DNK neandertalca iz dva nestalna ljudska roda i tajanstvene grane čovječanstva zvane denisovans – otkrivena je u drevnom blatu špilja, iako te špilje ne sadrže fosile tih pojedinaca, pokazalo je novo istraživanje. Nalazi ukazuju da su znanstvenici mogli otkriti takve izumrle linije na mjestima bez skeletnih ostataka, rekli su istraživaći. Ova tehnika, ako je potvrđena, mogla bi ispuniti prazna mjesta u razumijevanju znanstvenika o tome kako i gdje su ljudi evoluirali, prema autorima nove studije koja opisuje nalaz.
DNK neandertalca i mnoge tajne
Ljudski ostaci su oskudni
Preci suvremenih ljudi jednom su dijelili svijet sa arhaičnim ljudskim rodovima kao što su – najbliži izumrli rođaci suvremenih ljudi – denisovansi. DNK izvađena iz fosiliziranih kostiju i zuba neandertalaca i denisovana otkrila je mnoge tajne o ljudskoj evoluciji. No, iako postoje brojni prapovijesni nalazi koji drže alate i druge artefakte starih ljudi. Poput predaka modernog čovjeka ili članova izumrlih ljudskih loza. Njihovi skeletni ostaci su slabo prisutni, te ograničavaju istraživanje ljudske evolucije. Štoviše, drevni ljudski fosili koje arheolozi otkrivaju nemaju uvijek dovoljno odgovarajuće DNK za genetsku analizu.
“Ljudi su vrlo mali dio faune pronađene u špiljama”. To je rekao je glavni autor Matthias Meyer, genetičar Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u Leipzigu u Njemačkoj. “Na većini iskopa, ako pronađete tisuće kostiju od životinja, vrlo ste sretni ako nađete jedan ljudski zub ili fragment dugih kostiju”.
Uzorci
“Znamo da se DNK očuvana u kostima veže na mineralnu komponentu kosti. To se isto može, u načelu, dogoditi u sedimentima punim minerala”, rekao je Meyer. Znanstvenici su prikupili 85 uzoraka sedimenta koji pokrivaju vremensko razdoblje od 14.000 do više od 550.000 godina. Od sedam mjesta u Belgiji, Francuskoj, Španjolskoj, Hrvatskoj i Rusiji, gdje su prethodna istraživanja pokazala da su nekada živjeli drevni ljudi. Ta su mjesta uključivala Denisovu špilju u Sibiru. Tu su istraživači identificirali DNK iz raznih sisavaca, uključujući vunaste mamute, vunastog nosoroga, špiljske medvjede i špiljske hijene. Miješani s ovom životinjskom DNK postojali su mali tragovi ljudske DNK koje su istraživaći pronašli u četiri špilje, a denisovan DNK u Denisovoj špilji.
“Činjenica da sediment može doista sačuvati DNK izumrlih ljudi koji su živjeli prije tisuće godina, prilično je nevjerojatan nalaz”, rekao je Meyer.
“Osim toga, na svakom od dva mjesta gdje istraživači nisu otkrili DNK pračovjeka, imali su samo nekoliko uzoraka za analizu”, navodi Meyer. “Možda, ako pogledamo više uzoraka sa svakog mjesta, možemo naći i neandertalsku ili denisovsku DNK”, rekao je.
DNK potencijal
Znanstvenici nisu sigurni iz kojeg je dijela tijela izumrlih ljudskih loza ova DNK došla. Na primjer, kožne pahuljice, vlasi ili tjelesne tekućine poput znoja ili krvi.
“Druga mogućnost proizlazi iz toga kako na mnogim mjestima nalazimo mnogo DNK hijena”, rekao je Meyer.
“Možda su hijene jele ljudske lešine izvan pećina, i otišle u pećine, ostavile izmet, a možda i zarobljeni ljudski DNK.”
Većina DNK izumrlih ljudi koja je pronađena, došla je iz slojeva sedimenata u kojima nisu pronađeni ljudski fosili. Ovo sugerira da bi u budućnosti DNK mogla pomoći istraživačima da otkriju prisutnost ljudi čak i u nedostatku njihovih skeletnih ostataka, navode autori studije. Na primjer, “postoje vrlo zanimljiva otvorena pitanja o denisovansima. Imamo njihove fosile samo iz jednog mjesta u Rusiji. Ali znamo i da su morali biti mnogo rašireniji zbog obrasca međusobnog povezivanja koje vidimo, sa modernim ljudima”, rekao je Meyer.
Izumrli ljudi
Međutim, postoji zabrinutost da DNK može proći kroz slojeve sedimenata, čime je teško shvatiti kada su, točno, izumrli ljudi ili drugi koji su živjeli na tom mjestu. (Što je dublji sloj sedimenta, to je stariji.)
Ipak, istraživački tim “nije pronašao nikakve očite dokaze o kretanju DNK”, rekao je Meyer, “ali svakako je to mogućnost da istražimo svako mjesto”. Ovisno o tome koliko je dobro DNK sačuvana u nekoj određenoj špilji, znanstvenici “bi mogli naučiti mnogo više informacija”. To je dodao je Meyer. “Ovdje postoji veliki potencijal”. Rekao je, “i moramo učiniti više posla kako bismo shvatili koliko je to veliki potencijal”.
Znanstvenici su detaljno objavili ovo istraživanje 27. travnja u časopisu Science.
Što vi mislite kada je u pitanju DNK neandertalca? Recite nam u komentarima. Hvala!
