Zanimljivosti iz povijesti šaha: Karpov

Zanimljivosti iz povijesti šaha: Anatolij Karpov
Povijest šaha – Anatolij Karpov

Mali Karpov

-Kad odrasteš, naučićeš – odgovarao je Evgenij Stepanovič Karpov, a mali Anatolij Karpov je samo gledao kako otac igra sa svojim gostima. Isto tako, u četvrtoj godini života gledao je svoga oca i Hose Raul Kapablanka počeo se smijati kada je otac svojim skakačem skočio sa bijelog opet na bijelo polje.

-To je nemoguće – uzvikivao je mali Kapablanka, budući šampion svijeta, i otac je tada shvatio da je sin naučio igrati samo gledajući. A 12. po redu šampion svijeta, novi Kapablanka, Anatolij Karpov nije ni primjećivao kako skakuće ta neobična figura konj. Želio je konja više od svih igrački. Kupovali su mu razne igračke, a on je tražio samo konja, pravog šahovskog konja. Figure napravljene od drveta, koje će mu u dvadeset trećoj godini života donijeti titulu šampiona, podsjećale su ga na heroje iz priča koje mu je pričala majka.

Imao je četiri godine kada mu je otac najzad pokazao kako se kreću figure i Tolja je tada shvatio:

-Mora da je ta igra ozbiljna stvar, jer očevi gosti su satima igrali, često su postupali kao djeca, smijali se i prepirali. Radovao se samo pobjednik i dječak je uvidio da je prijatno jedino pobjeđivati.

Evgenij Stepanovič je bio veoma jak igrač, imao je snagu prve kategorije i zato je Tolja u prvim partijama protiv oca osjećao svu gorčinu poraza. Suze su mu navirale na oči, ali je ubrzo i on postizao poneku pobjedu. Prijatelji su ga nagovarali da pođe u šahovski kružok u Dvorcu kulture u Zlatoustu, 1958. godine u dalekom uralskom gradu, gdje je i rođen 23. maja 1951. godine.

Karpov i turniri

Još dalje iz Urala, u Šardinsku, rođen je 1949. godine Jurij Balašov.

U Zlatoustu je Anatolij Karpov proveo svojih prvih petnaest godina života. Kada je stigao u šahovski kružok, stolovi su bili visoki za njega, ali su našli rješenje. Postavili su mu pod noge malu klupicu. I jastuk su stavili na sjedište, da bi se bar donekle izjednačio sa protivnikom. Bila je to godina u kojoj je Fišer postao najmlađi velemajstor svijeta. Sedmogodišnji Anatolij Karpov je u prvom pokušaju osvojio treću kategoriju. Sve će on kategorije osvajati u prvom pokušaju, pa i naslov prvaka svijeta u šahu. Mališan, slabašan i nježan, jedva se primjećivao dok je sjedio za stolom. Republičko omladinsko prvenstvo bilo je suviše naporno za njega. Poslije turnira su ga poslali na odmor u pionirski logor. I tamo je igrao šah i osvojio posebnu nagradu. Slikao se pored razvijene zastave “Orliša”.

Naredba škole broj 3 u Zlatoustu glasila je: “Za izvanredne rezultate u školi dodjeljuje se diploma učeniku sedmog razreda Anatoliju Karpovu, koji postaje počasni učenik škole. U njegovoj klupi će imati pravo da sjede samo odlikaši.”

Karpov i trofeji škole

Klupa Anatolija Karpova, to je poseban trofej škole broj 3. a 20. srednja škola u Tuli, u kojoj je proveo 3 godine, dodijeliće mu zlatnu medalju za odlično učenje. Tamo će dobiti i specijalnu diplomu za filateliju, za skupljenih 15.000 maraka, za posebno zanimanje za zabavnu muziku, za romantičnu poeziju. Osvojiće i diplome sa olimpijade znanja iz raznih predmeta. Anatolij Karpov je uvijek među najboljima i zbog toga se ponosio Evgenij Stepanovič, koji je sa službom prepao sa Urala u Tulu i postao glavni inženjer u tvornici. Šahovske partije sa sinom su nastavljene obično kada se otac vraćao sa putovanja, iako je majka Nina Grigorijevna  stalno govorila: “Tolja, nisi ti za šah nego za bolnicu. Vidiš, kako si slabašan…” Majka je sakrivala šah na tavanu, ali je dječak, dok je ležao u krevetu bolestan, molio da mu figure sa pravim šahovskim skakačem, koji je čudesno skakutao po ploči.

Kad je imao osam godina, osvojio je drugu kategoriju. Sa deset prvu. Sada se sjeća i najtežeg poraza kada je imao samo devet godina.

-Igrao sam na omladinskom turniru 1960. – kaže Anatolij Karpov, izgubio sam prve dvije partije. Rijetko kada gubim na početku turnira, ali sam to nadoknadio sa tri pobjede i prešao među vodeće. Tada sam doživio jedan od najtežih poraza u potpuno dobivenoj poziciji. Suze su mi same navirale na oči.

Bio je to početak jedne blistave karijere šampiona koj istalno igra i stalno pobjeđuje. Od mnogih razgovora sa njim sada izdvajam samo jedan zabilježen na jugu Španije 1981. godine.

Karpov u Linaresu, 1981.

Sjedimo u sobi svjetskog prvaka na treće spratu hotela “Servantes” u srcu grada Linaresa u sunčanoj Andaluziji. Iz radio-prijemnika čuju se tihi zvuci melodije o Palomu Linaresu, slavnom toreru koji se rodio u ovome gradu kao i slavni gitarista Andres Segovia, pjevač Rafael, ali je Linares poznat i po tužnoj uspomeni iz arene toreadora, koja je u neposrednoj blizini i vidi se kroz prozor Karpovljeve sobe. Tu u čuvenoj areni poginuo je jedan od najvećih toreadora Španije svih vremena Manolete u vrijeme fijeste San Augusto u ljeto 1947. godine, ispred glavne lože, u borbi sa drugim bikom.

Ali od sada Linares ostaje u sjećanju i kao grad šaha i pozornica novog trijumfa vladajućeg prvaka svijeta Anatolija Karpova. Ovdje smo proveli dvadesetak dana i svaki je bio sunčan i topao, pravo proljeće i svakodnevno smo bilježili ono što nam je govorio Anatolij Karpov. Tako je i nastao ovaj intervju. Šampion je čitavo vrijeme bio raspoložen, sve ga je zanimalo, nije propuštao ni jedan izlet. Bio je u centru pažnje, okružen hiljadama navijača svake večeri u Dvorani doma kulture i ostao je još deset dana da obiđe Španiju od Andaluzije na jugu do Ovijeda na sjeveru.

U sobi šampiona ima mnogo trofeja, poklona, šahovskih knjiga, pisama. Dva šahovska “Oskara” (za najboljeg igrača 1980. godine), “Oskar” redakcije “Vjesnika” koji je primio sedmi put i “Oskar” šahovskih novinara svijeta, skupocjeni trofej od platine, za pobjedu na turniru u Linaresu, statua rudara, simbol Linaresa, zlatni sat za najsadržajniju igru. Među šahovskim knjigama vidimo i stihove ruskih pjesnika, knjigu humorističkih tekstova i obavezni katalog sa markama.

Karpov: Intervju

Zajednički računamo koja je to već turnirska pobjeda. Od osvajanja naslova prvaka 1975. godine dvadeseta, jubilarna. Za pet godina dvadeset pobjeda na velikim turnirima, to je svjetski rekord. Samo na četiri turnira za to vrijeme nije bio prvi…

Karpov: Lasker je za 27 godina vladavine odigrao ukupno 270 turnirskih partija, što znači deset godišnje, a ja već imam preko 800 turnirskih partija. Računam od prve službene partije 1966. godine.

(Listamo turnirske brojeve, poraze, tablice i ispada fantastičan rezultat samo 49 poraza, 355 pobjeda, 388 remija. To niko od 11 prethodnih šahovskih vladara nije postigao).

Karpov: Kakav je Fišerov ukupni rezultat?

-U čitavoj karijeri od 1956. do 1972. godine 327 pobjeda, 188 remija, 61 poraz.

Karpov: To je na žalost Fišerov konačni rezultat, ne vjerujem da će se vratiti šahu, ali da znaš da bi i sada u 1981. godini najzanimljiviji dvoboj za šahovski svijet bio između njega i mene.

-U proljeće 1979. godine poslije turnira u Montrealu boravio si u Kaliforniji, u istom gradu gdje živi Fišer. Jeste li tada pregovarali?

Karpov: Nismo se ni sreli. Fišer je znao da ja tamo dolazim, ali se uopće nije javljao. Nije želio da se sretnemo. Čuo sam da izbjegava susrete i sa prijateljima…

-Da, Spaski kaže da je nedavno bio u Kaliforniji i zvao je telefonom Bobijevu sestru. Mislio je da Bobi sada tamo živi. Sestra je rekla da uopšte ne zna gdje je on. Larsen kaže da sada živi u japanskoj četvrti Los Angelesa. Inače ima običaj da poznanicima šalje razne knjige, ali ne šahovske. Ali bolje o tome da ne govorimo. To je tragedija jednog genija.

(Izgovorio sam tu rečenicu i pogledao na knjige razbacane po stolu. Jedna se zvala “Karpov, genije našeg vremena”. Objavljena je nedavno u Argentini. Anatolij Karpov nije ni znao da je ta knjiga izašla. Po Miguelu Najdorfu šahovski svijet je do sada imao samo tri genija: Kapablanka, Talj i Fišer. Da li je i Anatolij Karpov u toj grupi?)

Karpov o istraženosti šaha

-Kad već govorimo što donosi šah, da iznesemo šta su o tome rekli velikani. Aljehin je napisao da šah nije samo znanje i logika, Lasker je uvijek smatrao da je to borba dviju ličnosti, a Portiš kaže da je to divan poklon ljudima. Što je zapravo šah, Anatolije?

Karpov: Jednostavno, to je igra, divna sportska igra. Ali je šah još nije dovoljno istražen i što ga više izučavaš, igraš, on ti postaje nedokučiv i u tome i jeste njegova ljepota. Teorija otvaranja je mnogo napredovala i još će više ići naprijed jer je šah neiscrpan. Mnogo je toga što se u šahu može naučiti. Mi analiziramo partije koje su igrane prije stotinu godina, to je kao da čitate knjigu, stihove. Za tih stotinu godina uvjeti igranja su gotovo isti. I sada se kao i ranije, igra istim tempom, dva i pol sata za partiju. David Bronstein govori da trebaubrzati tempo igre. Mislim da je sve teže i teže igrati šah, ali ako smanjimo vrijeme razmišljanja, to će ići na uštrb kvalitete igre. Da se postignu veliki uspjesi, potrebna je intelektualna i fizička zrelost. Znanje, iskustvo, sopstveni trud o igri dolaze oko tridesete godine.

-Fišer je govorio da je najbolje doba za velemajstora oko 35-te godine. On je želio da obori Laskerov rekord u dužini vladavine?

Karpov: To je teško u današnjem vremenu, mnogo je veća konkurencija. Velemajstor brže sazrijeva i brže odlazi sa scene. Uzmimo primjere iz našeg vremena. Botvinik je bio 13 godina na prijestolju. Petrosjan šest. A ostali: Talj, Smislov, Spaski, Fišer samo po jedan ciklus. Talj, jedan od najvećih talenata svjetskog šaha, otišao je nakon godinu dana vladavine. Mnogo je više mladih koji igraju šah nego u vrijeme Laskera, i normalno da među tolikim brojem onih koji igraju mora biti velikih talenata. Laskeru je bilo lakše, on je mnogo manje igrao pa je zato ostao 27 godina na vrhu. To je nemoguće u današnjem vremenu.

Iz knjige “Kasparov protiv Karpova”, D. Bjelica, 1984.

Koji, po vašem mišljenju, je igrao ljepši šah:

-Kasparov

-Karpov

Zanima nas vaše mišljenje, te ga možete ostaviti u komentarima!

Možda će vas zanimati i ovo: