Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Djela apostolska 27. Djela apostolska pripadaju u Povijesne knjige Novoga zavjeta. Napisao ih je sv. Luka. Opisuju širenje kršćanstva i prve kršćane. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Djela apostolska 27
1 – Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju.
2 – Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
3 – Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj.
4 – Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar – jer su nam vjetrovi bili protivni –
5 – pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
6 – 10
6 – Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju.
7 – Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
8 – pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.
9 – Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao:
10 – “Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.”
11 – 15
11 – Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima.
12 – A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
13 – Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu.
14 – Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak.
15 – Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
16 – 20
16 – Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac.
17 – Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo.
18 – Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara,
19 – a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
20 – Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.
Djela apostolska 27: 21 – 25
21 – Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: “Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu.
22 – Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa.
23 – Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim
24 – te reče: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.’
25 – Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno.
26 – 30
26 – Ali treba da se nasučemo na neki otok.”
27 – Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja.
28 – Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest.
29 – Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani.
30 – Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
31 – 35
31 – reče Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!”
32 – Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne.
33 – Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: “Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši.
34 – Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.”
35 – Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
36 – 40
36 – Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
37 – A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša.
38 – Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39 – Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu.
40 – Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali.
41 – 44
41 – Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova.
42 – Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao,
43 – ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj,
44 – a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Djela apostolska 27? Možete nam reći u komentarima. Hvala
