Kontroverza koja okružuje mikročipiranje zaposlenika u tvrtki u Wisconsinu podigla je javnost na noge. “To će se dogoditi svima”, kaže Noelle Chesley, prof. sociologije na Sveučilištu u Wisconsinu. “Ne 2018. Možda ne i u sljedećih deset godina, ali našoj djeci sigurno”.
Gene Munster, analitičar, smatra kako je obvezno mikročipiranje udaljeno pedesetak godina. “U sljedećih deset godina Facebook, Google, Apple i Tesla neće čipirati svoje zaposlenike. Neke ekstremno napredne tvrtke možda da, ali velike kompanije su svjesne previše negativnih konotacija koje stvara zamisao masovnog čipiranja”, rekao je i dodao: “Ali 2067. godine svi ćemo biti izliječeni od takvih razmišljanja. Cilj brojnih kampanja je destigmatizacija mikročipiranja ljudi.”
U američkoj tvrtki Dangerous Things, iz Seattlea, tvrde kako su prodali na desetke tisuća čipova kupcima putem web stranice, a cijena čipa i instalacije je oko 200 američkih dolara.
Identifikacija radio frekvencijom
Mikročipovi rade uz pomoć tehnologije identifikacije radio frekvencijom (RFID), koja se također koristi za plaćanje putem iPhone ili Android uređaja. Namjera tvrtke je da bi radnici, zahvaljujući mikročipu, mogli obavljati niz radnji skeniranjem vlastite ruke, od kupnje hrane i jela u restoranu tvrtke, preko kopiranja u kopirnicama, dijeljenju posjetnica, logiranja na kompjutore, do otvaranja šifre za otvaranje vrata, te plaćanja na bilo kojim RFID terminalima. Cilj je standardizirati tehnologiju kako bi zamijenila osobne karte, putovnice, propusnice i ulaznice…
Finski prijedlozi za mikročipiranje
Drugi pak nisu tako entuzijastični i spominju knjigu Georgea Orwella “1984”. Ideja korištenja mikročipova radi praćenja financijske situacije onih koji primaju socijalnu pomoć je već predložena od strane jednog političara u Finskoj. Naime, član finske konzervativne stranke Finn je nedavno predložio da se onima koji primaju socijalnu pomoć ugradi mikročip kao sredstvo kontrole da ne odu iz zemlje, dok je političar Pasi Maenranta na Facebooku vodio raspravu zagovarajući kako oni koji žele primati socijalnu pomoć iz Kele “moraju priložiti točne podatke o lokaciji uz pomoć osobnog koda koji će očitavati satelit”. Maenranta je također napomenuo da bi trebalo ugraditi mikročipove ispod kože svima onima koji putuju izvan zemlje – koji primjerice primaju medicinsku socijalnu pomoć. Za sada je u SAD – u usvojen Prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti koji poziva na uvođenje mikročip implantata, a cilj je da svaka beba rođena u SAD dobije mikročip po rođenju.
Ulogirati se zamahom ruke
Uspjeh kampanje mikročipiranja ljudi u Australiji korak je dalje do vremena kada to više neće kao sada biti stvar izbora već zakona. Oni sa ugrađenim čipom mogu otključati vrata. Mogu uključiti svjetla i prijaviti se na računala zamahom ruke. Gospođa Shanti Korporaal, iz Sydneya, ugradila je dva čipa ispod kože i sada ne koristi ni novac ni kartice. “Više ne moram pamtiti PIN – ove ni lozinke. Otkako gledam filmove poput Terminatora, Matrixa i Minority Reporta, pitala sam se zapravo da li bih mogla živjeti takav život. Uvijek sam se pitala zašto svi ne možemo živjeti kao super – ljudi”, kaže.
Shanti je pokrenula vlastitu uslugu “Chip My Life” sa svojim suprugom, Skeeve Stevensom. Cijena je između 80 i 140 dolara, ovisno o sofisticiranosti tehnologije. Surađuju i sa liječnicima koji naplaćuju 150 dolara za umetanje implantata. Za Shanti, to je nova dimenzija života u kojem se fantazija iz djetinjstva obistinila.
Čip kao nadogradnja vlastitog tijela
Pionir implantabilne tehnologije, Amal Graafstraom, postao je jedan od prvih svjetskih RFID implantatora 2005. godine. On ima online trgovinu za prodaju i ugradnju mikročipova “kod kuće”, i setova za ljude koji žele “nadograditi svoje tijelo”. Napisao je knjigu i pojavio se u dokumentarcima. “Na psihološkom nivou, to je potpuno drugačije nego smartphone, jer je u vama, dio vas.”, rekao je i naveo pogodnosti mikročipiranja: “Roditelji znaju da li su njihova djeca sigurna u školi, izbjeglice prijavljene u kampovima i žene u skloništima”.
Švedska praktičnost
U švedskom start up središtu Epicentre, u okviru 100 tvrtki i 2000 radnika, od 2015. je čipirano 150 zaposlenih, i taj broj raste iz mjeseca u mjesec. Čipovi koriste Near Field Communication (NFC) tehnologiju. To jest nekoliko centimetara udaljen čitač aktivira čip i između ta dva uređaja prenosi se određena količina podataka. Patrick Mesterton, direktor Epicentra kaže: “Najveća korist čipiranja zaposlenika je praktičnost, jer čip zamjenjuje puno toga, od ranih komunikacijskih uređaja preko kreditnih kartica, pa do ključeva”.
Ronald Reagan je odbio mikročipiranje ljudi. Često ga je nazivao “Mark of the beast” (“žigom zvijeri”). Poznavaoci Biblije pak govore kako u Knjizi Otkrivenja sveti Ivan apostol opisuje “žig zvijeri” stavljen na čelo ili na desnicu i da nitko neće moći niti kupovati niti prodavati ako nema taj Žig s imenom ili brojem Zvijeri. “Žig zvijeri” pod rukovodstvom lažnog proroka, zahtjeva svjesno odbacivanje Isusa Krista i obvezu obožavanja Antikrista.
Aktualna pitanja – bez odgovora
Mikročip je veličine zrna riže. Ponaša se kao android telefon ili usb – kompatibilni su sa pametnim telefonima, kompjutorima. Mogu i sadržavati medicinske podatke o vama i vašem liječenju. Ali… još nema odgovora na pitanja poput ovih: Tko ima pristup podacima sa čipa? Kako isključiti/ukloniti čip? Što je sa hakerima, odnosno što ako netko hakira tuđi čip? Mikrobiolog Ben Libberton, upozorava: “Hakeri bi mogli otkriti podatke o vašem zdravlju, o mjestima na kojima boravite, o tome kada dolazite na posao, koliko dugo radite, što ste kupili, i sl.”.
