Viđenja Blažene Djevice Marije i što nam donose poruke Blažene Djevice Marije?

Viđenja Blažene Djevice Marije i što nam donose poruke Blažene Djevice Marije?
Kad se radi o čudotvornim iscjeljenjima i začudnim, neobjašnjivim pojavama, mnogi odmah pomisle na maštu i praznovjerje. Ipak, usprkos svemu, sve su češća svjedočanstva o ljudima koji su milošću Božjom, snagom vjere ili zagovorom Blažene Djevice Marije, pobijedili teške bolesti. O tome svjedoče brojne zahvale u raznim, osobito marijanskim svetištima.

Djevojčica Bernadette Soubirous doživjela je 1858. godine iskustvo koje je promijenilo njen život. Upravo je navršila 14 godina kada je imala viđenje Blažene Djevice Marije u pećini kod Massabiellea. Nama je danas teško i zamisliti kako je ta vizija djelovala na to priprosto, seljačko djevojče, koje nije znalo čitati ni pisati. Ipak, taj je događaj promijenio ne samo njen život, već je bitno djelovao i na razmišljanje Rimokatoličke crkve.

Pojava “lijepe dame”

Bernadette Soubirous se 11. veljače 1858. godine zajedno sa sestrom Tionette, i njenom prijateljicom Jeanne Abadie, uputila u sakupljanje drva na obalu riječice Gave. Djeca su slijedila njen sporedni tijek, sve do mjesta gdje se nalazi špilja, u kojoj se gubila voda potočića. I dok su Toinette i Jeanne zagazile u vodu, Bernadette je odlučila najprije skinuti cipele i čarape.

Odjednom, njenu pozornost privukao je šum koji ju je podsjetio na udarac vjetra. Kad je pogledala u smjeru špilje, ugledala je prekrasnu damu obučenu u bijelo, koja joj se prijateljski smiješila. Iz pojasa je izvukla krunicu i njome je načinila znak križa.

Bernadette je ostala potpuno zatečena. Takvo što nije nikada doživjela, pa ju je uhvatio strah. Što je brže mogla, sustigla je prijateljice. Pitala ih je zar nisu ništa vidjele? Rekle su da nisu. Tek nakon nekoliko molbi i obećanja da će šutjeti, Bernadette im je povjerila što je vidjela na ulazu u špilju.

Obje djevojke, naravno, nisu se držale dogovora. Razglasile su Bernadettino viđenje. Tako je neobičan događaj došao i do ušiju mjesnog župnika Pomiana. Tijekom drugog sličnog viđenja, koje je Bernadette imala u nedjelju 14. veljače, upitala je, po savjetu župnika, nepoznatu ženu, tko je ona. Dama je odgovorila: “Ja sam bezgrešno začeće”. Osim toga, pokazala je djevojčici na mjesto do njenih nogu, gdje neka kopa, pa će naići na izvor vode. I doista, Bernadette je kopala, a iz zemlje je šiknula voda.

Bernadette je o svemu obavijestila župnika. Ni ne sluteći, pokrenula je crkvenu istragu. U međuvremenu se njen doživljaj pročuo u selu, pa ju je tako na njenim pohodima u pećinu pratilo i po nekoliko stotina ljudi. Sve je to u njoj izazvalo prilično nespokojstvo. Ona, naime, nije željela biti ništa osobito, a naročito ju je smetalo što se odjednom našla u središtu sveopće pozornosti. Uopće nije bila svjesna što se s njom događa, a osobito je bila zbunjena kad su je crkveni velikodostojnici podvrgli temeljitom ispitivanju, ne bi li utvrdili istinitost njenih iskaza.

Kao da sve to nije bilo dovoljno, u istragu se koncem veljače 1858. godine uključilo i carsko državno odvjetništvo. Tek nakon trogodišnjeg ispitivanja, biskup od Tabresa, Bertrand Severe Laurence, objavio je rezultate istrage što ju je provela specijalno oformljena komisija. Njihovo priopćenje glasi: “Događaji u špilji kod Massabiellea nose sve znakove istinitosti, a vjernicima je dozvoljeno da vjeruju u njihovu vjerodostojnost”.

