Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Djela apostolska 16. Djela apostolska pripadaju u Povijesne knjige Novoga zavjeta. Napisao ih je sv. Luka. Opisuju širenje kršćanstva i prve kršćane. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem roku.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Djela apostolska 16
1 – Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.
2 – Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju.
3 – Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.
4 – I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu.
5 – Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.
6 – 10
6 – Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji.
7 – Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.
8 – Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu.
9 – Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”
10 – Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.
11 – 15
11 – Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,
12 – a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.
13 – U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.
14 – Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.
15 – Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.” I prisili nas.
16 – 20
16 – Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima.
17 – Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja.”
18 – To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!” I iziđe toga časa.
19 – Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.
20 – Privedoše ih pretorima i rekoše: “Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su
21 – 25
21 – te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati.”
22 – Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju.
23 – Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.
24 – Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
25 – Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.
26 – 30
26 – Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
27 – Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.
28 – Ali Pavao povika iza glasa: “Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!”
29 – Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu;
30 – izvede ih i upita: “Gospodo, što mi je činiti da se spasim?”
31 – 35
31 – Oni će mu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!”
32 – Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.
33 – Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti – on i svi njegovi.
34 – Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.
35 – Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: “Pusti te ljude!”
36 – 40
36 – Tamničar to priopći Pavlu: “Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!”
37 – Nato im Pavao odvrati: “Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!”
38 – Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.
39 – Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.
40 – Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Djela apostolska 16? Možete nam reći u komentarima. Hvala
