Knjiga o Jobu 30: Biblija i Stari zavjet

Knjiga o Jobu 30: Biblija i Stari zavjet
Vjera i religija: Sveto pismo i Stari zavjet – Job 30

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Knjiga o Jobu 30. Knjiga o Jobu ili Job je osamnaesta knjiga u židovskoj Bibliji ili Starom Zavjetu, napisana u stihovima. Vjeruje se kako je jedna od najtežih za razumjevanje. Opisuje Jobov život od trenutka kada ga Jahve predaje u ruke Sotone pa do njegove smrti. Kratica je Job. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.

Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – POČETNA

Knjiga o Jobu 30

Job 30: 1 – 5

1 – “A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
2 – Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
3 – Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
4 – Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
5 – Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k’o za lopovima.

Job 30: 6 – 10

6 – Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
7 – Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
8 – Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
9 – Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
10 – Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut’ mi u lice.

Job 30: 11 – 15

11 – I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
12 – S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
13 – Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
14 – prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
15 – Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.

Knjiga o Jobu 30: 16 – 20

16 – Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
17 – Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
18 – Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k’o ovratnik odjeće.
19 – U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k’o prah i pepeo.
20 – K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš.

Job 30: 21 – 25

21 – Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
22 – U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
23 – Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
24 – Al’ ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
25 – Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?

Knjiga o Jobu 30: 26 – 31

26 – Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
27 – Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
28 – Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi; ustajem u zboru – da bih kriknuo.
29 – Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30 – Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
31 – Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.

Da li vam se sviđa poglavlje Knjiga o Jobu 30? Možete nam reći svoje iskreno mišljenje. Zahvaljujemo unaprijed!

Možda će vas zanimati i ovo: