Za vjernike, Biblija je u prvom redu temelj vjere, za nevjernike, ona može biti zanimljivo štivo i izvor korisnih i lijepih citata, a znanstvenici se slažu kako je ona prepuna korisnih informacija o životu u starim vremenima. Ono što do sada nitko nije primijetio jest obilje medicinskih podataka, tako da je Biblija knjiga nad knjigama i svojevrstan priručnik umijeća liječenja.
Biblija opisuje život u starim vremenima
Bolesni i njihovo čudesno ozdravljenje su teme što se poput crvene crte provlače kroz sve knjige Biblije. Osobito im veliku pozornost poklanja Biblija kroz Stari zavjet. Svaka bolest i svaka epidemija u to je vrijeme imala značenje “biča božjeg”, odnosno, bila je svojevrsna kazna za počinjene grijehe. Da bi čovjek ozdravio, bilo je nužno prije svega, vratiti se Bogu. Jer, što je Bog dao, to On može i oduzeti. “Ne preziri zapovjedi Božje! Jer on ranjava i udara, ali njegove ruke također i liječe…”, govori se već i u knjizi Hioba.
Bolesti kao kazna
Naravno, kazna Neba često ne pogađa samo neposrednog počinitelja zlog djela. Kad se kralj David usprotivio volji Božjoj, naredivši prebrojavanje naroda usprkos Njegovoj izričitoj protivnoj zapovjedi, prema starozavjetnom tekstu, prorok Gad ga je stavio pred strašan izbor: “Tri ću mogućnosti staviti pred tebe, a ti jednu moraš odabrati. Onu koju odabereš, po njoj će se postupiti: Biraj! Sedam gladnih godina u tvojoj zemlji! Ili tri mjeseca tijekom kojih će te progoniti neprijatelji, a ti ćeš morati pred njima neprekidno bježati. Ili će tri dana kuga harati po tvojoj zemlji.”
David je, kao što je poznato, odabrao kugu. Ona je odnijela 70.000 života. Epidemija se ugasila tek kad je David, u znak pomirenja s Bogom, izgradio Jehovi novi oltar.
S Božjom pomoći
Nisu samo Židovi patili od bolesti, već je ona pogađala i njihove neprijatelje. Takva situacija tumačenja je kao milost Jehovina, a u korist izabranog naroda. U ovu se kategoriju ubrajaju i velika iskušenja kojima je bio podvrgnut Egipat, dok konačno faraon nije pustio Mojsija i Židove iz zarobljeništva. Bilo je pomora stoke, a na koncu se dogodio pomor svekoliko rođene djece tijekom jedne, jedine noći.
Još jedna ilustracija čudesnog spasenja jest “božansko vođenje rata”, koje je oslobodilo Jeruzalem od opsade daleko snažnijeg asirskog kralja Sanheriba: “One je noći udario Anđeo Gospodnji i ubio je u taboru Asiraca 185.000 ljudi. Kad su se preživjeli probudili drugog jutra, našli su samo leševe. To je slomilo Sanheriba, asirskog kralja, i on se vratio u svoju domovinu…”
Zanimljivo je napomenuti da grčki povjesničar Herodot spominje ovaj događaj. Povlačenje Sanheriba on objašnjava najezdom štakora, koji su, kako se može pretpostaviti, donijeli kugu među Asirce.
Biti zdrav s Mojsijem
“Kad začuješ glas Gospodnji i činiš ono što se nalazi u njegovim očima, kad se podvrgavaš njegovim zapovjedima, on će te poštedjeti svake bolesti”, piše u Knjizi izlaska. Ovu rečenicu mogu doslovno prihvatiti čak i najveći skeptici. Naime, spomenute zapovjedi i zakoni ne sadrže, zapravo, ništa drugo do svojevrsnih propisa o čistoći, a koje je Mojsije namijenio Izraelcima.
Ma kako to zvučalo bizarno, neke od Mojsijevih zapovjedi, promatrano sa stajališta današnjeg čovjeka, nisu ništa drugo već vrlo razuman skup higijenskih pravila i principa za održavanje zdravlja. U pustinji, toliko negostoljubivoj spram ljudi i ljudskog života, bez liječničke zaštite, Mojsijeve su zapovjedi i pravila, zapravo, put samoodržanja. Gledano tako, zabrana uzimanja svinjskog mesa za jelo je posve razumljiva. Naime, svinje tog doba bile su najvećim dijelom zaražene trihinima, a oni izazivaju teška oboljenja. Slično vrijedi i za meso goveda koje su rastrgali grabežljivci. I ono je proglašeno nečistim. Izraelcima je Mojsije branio i rakove i školjke. Naime, u toplim krajevima, ta se hrana brzo kvari i tako pokvarena, izaziva teška trovanja.
