Od pradavnih vremena su megalitski spomenici predmet mitova i legendi, mjesta gdje stoluju duhovi, titani i nježne, lijepe proročice sudbine. Oni su u svezi s nadvremenskim i nadkulturalnim promišljanjem u obliku simbola, asocijacija o umiranju i smrti, te o rađanju i o životu. Nalaze se na mjestima gdje se i danas izvode rituali, a pripisuju im se čudesne moći.
Megalitski spomenici su sjedište duhova predaka
U okviru jedne “psihosvijesti”, megalitske kulture i megalitski spomenici zavrjeđuju više pozornosti i to u području u kojem bismo mogli nazvati “liječenje kamenjem”. Dok danas sve više ulazi u modu liječenje dragim kamenjem, primitivni su se narodi služili, uvjetno rečeno, prirodnim, ali ipak neobičnim, ako ni po čemu drugome a ono po njihovim ogromnim dimenzijama i po načinu i tehnici slaganja tih kamenih gromada.
Narodi megalitskih kultura bili su uvjereni da je njihovo “kamenje” sjedište duhova predaka. Vjerovali su, da ako trljaju takav kamen o svoje tijelo mogu postići iscjeliteljske efekte, odnosno sačuvati zdravlje.
Megalitski spomenici su vezani za brojne priče i legende. Tako se o “vještičjim stijenama” u Bretagni (Francuska), dolmenima dugim 18 metara, čiji pokrovni kamen teži 40 tona, priča da su ih sagradile “vještice” koje su to kamenje tamo prenijele u svojim pregačama. Svake noći one posjećuju te dolmene da bi razgovarale s mrtvima što su pokopani ispod gromada kamenja. U drugim bretonskim dolmenima narod gleda grobove golijata i ili pak kerinosa, ponekad veselih a ponekad zlovoljnih patuljaka.
Što se pak menhira tiče, rašireno je vjerovanje da to kamenje jedan dan u godini “pleše”, odnosno da se okreće oko svoje okomite osi. Neki od njih, prema narodnom vjerovanju, dapače odlaze do obližnje rijeke da bi “utažili žeđ”, dok menhiri u Carnacu odlaze na Badnju noć da bi se – “okupali u moru”.
Ljudi i danas vjeruju u moć menhira
Zašto su megalitski spomenici građeni na mjestima gdje se danas nalaze teško je reći. Možda se trag objašnjenja može naći u biblijskim tekstovima. Mojsije, na primjer, opisuje bijeg Jakova u Mezopotamiju. Dalje spominje kako je Jakov na jednom mjestu uzeo kamen i položio ga u čast svog Gospoda. Potom je u snu usnio ljestve po kojima su anđeli silazili i ulazili u nebo. A tada Mojsije piše: Kad se Jakov probudio iz sna, govorio je: “‘Doista, na ovom je mjestu Gospod…’ I on se poboja i progovori: ‘Kako je sveto ovo mjesto. Ovdje se ne nalazi ništa drugo nego Božja kuća i ovdje se nalazi ulaz u nebo’. I Jakov uzme kamen, izgradi svetište, posipa ga uljem i nazva ga Bethel.
Sve ako je taj menhir bio mali, možda su vizija Boga, ili pak ljestava što vode u nebo, a možda i čudesan san, mogli biti motiv za odabir mjesta na kojem će se podizati megalitski spomenici. Bilo bi zanimljivo proučiti elektromagnetska svojstva Zemlje na tim mjestima. Možda se na tim mjestima događaju promjene stanja svijesti.
Megalitski spomenici imaju razne povoljne utjecaje
Prema Fernandu Nielu, dolmenima i menhirima se pripisuje povoljan utjecaj na plodnost ljudi i životinja, ali i iscjeliteljska moć. Još i danas žene u Bretagni posjećuju najljepše menhire u Champ-Dolentu ne bi li saznale kakve su sreće u ljubavi i kakav će ishod imati njihova trudnoća. Već sjedenje na jednom komadiću menhira može izazvati čudesne učinke. Ako neka djevojka baci zlatni novčić u menhir u Lenayu, a novčić se zadrži na njemu, odnosno ne padne na tlo, ona će se sigurno te godine udati. Djevojke željne udaje moraju golim tijelom milovati “vruće kamenje” dolmena, ili sjesti na jednog od njih, da bi dobila željenog mladića za muža. Posebno su, navodno, učinkovite grobnice u Locmariaqueru. One su početkom svibnja okićene cvijećem zahvalnosti djevojaka koje su sretno udane.
Spomenici protiv reume i bolova
Čak i danas svećenici iz Carnaca obilaze u proljeće s djevojkama oko dolmena u Croez Mokenu. Taj “vrući kamen” je osobito omiljen i popularan. Čak i danas parovi bez djece traže njegovu pomoć. Naime, odnos unutar kruga oko stupca mora završiti začećem djeteta. Menhir u Kerloazu, opet, moraju novi bračni parovi dodirivati svojim genitalijama. Muževi da bi dobili muško potomstvo, a žene da bi stekle prevlast u domaćinstvu.
Megalitski spomenici menhiri i dolmeni navodno imaju velike iscjeliteljske moći. Jedan danas slušeni dolmen u mjestu Besne, djelotvoran je protiv virusa i reumatskih bolova. Takozvani kamen – Berta u istom mjestu, ublažava bolove ako se bolni dijelovi tijela trljaju o njega. Kao i u primjerima drugih dolmena, tako i u Trie Chatou provlače djecu kroz otvore tamošnjeg dolmena da bi ih oslobodili bolesti.