Bernadette su toliko potresla njena viđenja Blažene Djevice Marije, da je otišla u samostan. Umrla je od tuberkuloze 16. travnja 1879. godine u starosti od 33 godine. Papa Pio XI ju je proglasio svetom 8. prosinca 1933. godine. Njeno potpuno sačuvano tijelo nalazi se u staklenom kovčegu u kripti samostanske crkve u Saint-Gilbard u Neversu.

Izvor čudesa

Što čini tako značajnim Bernadettina viđenja Blažene Djevice Marije? Bernadette nije govorila o porukama koje je čula od Majke Božje. Ipak, Presveta Djevica je svoju poruku ostavila čovječanstvu  na drugi način. Naime, izvor koji je iskopala Bernadette na mjestu do Marijinih nogu, posjeduje ljekovita svojstva.

Liječnički ured u Lourdesu je zabilježio više od 1500 izlječenja, a koja se pripisuju djelovanju vode tog čudesnog izvora. Naravno, svi su ti slučajevi temeljito ispitani. U većini slučajeva, čudesna izlječenja nemaju nikakvo racionalno objašnjenje. Nakon svega, nimalo ne čudi da je Lourdes postao posljednje utočište onih koji su izgubili svaku drugu nadu. Nije li, na taj način, Majka Božja željela poručiti čovjeku kako nije sam ni u najvećim nevoljama.

Jedan od brojnih kojemu je pomoglo hodočašće u Lourdes je i vojnik Vittorio Michelli iz Scurellea (Italija). Liječnici su ustanovili da ima sarkom u lijevom boku. Vittorio je imao strašne bolove, no liječnici mu nisu davali nikakvu nadu. Njegovi prijatelji odvezli su Vittoria 1963. godine u Lourdes. Vittorio nije više mogao hodati. Zbog toga su ga prijatelji položili na nosila. Vittorio se nekoliko puta okupao u čudesnoj, svetoj vodi. Za divno čudo, bolovi su nestali.

Po povratku u Italiju, Vittorio se podvrgao temeljitim pretragama u jednoj bolnici u Trientu. Liječnici su ustanovili da tumor miruje. Razorna butna kost je prije posjete Lourdesu bila tek masa nalik na spužvu, a nakon kupke u čudesnoj vodi, činilo se kao da je očvrsnula. Stanje Vittoria se poboljšavalo iz dana u dan. Uskoro je mogao – ponovno hodati. Bez bolova. Liječnici nisu mogli pronaći nikakvo objašnjenje za to izlječenje, a Crkva ga je 1976. godine proglasila – čudesnim.

Božji znak?

Znanost nema nikakvih objašnjenja za ono što se događalo i što se još uvijek događa u Lourdesu. Izgleda da nam odgovor mogu pružiti jedino – teolozi. Papa Pio X pisao je o tom hodočasničkom mjestu 1911. godine:

“Kao što znamo, osobita slava Lourdesa jest što privlači narod sa svih strana da se putem Marije mole Isusu Kristu kroz sveti sakrament. Na taj način ovo hodočasničko mjesto postalo je središtem slavljenja Marije, a istodobno, ono je najistaknutije i najveličanstvenije prijestolje euharistijske tajne na svijetu”.

Brojni teolozi vide u čudima što se dešavaju u Lourdesu, potvrdu i dokaz kako Bog prebiva među ljudima ne samo riječju, nego i djelom. Na taj nam način on pokazuje da nas nije zaboravio, iako nam to ponekad možda tako izgleda. Naime, u Lourdesu ne samo da su izliječeni mnogi bolesnici, nego su se mnogi i obratili, ili su se vratili vjeri. Pri tome su našli duševni mir. A upravo je to poklon koji mi, u današnje nemirno vrijeme, nedovoljno cijenimo.