Možda nam se danas isto tako neobičnim čini Mojsijeva zapovjed starim Izraelcima da prije jela peru ruke, no u ono vrijeme to je bio nužan preduvjet opstanka.
Liječnici i svećenici
Ipak, čak i oni koji se drže higijenskih pravila i hrane se zdravo, nisu sigurni od bolesti. Osobito od lepre, odnosno gube, pod kojim se pojmom zapravo krije čitav niz zaraznih, kožnih bolesti. Ovom je problemu Mojsije posvetio mnoge svoje misli. Opisao je do u detalje dijagnozu bolesti i liječenje, kao i ritualno “čišćenje”. Sve je to bila obveza plemenskog svećenika. Njegovo je drugo zanimanje bilo – liječničke prirode. U svom su radu koristili začuđujuće velik broj napitaka, masti i tinktura.
Teolog i znanstveni autor Kurt Allgeier, pokušao je znanstveno pristupiti ovoj problematici u knjizi “Najstariji recepti za zdravlje“. U “priručnoj ljekarni” biblijskih svećenika-liječnika pronašao je brojne lijekove. Počevši od “egipatske masti” načinjene od cvjetova akacije, što se koristila pri liječenju raspucalih usana, do ulja od cedrovine, kojim se liječila reuma. Ovo se ulje koristilo i za ispiranje ustiju kod zubobolje, ali i kao osvježavajući dodatak vodi pri kupanju.
Ljekoviti mirisi
U liječenju starih Izraelaca osobito je istaknutu ulogu imao ysop, vjerojatno neka vrst egipatskog majorana. Ova se biljka odlikuje aromatskim mirisom, a Karlo Veliki je naredio svojim svećenicima da je šire i njeguju. Maslinovo ulje u kojem se nalazi stručak ysopa nekoliko tjedana, koristilo se kao sredstvo za masažu pri akutnoj upali pluća. To iskustvo koristi i današnja narodna medicina.
Ysop-čaj navodno jača srce, a ublažava i posljedice znojenja tijekom bolesti. Kuha li se ova čarobna biljka u octu, dobiva se sredstvo za ublažavanje i smirenje bolova koje se nekoć uspješno primjenjivalo čak i njezi ranjenika.
Upada u oči kako u biblijskoj medicini mirisima najrazličitijih vrsta pripada osobito značajna uloga. Moderna aromaterapija nije se pomaknula previše daleko od tih iskustava. Balzam, mirta i tamjan nisu služili samo za prinošenje žrtava. Otopljeni u vinu koristili su se i pri liječenju raznih lomova. Pretpostavlja se kako su ove dragocjene tvari bile uvožene iz Arabiae felix, današnjeg Jemena, u kojem je nekada uspijevalo raznovrsno bilje.
Doslovno, sve što je dobro, skupo i učinkovito, nalazi se u “svetom ulju za pomazanje”, a koje danas poznajemo pod imenom “chrisam”. Ono se i danas u katoličkoj crkvi koristi u određenim prigodama: počevši od krštenja i firme, pa do posljednje pomasti. Priprema se po istom receptu kako se to radilo u Mojsijevo vrijeme.
Nužno je cjelovito mišljenje
Ipak, možda od svega otkrivenog u Bibliji iznenađuje začuđujuće moderno poimanje značenja bolesti, a koje je Allgeier pronašao u Bibliji: “Patimo, jer sagriješismo!” Piše to u Knjizi Makabejcima. Moderna bi medicina rekla kako sve naše bolesti imaju psihosomatsku podlogu. Drukčije rečeno, sve naše bolesti imaju psihičku podlogu: stres, bijes, nezadovoljstvo sobom i drugima, potisnuti osjećaj krivnje. Na taj se način potvrđuje ono što se znalo u vrijeme izraelskih proroka: “Brige donose bolesti, a strasti ubijaju budale!”, piše Hiob.
Biblija očito može pružiti brojne korisne informacije što se zdravlja tiče. Ipak, to ne znači da se čovjek, uzimanjem određene vrste čaja, kao što je onaj od ysopa, može zaštititi, ili osloboditi od raka. Jer, malo koristi liječiti tijelo, ako duša pati. Vrijedi i obratno. Zdravlje i proces ozdravljenja ne mogu se dijeliti jedno od drugoga.
VAŽNA NAPOMENA: Ova objava je isključivo informativnog karaktera. Za bilo kakav savjet, dijagnozu ili liječenje obavezno se obratite svome liječniku!
Da li se vi slažete da je Biblija predobra knjiga? Recite nam u komentarima. Hvala!
