. Čovjek koji je zaista razvio tu moć, može običnim puhanjem na oboljelo mjesto izliječiti bolesnika. Uz to se često daju lijekovi. Ovom metodom mogu se izliječiti poremećaji koji su neizlječivi drugim sredstvima.

Jogi koji je meditacijom ostvario svoje potencijale upotrebljava rituale koji su prijeko potrebni, pročišćavanje putem vanjskih elemenata ili objašnjava bolesnicima ili svojim učenicima način meditiranja. Također, ako je uskladio i uravnotežio sve elemente svog uma, glasa i tijela, sposoban je otkrivati neke potpuno nove puteve saznanja. Jogiju se pojavljuju vizije ili snovi o cijelim tekstovima iz medicine ili drugih područja saznanja, koja se kasnije, neprekidnim predanjem, prenose sljedećim generacijama učenika.

Dijagnoza mjerenjem pulsa

Tibetanci primjenjuju posebnu vrst dijagnostike putem koje je nevjerojatnom preciznošću može utvrditi bolest. Dijagnoza se postavlja pregledom pulsa, urina i jezika bolesnika. Liječnici razlikuju 404 vrste bolesti i odgovarajućih 36 osnovnih pulseva. Pulsevima se odmah može odrediti bolest i nije potrebno više puta dolaziti liječniku, kao što je to običaj u zapadnoj medicini. Pulsem se može odrediti i bolest nekog tko nije sposoban doći do liječnika – kako bi utvrdio bolest djeteta, tibetanski liječnik pregleda majčin puls. Na isti način se, također, može odrediti i spol djeteta koje još nije rođeno, dužina života bolesnika, pa i naizgled potpuno zdravog čovjeka. Ako je beba previše mala kako bi popila lijek, on se može dati majci, a dijete ga dobiva putem mlijeka.

VAŽNA NAPOMENA: Ova objava je isključivo informativnog karaktera. Za bilo kakvu dijagnozu ili liječenje, obavezno se obratite svome liječniku!

Koje je vaše mišljene kada je u pitanju tradicionalna tibetanska medicina? Da li ste je prakticirali, i ako jeste, da li vam je bila od pomoći? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo:

MENU
Zabavni NET