Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Ivanu 1. Evanđelje po Ivanu četvrto je evanđelje po redu i u većoj se mjeri razlikuje od prva tri evanđelja, takozvanih Sinoptika (po Mateju, Marku i Luki). Napisano je oko 100. godine i po vremenu pisanja je posljednje kanonsko evanđelje. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Ivanu 1
1 – U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
2 – Ona bijaše u početku u Boga.
3 – Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade
4 – u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
5 – i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
6 – 10
6 – Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
7 – On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
8 – Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
9 – Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
10 – bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
11 – 15
11 – K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
12 – A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 – koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
14 – I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
15 – Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!”
16 – 20
16 – Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 – Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 – Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
19 – A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”,
20 – on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”
21 – 25
21 – Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.”
22 – Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?”
23 – On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.”
24 – A neki izaslanici bijahu farizeji.
25 – Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?”
26 – 30
26 – Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate –
27 – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.”
28 – To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 – Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!”
30 – To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!”
31 – 35
31 – “Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.”
32 – I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
33 – Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’
34 – I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.”
35 – Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.
36 – 40
36 – Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!”
37 – Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.
38 – Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” – što znači: “Učitelju – gdje stanuješ?”
39 – Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
40 – Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.
41 – 45
41 – On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” – što znači “Krist – Pomazanik”.
42 – Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” – što znači “Petar – Stijena”.
43 – Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”
44 – Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 – Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.”
46 – 51
46 – Reče mu Natanael: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Kaže mu Filip: “Dođi i vidi.”
47 – Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!”
48 – Kaže mu Natanael: “Odakle me poznaješ?” Odgovori mu Isus: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.”
49 – Nato će mu Natanael: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!”
50 – Odgovori mu Isus: “Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!”
51 – I nadoda: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.”
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Ivanu 1? Možete nam reći u komentarima. Hvala
