Krštenje male djece: Kritike nevjernika a i vjernika

Vjera i religija: Krštenje

Kada je u pitanju krštenje male djece, sa strane vjernika i nevjernika, kao i također i iz protestantskog milje-a često znamo vidjeti kritike naspram katoličkog pogleda na krštenje; i komentare zašto je to nužno. Katoličkoj Crkvi se predbacuje da krštenje male djece nigdje ne stoji opisano u Bibliji, te se stoga ne smije niti vršiti.

No da bi rasčlanili sve sa komentarima iz Biblije, potrebno se zapitati: da li igdje u Bibliji stoji o eksplicitna naredba o tome da se djeca ne smiju krstiti? Ne. A što tamo stoji, navesti ćemo u sljedećim odjeljcima.

Katolička crkva i krštenje male djece

Javnost zapravo upućuje kritike često i na krivo mjesto – optužuje se Crkva. No tko vodi malu djecu krstiti? Crkva, ili roditelj? Da – roditelj vodi svoje dijete krstiti, i to svojom voljom. Sa našeg stajališta – sa pravom. Zašto to mislimo, slijedi objašnjenje.

U katoličkoj Crkvi, upravo zbog krštenja male djece, kada dakle dijete nije svjesno tog čina, postoji i sakrament koji se naziva krizma ili potvrda. Tom potvrdom, osoba upravo “potvrđuje” svoje krštenje, i duhovno priznanje pred Ocem. Uzalud nekome krst, ako ne želi to potvrditi kada je svjestan za to.

Krštenje se u Novom zavjetu spominje najviše iz proroka Ivana koji je krstio ljude na obraćenje, i čekao dolazak Isusa. Nakon što je Isus počeo aktivno djelovati, sam je krstio još više ljudi; kako nam svjedoči Pismo.

Isus i oprost grijeha

O bitnosti krštenja zbog oprosta grijeha, govori sam Isus:

Marko 16
16. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.

Matej 28
19. Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Također i Petar govori da je krštenje nužno za oprost grijeha u Djelima apostolskim:

Djela apostolska 2
38. Petar će im: “Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.

NE PROPUSTI  Zaharija 1: Biblija i Stari zavjet

Pavao opet objašnjava da smo krštenjem ukršteni u Kristovu smrt. Već je to naznaka da bi se bilo dobro da se krštenje desi čim prije:

Poslanica Rimljanima 6
3. Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.

No vjerojatno najznačanija rečenica na ovu temu je upravo Kristova. Ta rečenica glasi: “tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.”

Da se radi baš o maloj djeci, a ne samo o ljudima koji se u srcu osjećaju kao djeca; objasnti će nam sljedeći, dolje navedeni citat.
Dakle nama je nužno da već od malena – kad smo još djeca – budemo učeni u pravom svjetlu. Ljubavi, poštenju, moralu, poniznosti. Zamislite dijete koje se tako ne odgaja. Ili zamislite se od malena uči dijete da Krist nije Božji Sin. Bi li takvo dijete bilo privrženo Kristu? Teško. Možda ga nikada ne bi upoznalo; čisto iz nekog svog egoizma i roditeljskog usmjerenja, kad odraste.

Krštenje male djece i bliskost Bogu

Ovdje čak nije riječ o krštenju; nego o samom učenju i približavanju Božjeg lica nekom djetetu. No samim tim krštenjem – osobi je već dan neizbrisivi Kristov pečat. Krštenje djeteta dakle ispada – jedan čin koji itekako čini to djete bliže Bogu, sukladno prethodnoj citiranoj rečenici.

Upravo zbog opasnosti da dijete od malena ne bude učeno ljubavi, prema Bogu i čovjeku; su također riječi Isusove: “ne priječite”. I upravo tu leži odgovornost na današnjim roditeljima da odluče: hoće li svoje dijete ostaviti da se krsti svojom voljom kad odluči (što bi možda oni željeli jer im se tako čini slobodnije); kad bude zreo dakle (ali tako navući veliki rizik koji će postojati da ta osoba ipak nikada nakraju ne učini krštenje); ili će ga krstiti sami od dječje mladosti – da primi taj izuzetno bitan Kristov pečat u srce; i time ga automatski odmah približiti Kristu. No ako to dijete odluta od Krista, ne krsti se, ni u ranoj mladosti, a zapravo ni poslije – odgovornost pred Bogom za tu osobu će snositi roditelji. Koji su to znali.

NE PROPUSTI  Evanđelje po Luki 9: Biblija i Novi zavjet

Roditeljska odgovornost

Ovo također možemo vidjeti na jednom primjeru. Kada se dijete vodi kod doktora na cijepljenje protiv neke bolesti, ono se boji igle, i najradije bi to spriječilo. Svejedno, roditelj, koji ima više mudrosti, zna da je to dobro za dijete, i usprkos njegovu negodovanju, dade zbog zdravlja cijepiti to dijete. Tako se čini roditeljska volja, i čin koji ne bi učinilo dijete. Roditelj je ipak tada mudriji dok je dijete potpuno malo i odgaja to dijete u ljubavi jer ga voli. Dio u odgoju snose roditelji, dio cjelokupno okruženje i društvo. No tako ga može navesti ne samo na potpuno dobar, nego i na potpuno krivi put. Doista, velika je odgovornost na roditelju.

Cijeli ovaj, izuzetno bitan citat u kojem se spominje rečenica o važnosti da kraljevstvo Božje osoba primi kao dijete i da mu se to ne sprječava glasi upravo ovako:

Marko 10
13. Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 14. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15. Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” 16. Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Izvor: Svjedočanstva

Koje je vaše mišljenje kada je u pitanju krštenje male djece? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *