Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Ivanu 12. Evanđelje po Ivanu četvrto je evanđelje po redu i u većoj se mjeri razlikuje od prva tri evanđelja, takozvanih Sinoptika (po Mateju, Marku i Luki). Napisano je oko 100. godine i po vremenu pisanja je posljednje kanonsko evanđelje. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Ivanu 12
1 – Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.
2 – Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.
3 – Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
4 – Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati:
5 – “Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?”
6 – 10
6 – To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
7 – Nato Isus odvrati: “Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!
8 – Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.”
9 – Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.
10 – A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti
11 – 15
11 – jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
12 – Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem,
13 – uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: “Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.”
14 – A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano:
15 – Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!
16 – 20
16 – To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.
17 – Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.
18 – Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje.
19 – Farizeji nato rekoše među sobom: “Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!”
20 – A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.
21 – 25
21 – Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”
22 – Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.
23 – Isus im odgovori: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
24 – Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.
25 – Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
26 – 30
26 – Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.”
27 – “Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!
28 – Oče, proslavi ime svoje!” Uto dođe glas s neba: “Proslavio sam i opet ću proslaviti!”
29 – Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: “Zagrmjelo je!” Drugi govorahu: “Anđeo mu je zborio.”
30 – Isus na to reče: “Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.”
31 – 35
31 – “Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
32 – A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”
33 – To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
34 – Nato mu mnoštvo odgovori: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?”
35 – Isus im nato reče: “Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.
36 – 40
36 – Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!” To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.
37 – Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,
38 – da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?
39 – Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:
40 – Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.
41 – 45
41 – Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.
42 – Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.
43 – Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.
44 – A Isus povika: “Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
45 – i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
46 – 50
46 – Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
47 – I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
48 – Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan.
49 – Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.
50 – I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.”
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Ivanu 12? Možete nam reći u komentarima. Hvala
