Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Luki 8. Evanđelje po Luki, religijska je knjiga, dio Novoga Zavjeta. Napisao ga je sv. Luka i najvjerojatnije je drugo po redu pisanja. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Luki 8
1 – Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica
2 – i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola;
3 – zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.
4 – Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:
5 – “Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.
6 – 10
6 – Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage.
7 – Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši.
8 – Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.” Rekavši to, povika: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
9 – Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba.
10 – A on im reče: “Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.”
11 – 15
11 – “A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja.
12 – Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.
13 – A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.
14 – A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda.
15 – Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.”
16 – 20
16 – “Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
17 – Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.”
18 – “Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.”
19 – A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva.
20 – Javiše mu: “Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.”
21 – 25
21 – A on im odgovori: “Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.”
22 – Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: “Prijeđimo na onu stranu jezera.” I otisnuše se.
23 – Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.
24 – Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Učitelju, učitelju, propadosmo!” On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.
25 – A on će im: “Gdje vam je vjera?” A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: “Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?”
26 – 30
26 – Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.
27 – Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama.
28 – Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!”
29 – Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.
30 – Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” On reče: “Legija”, jer u nj uđoše mnogi zlodusi.
31 – 35
31 – I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
32 – A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti.
33 – Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.
34 – Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima.
35 – A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se.
36 – 40
36 – A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio.
37 – I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se.
38 – A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći:
39 – “Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog.” On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.
40 – Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali.
41 – 45
41 – I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću.
42 – Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.
43 – A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti,
44 – priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.
45 – I reče Isus: “Tko me se to dotaknu?” Svi se branili, a Petar će: “Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.”
46 – 50
46 – A Isus: “Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.”
47 – A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila.
48 – A on joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!”
49 – Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: “Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.”
50 – Čuo to Isus pa mu reče: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!”
51 – 56
51 – Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.
52 – A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: “Ne plačite! Nije umrla, nego spava!”
53 – No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla.
54 – On je uhvati za ruku i povika: “Dijete, ustani!”
55 – I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.
56 – Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Luki 8? Možete nam reći u komentarima. Hvala
