Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Ivanu 11. Evanđelje po Ivanu četvrto je evanđelje po redu i u većoj se mjeri razlikuje od prva tri evanđelja, takozvanih Sinoptika (po Mateju, Marku i Luki). Napisano je oko 100. godine i po vremenu pisanja je posljednje kanonsko evanđelje. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Ivanu 11
1 – Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
2 – Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
3 – Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.”
4 – Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.”
5 – A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
6 – 10
6 – Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 – Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”
8 – Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?”
9 – Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 – Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.”
11 – 15
11 – To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.”
12 – Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”
13 – No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
14 – Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro.
15 – Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”
16 – 20
16 – Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”
17 – Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
18 – Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
19 – A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
20 – Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
21 – 25
21 – Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
22 – Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.”
23 – Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”
24 – A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”
25 – Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
26 – 30
26 – I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?”
27 – Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”
28 – Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.”
29 – A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
30 – Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
31 – 35
31 – Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
32 – A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.”
33 – Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
34 – upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”
35 – I zaplaka Isus.
36 – 40
36 – Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”
37 – A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?”
38 – Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
39 – Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.”
40 – Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?”
41 – 45
41 – Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao.
42 – Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.”
43 – Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
44 – I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
45 – Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
46 – 50
46 – A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
47 – Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
48 – Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
49 – A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: “Vi ništa ne znate.
50 – I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
51 – 57
51 – To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
52 – ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
53 – Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
54 – Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
55 – Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
56 – Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
57 – A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Ivanu 11? Možete nam reći u komentarima. Hvala