Megalitski spomenici menhiri su, vjerojatno, bili predimenzionirani grobni spomenici. Životne priče pokojnika prerasle u legende čiji spomen čuvaju upravo megalitski spomenici menhiri. Menhiru iz Langona, na primjer, pripisuje se da predstavlja djevojku koja se okamenila za kaznu što je radije išla na ples nego u crkvu.
Megalitski spomenici – “polirane sjekire” padaju s neba
Negdje krajem šestog, početkom sedmog stoljeća, druidski svećenici ugradili su dijelove megalitske kulture u svoje rituale. Tijekom prve “keltomanije” u 17. i 18. stoljeću, megalitski spomenici dolmeni su su proglašeni druidskim svetištima. Uz ta mjesta vezani su mnogi rituali, ali su ona i vrijedna arheološka nalazišta. Pronađene su, na primjer, sjekire s poliranim sječivom i nakit, kojima se pripisuju čarobne moći. Za sjekire s poliranom oštricom se vjeruje da su pale s neba pri udaru munje kao “klin groma”.
Sjekire imaju posebnu ulogu u kamenim reljefima u bretonskom megalitskom kultnom središtu na otoku Gavrinis u zaljevu Morbihan. Cijeli je otok pretvoren u neku vrst groblja za knezove. Na njemu je izgrađeno raskošno svetište s dolmenima, koje je kasnije temeljito opljačkano.
Na reljefima su uz sjekire usječeni koncentrični krugovi, valovite linije, trokuti i brojne zmije. Pretpostavlja se da su koncentrični krugovi simbol Velike boginje u ulozi Boginje smrti. Zmije, opet, slikovit su prikaz kulta Zmije, koji je dio megalitskog vjerovanja. U podnožju menhira Maniao, u blizini najvećeg bretonskog megalitskog nalazišta Carnac, usječeno je čak pet zmija koje u valovotim pokretima grizu jedna drugoj rep.
Tri reda kamena u Carbacu (Menec, Kermario i Karlescan) s ukupno 3000 menhira nisu postavljena pravocrtno, već u blagoj valovitoj liniji. To također upućuje na zaključak da je posrijedi kult Zmije.
Rimski vojnici pretvoreni u menhire
Kršćanstvo je dalo vlastitu interpretaciju kako su nastali megalitski spomenici menhiri u Carnacu. Prema legendi, sveti Kornelije je pobjegao iz Rima pred progonom kršćana upravo u Bretagnu. Rimske su ga legije slijedile sve do obale mora. Kad svetac više nije imao kamo, okrenuo se prema rimskim vojnicima i prokleo ih je. Nakon kletve, vojnici su se pretvorili u kamenje poredano u redove, a koje danas poznajemo kao menhire iz Carnaca.
Kasnije je sveti Kornelije postao zaštitnikom stočara, pa i danas seljaci vode svoju rogatu stoku 13. rujna oko tih menhira. I inače, megalitski spomenici menhiri Carnaca su okupljalište velikog broja ljudi koji se kreću između menhira izvodeći razne rituale i moleći za kišu.
Još izraženije nego u Bretagni, religija megalita došla je do izražaja na Malti i u mjestu Gozo, na Siciliji. Mnogi tamošnji megalitski spomenici građeni su između 3700. i 220. godine prije Krista. Mnogi od njih, po svom tlocrtu, odgovaraju o tamošnjim predodžbama o Božici smrti, odnosno Velikoj boginji. Za razliku od ostalih hramova na Malti, pod megalitima posvećenim toj božici nađeni su kosturi, vjerojatno odličnika i svećenika. I ti su, dakle, megalitski spomenici bili kultna mjesta. I danas izazivaju nepodijeljenu pozornost i laika i znanstvenika.
Prije izvjesnog vremena otkriveni su određeni energetski procesi na mjestima gdje se nalaze megalitski spomenici menhiri i dolmeni. Ta činjenica se navodi kao dokaz više da su ti megalitski spomenici vezani uz kulturu agrara. U njoj je, naime, Zemlja sa svojim promjenama tijekom godišnjih doba i sa svojom energijom, povezana s utjecajem svemira. To je bilo od egzistencijalnog značenja za pripadnike tog kulturnog kruga.
Što su to megalitski spomenici i megalitska kultura
Pojam megalit potječe iz grčkog jezika, a znači – veliki kamen. Svjedočanstva o megalitskoj kulturi nalazimo na obalama Švedske, Danske, Njemačke, u Engleskoj, Španjolskoj, Portugalu, u Africi, na Malti, u Indiji, srednjoj Americi, ali prije svega u Francuskoj, točnije u Bretagni.
Samo u Francuskoj su brojni megalitski spomenici. Tamo se nalazi 4350 dolmena, 2070 menhira, 130 kamenih sjedišta pordanih u krug i110 redova s kamenim stijenama. Uz pomoć najmodernijih metoda datiranja, kao početak megalitske kulture navodi se godina 3800. prije Krista. Prema tome su stariji za nekih 1100 godina od velikih egipatskih piramida. S trajanjem od nekih 2700 godina, megalitska kultura je svakako bila najstabilnija i najduža koju je zabilježila svjetska povijest. Obuhvatila je razne i brojne narode koji su slavili kao glavno božanstvo božicu zmije, pa su grobnice i hramovi, šro su ih ostavili, vrlo slični.
Dva najčešća oblika tih ostataka su megalitski spomenici dolmeni i menhiri. Riječ dolmen sastavljena je od dvije bretonske riječi: dol znači stol, a men – kamen. Menhir je također složenica. Men znamo već što znači, a hir je dužina.
Da li se vama sviđaju megalitski spomenici, te da li ste nekada posjetili neki ili namjeravate? Možete nam reći u komentarima. Hvala.