Proročanstva iz Fatime

Pored Lourdesa, postoji još jedno hodočasničko mjesto kojem rimokatolička crkva pridaje izuzetno značenje. Radi se o portugalskom gradiću Fatimi. U njemu se 1917. godine Majka Božja prikazala kao proročica.

Te, 1917. godine, cijela je Europa patila od strahota Prvog svjetskog rata. Njemačka ofenziva je zaustavljena, a na mnogim frontovima vodile su se krvave borbe. U to vrijeme bijede i očaja, u malom portugalskom mjestu zbio se događaj koji je zapisan krupnim slovima u povijesti Rimokatoličke crkve: Blažena Djevica Marija se ukazala pastirskoj djeci.

Fatima se nalazi na jednoj uzvisini, otprilike 150 kilometara od portugalskog glavnog grada Lisabona. Ime je dobila od Arapa godine 711. Ono podsjeća na kćer-ljubimicu proroka Muhameda. To je dio Portugala u kojem se moralo teško raditi da bi se preživjelo. Osobito u ratnim godinama.

Portugalska država je prekinula odnose s Vatikanom 1912. godine. Zatvorila je samostane, crkvi je oduzela imovinu, želeći je na taj način trajno odvojiti od države. Ali, upravo se u Portugalu dogodilo jedno od najvažnijih Gospinih ukazanja u povijesti.

Troje djece, Lucia Santos (stara 10 godina), Francisco Marto (devet godina) i njegova sestra Jancinta Marto (sedam godina), čuvalo je ovce, kad se oko podneva pojavila munja iz vedra neba. Smrtno prestrašeni, troje djece je potjeralo stado u obližnju udubinu u zemlji, kad se iz neba, iznenada, pojavio drugi bljesak. Odjednom, pred djecom se pojavila prekrasna Žena. Lebdjela je iznad vrha jednog hrasta. Lucia Santos je kasnije pričala:

“Bili smo joj tako blizu da smo stajali gotovo u njenom sjaju, koji ju je okruživao. Izgledalo nam je kao da ima 18 godina. Crte njena lica zračile su poput jasne sunčeve svjetlosti. Bila je smirena, a činilo se kao da je malo tužna. Na rukama, koje je držala prekrižene na grudima, visila je krunica s bijelim perlama. Na njenom se kraju nalazio veliki križ. Njena, posve bijela haljina, dosezala je do stopala. Oko vrata je nosila zlatni lanac s dvije zlatne rojte. Zlatom protkan veo, prekrivao je njenu glavu i velik dio tijela. Iz nje je zračila svjetlost. Bila je okružena sjajem, sjajnijim od Sunca.”

Marijine poruke

U proteklih 200 godina, Majka Božja se ukazala brojnim pojedincima. Govorila im je, najčešće, o budućim događajima. Broj njezinih ukazanja je rastao dramatičnom brzinom, no Rimokatolička crkva je od nekoliko stotina prijavljenih, priznala svega sedam. Djevica Marija je osobito upozoravala na opasnost od prirodnih katastrofa, a koje bi mogle pogoditi Zemlju u bliskoj budućnosti. Ona je pozivala sve na svakodnevnu molitvu u trajanju od najmanje jednog sata. Obećala je da će Bog biti milostiv prema onima koji će tražiti njegovu pomoć i koji će se duhovno pripremiti za Sudnji dan. Annie Kirkwood, skromna žena, ima redovita viđenja Blažene Djevice Marije od 1985. godine. Tijekom njih, traži od nje da svijetu prenese njene poruke o budućim promjenama. Poruke su objavljene u knjizi Mary’s Message to the World (Marijine poruke svijetu).

Vidjevši čudesnu pojavu, djeca su se preplašila. No, prijateljski osmjeh na Ženinom licu razbio je njihovo nepovjerenje. Prikazanje ih je zamolilo da dođu na isto mjesto svakog 13-tog u mjesecu, jer im ona želi priopćiti važne poruke. Na pitanje Lucije, tko je ona, Žena je odgovorila da će im to reći u listopadu.

Vijest o čudesnom događaju brzo se raširila, pa je djecu, svakog 13-og u mjesecu pratio na zakazano mjesto susreta sve veći broj ljudi. Žena se redovito pojavljivala i govorila je djeci poruke koje su ona trebala prenijeti drugim ljudima. Poruke i proročanstva, koja su djeca čula, i danas imaju veliko značenje. Zbog toga ćemo objaviti neke njihove najznačajnije dijelove.

Najupečatljivije proročanstvo bilo je ono 13. srpnja. Ono se može tumačiti kao putokaz kojeg bi čovječanstvo trebalo slijediti:

“Vidjeli ste pakao. Bude li svijet poslušao moje riječi, mnoge će duše biti spašene, a mir će zavladati svijetom.

Rat se približava svom kraju. Ne budete li prestali vrijeđati Boga, tada će tijekom pontifikata Pija XI započeti novi, još strašniji rat.

Kad ćete ugledati osvijetljenu noć svjetlošću nepoznata podrijetla, znajte da je to važan znak kojeg vam je uputio Bog. Bog će kazniti svijet, poradi pokvarenosti, ratom, glađu, progonom Crkve Svetog Oca pape.

Da se to ne bi dogodilo ja ću doći i pozvat ću na pomirenje Rusiju mom neokaljanom srcu prve subote u mjesecu. Bude li se slušalo moje želje, Rusija će se preobratiti i zavladat će mir. Ne budu li moje riječi poštovane, pogrešno će se učenje proširiti. Nastat će ratovi i progonstva. Dobri će biti mučeni. Sveti će Otac morati mnogo pretrpjeti. Brojni narodi će biti uništeni.”

Sve što je Žena rekla malim pastirima se obistinilo. Prvi svjetski rat je završio za nepunih devet mjeseci. Drugi svjetski rat je započeo tijekom pontifikata pape Pija XI. Nepoznatu svjetlost u noći neki teolozi tumače kao bacanje prve atomske bombe, a drugi, kao pojavu na nebu letećih tanjura. Komunistička ideologija je zavladala Rusijom, odakle se raširila na prostoru pola Europe, da bi se 1989. godine i ta raspala. A 13. svibnja 1981. godine, papa Ivan Pavao II je zamalo poginuo u atentatu kojeg je izveo Turčin Ali Akca.

Tijekom zadnjeg ukazanja, 13. listopada 1917. godine, brojni vjernici koji su se okupili u Fatimi, bili su svjedoci nevjerojatnih događaja. Usred jake grmljavine, izgledalo je kao da će Sunce pasti na Zemlju. Ovu pojavu nije registrirala ni jedna zvjezdarnica na svijetu. Ipak, tom “čudu Sunca” prisustvovalo je 70.000 vjernika. Nakon svega, svi su bili duboko potreseni. Bili su svjedoci klanjanja Sunca pred Kraljicom neba.

Što se iza toga krije?

Kad se radi o čudu u Fatimi, znanstvenici i teolozi se slažu u konstataciji da ga je racionalno i dostupnom logikom nemoguće objasniti. Mnogi istraživači misle kako to, zapravo, i nije potrebno. Za njih, naime, stoji tvrdnja kako “vjera pomiče brijegove”. Međutim, ovakvo bi objašnjenje zadovoljavalo kad se radi o vjernicima. Ali što s nevjernicima, koji su imali slične doživljaje, a koji su ih, potom, priklonili vjeri. Kad se radi o pojavi anđela ili svetaca, Rimokatolička crkva je vrlo oprezna. U dugotrajnim postupcima koji mogu potrajati i godinama, crkveni autoriteti pokušavaju odgonetnuti što se krije iza čudesnih vizija. Začudo, najčešće ih primaju priprosti, neobrazovani ljudi i djeca kao što je to bio slučaj u Fatimi, kad je troje malih pastira bilo suočeno s Nebeskom kraljicom i njenim porukama.

Poruke koje vidioci pri tome primaju, često nadilaze njihove duhovne sposobnosti, pa prema tome, ne postoji vjerojatnost da bi ih oni sami izmislili. Zbog toga, barem u takvim slučajevima Rimokatolička crkva ne sumnja u istinitost vizija. I kao što je vrijeme pokazalo, predskazanja Blažene Djevice Marije, izrečena u Fatimi, u potpunosti su se ostvarila, za razliku od nekih drugih proročanstava.

Zahtjev za promjenama

Ukazanja Gospe u Lourdesu i Fatimi su najvažnija, ali ne i jedina. Brojni sveti ljudi, ne samo u kršćanskom kulturnom krugu, javljaju se nakon tjelesne smrti odabranim ljudima da bi prenijeli poruke i predskazanja. Njima se, također, pripisuju i brojna čuda. Takvi primjeri svjedoče da čovjek ne bi smio biti ravnodušan prema njima, jer oni dokazuju kako postoji neka viša sila koja sudjeluje u našoj sudbini.

Hodočasnička mjesta kao što su Assisi u Italiji, Međugorje u Bosni i Hercegovini, ili Alltoening u Bavarskoj, privlače na tisuće ljudi koji traže u njima rješenje svojih muka. Da su njihove molbe često uslišane, pokazuju i brojne zahvale i donacije.

Sva Marijina ukazanja ipak imaju nešto zajedničko: Njene nas poruke pozivaju da se obratimo, da postanemo svjesni onog što radimo našem okruženju – obitelji, prijateljima, suradnicima, prirodi. Marijine poruke nisu beznadne i ne govore o kazni, nego nas uvijek iznova podsjećaju da nam je još uvijek pružena mogućnost za promjenu vlastitog ponašanja, a koju bismo morali iskoristiti. Upravo poruke Lourdesa i Fatime to potvrđuju na izuzetno snažan i djelotvoran način. O tome svjedoče brojni ljudi koji su svjesno promijenili način života nakon posjeta tim svetim mjestima.

Mnogi su ljudi svjesni težine Marijinih opomena. Oni ne nastoje oboriti istinitost poruka, već žele živjeti u skladu s njima. U tom su cilju osnovana u mnogim zemljama društva Fatime. I doista, u prošlom stoljeću nema događaja koji bi toliko pozitivno djelovao na život ljudi, kao što je to čudo u Fatimi. Mislili mi o njemu što želimo, ono je djelovalo na život tisuće vjernika i nevjernika.

Da poruke Blažene Djevice Marije ne padaju uvijek na plodno tlo, ne bi nas trebalo čuditi. Naime, misli mnogih velikih ljudi i proroka nisu bile ozbiljno shvaćene ni u vremenu u kojem su živjeli, a ni kasnije. I to bez obzira što su se njihova predskazanja ostvarila. Slika vapijućeg u pustinji, čiji glas nitko ne čuje, provlači se kao crvena nit kroz povijest čovječanstva. I sam je Krist tijekom ovozemaljskog života opominjao ljude da se ponašaju kako ne bi izgubili dušu svoju, no umjesto da ga suvremenici poslušaju, oni su ga – razapeli.

Čovjeku je, izgleda, potrebna ogromna količina vremena da bi shvatio što je za njega doista bitno i značajno. Marijine poruke, dijelom i zbog toga, dobivaju na značenju upravo sada na početku trećeg tisućljeća. Naime, one pokazuju jedini put koji nam omogućava opstanak. A to je život u miru, u ljubavi i štovanju svojih bližnjih.

Možda će vas zanimati i ovo: