Predstavljamo vam statusne simbole koji nisu nedostupni samo nama, nego i najbogatijim jet – setterima! Koji su najskuplji satovi na svijetu?
Ovi najskuplji satovi na svijetu imaju svoju mračnu stranu
Poznat je kao “Mona Lisa satova”, a neki ga zovu i “Svetim Gralom“. Riječ je o 18 – karatnom Supercomplicationu, najsloženijem satu koji je izrađen samo ljudskom rukom. Ženevska kompanija Patek Philippe, koja ga je dovršila 1933. godine, uspjela je oboriti svoje i njegove nevjerojatne rekorde tek poslije više od šest desetljeća, i to satom Patek Philippe 89 u čijoj su se izradi koristili i kompjutori. Supercomplication je fascinantno složen mehanizam nastao bez pomoći kompjutora, što mnogi i danas ne mogu povjerovati: radi se o neviđenom spoju znanosti i virtuoznosti precizne mehanike, sa čak 24 različite funkcije i dvije različite strane, odnosno dva lica. Između ostalog jedna strana prikazuje i zvjezdano nebo iznad New Yorka kako ga je vidio naručitelj i prvi vlasnik, bankar Henry Graves, iz svoga luksuznog apartmana u Petoj aveniji.
Tu je i kraljica Marija Antonaeta
Prije nepune tri godine na aukciji u Genevi prodan je nepoznatom kupcu za više od 23 milijuna švicarskih franaka, u to vrijeme točno 24 milijuna američkih dolara. Donedavno je bio najskuplji sat na svijetu, a na trenutačnoj top – ljestvici vrijednosti je na petom mjestu.
Spomenimo i ovo, zanimljivo je: prve dvije pozicije trenutačno drže suvremeni dijamantni satovi draguljara Graffa: prvi, imenom Hallucionation, procijenjen je na 55 milijuna američkih dolara, a drugi, The Fascination, na 40 milijuna američkih dolara.
Na trećem mjestu liste najskupljih satova je Breguet Grande Complication, koji zaslužuje posebnu priču. Taj je sat naručen još za kraljicu Mariju Antonaetu, ali nije ga dočekala ni nesretna kraljica, niti ga je dovršio draguljar kojem je naručen, Abraham – Louis Breguet. Rad na satu, za koji je navodno narudžbu predao kraljičin ljubavnik, započeo je 1782. godine, znači puno desetljeće prije nego što su Mariji Antoaneti odrubili glavu. Dovršio ga je draguljarov sin i to 1827. godine, četiri godine nakon što mu je otac umro!
Taj Breguetov sat, čija je izrada trajala pune 44 godine, ukraden je krajem 20. stoljeća, a pronađen je 2007. godine. Naravno, svaki zaljubljenik u satove mašta o “Komplikaciji Marije Antoanete”, a trenutačno ga čuvaju u Muzeju L. A. Mayer u Jeruzalemu, u sklopu bogate kolekcije Breguetovih satova. Ako slučajno posjećujete Jeruzalem, nemojte propustiti pogled na veličanstveni sat namijenjen pogubljenoj kraljici. Procjenjuju ga na najmanje 30 milijuna američkih dolara.
Na četvrtom mjestu najskupljih satova, recimo i to, nalazi se Chopardov 201- karatni sat, ne baš suvisla nakupina raznoliko obojenih dijamanata u čijem se središtu skrivaju malene kazaljke. Cijena je 25 milijuna američkih dolara.
Sajam taštine
Ipak, na petom mjestu je sat koji je tema glavne priče. Dugo je bio najskuplji džepni sat na svijetu (i tko kaže da neće postati opet, već na idućoj aukciji?), sve dok se u novije doba nisu razmahali bahati draguljari iz kompanija Graff i Chopard.
Iza privlačnog izgleda najkompliciranijeg sata izrađenog bez pomoći kompjutora, po mnogima najljepšeg džepnog sata svih vremena, krije se mračna priča o – prokletstvu. Nesretna sudbina njegova prvog vlasnika nadvija se kao trajna višedesetljetna sjena nad ovim remek – djelom urarskog i zlatarskog umijeća.
Kao i mnoga druga fantastična dostignuća, sat je nastao kao posljedica taštine moćnika. Newyorški bankarski magnat Henry Graves, naime, nije mogao podnijeti to da automobilski mogul James Packard ima bolji sat od njega. Od tvrtke Patek Philippe naručio je sat koji je morao nadmašiti karakteristike slavnog Packardovog džepnog sata s nazivom Grande Complication. Taj su sat, inače, također konstruirali stručnjaci Patek Philippea. “Sat mora biti složeniji i ljepši od Packardovog!”, grmio je superbogati Graves. Urari su vrtjeli glavama: “Gospodine, to neće biti lako postići! Packardov sat gotovo je nenadmašan!” “Morate uspjeti u tome!”, uporno je ponavljao Graves.
I uspjeli su. Sat je naručen 1925. godine, a isporučen 1933. godine. Dali su mu ime Supercomplication. Prve tri godine su ga projektirali i dizajnirali, a preostalih pet godina izrađivali. Bankara je koštao 60 tisuća švicarskih franaka, što bi danas, računajući inflaciju i tečajeve, bilo nešto malo više od 200 tisuća američkih dolara. Gotovo beznačajna svota, kad vidimo kolika mu je danas cijena.
Najskuplji satovi na svijetu: Smrt oba sina
Prije nepune tri godine, rekli smo, prodan je za 24 milijuna američkih dolara. Istodobno, manje poznata priča o mračnom prokletstvu sata, čini se, još se jednom potvrdila. Šeik Saud bin Muhamed Al Tani, katarski princ, posljednji poznati vlasnik sata, umro je 9. studenoga 2014. godine u svom londonskom domu, samo dva dana prije aukcije! Vijest o njegovoj smrti objavljena je tek kasnije, da to eventualno ne bi naštetilo cijeni sata. Šeikova iznenadna smrt u 48. godini života ostala je do danas nerazjašnjena: kao da mu se zlokobni sat osvetio zbog toga što ga je stavio na prodaju!
Prvi vlasnik, bankar Henry Graves, preuzeo je i platio sat 1933. godine, a samo sedam mjeseci nakon toga umro mu je najbolji prijatelj. Nekoliko mjeseci kasnije bankarov sin George poginuo je u prometnoj nesreći. Da stvar bude gora, bio je to drugi Gravesov sin koji je život izgubio na ovaj način.
Tridesete godine prošlog stoljeća su u SAD bile godine velike krize, i Graves je došao na zub javnosti: ljudi su bili ogorčeni zbog činjenice da mnogi gladuju, a on razbacuje novac na nešto toliko nepotrebno kao što je superkomplicirani zlatni sat. “Sat ima 24 funkcije, pa što?”, grmjeli su novinari protiv Gravesa: “Njegovo srce nema niti jednu jedinu funkciju! To je bešćutna bankarska gnjida koja razmišlja samo o luksuzu!”.
“Bacit ću ga u more!”
Graves je počeo sumnjati u to da mu sat donosi mračno prokletstvo. Kad je jednog dana plovio na jahti s kćerkom, navodno je rekao: “Ova mi stvar donosi nesreću!” i zamahnuo da baci sat u more. Kći Gwendolen spriječila ga je u tome: “Ne, tata, nemoj ga baciti! Možda ga jednog dana poželim nositi!”. Otac pružio sat kćeri, i otada ga je ona držala kod sebe. Stari bankar je potpuno izgubio interes za satove. “Zgadili su mi se!”, priznao je prijateljima.
Nakon očeve smrti 1953. godine, Gwendolen je i službeno naslijedila sat, koji je 1960. godine poklonila svom sinu, Reginaldu Fullertonu. Sin očito nije htio riskirati s “djedovim mračnim prokletstvom”: odmah je prodao sat bogatom industrijalcu iz Illinoisa, za 200 tisuća američkih dolara, otprilike milijun i pol američkih dolara u današnjoj vrijednosti. Osam godina nakon toga sat je prodan Muzeju vremena u Rockfordu u Illionisu.
Šeikov misterij
Muzej je zatvoren u ožujku 1999. godine, a vrijedni sat je u prosincu iste godine na aukciji u New Yorku bio prodan anonimnom kupcu za tada rekordnih 11 milijuna američkih dolara. Kasnije se pokazalo kako je riječ o šeiku Saudu bin Muhamedu Al Taniju.
Za Al Tanija znalci kažu kako je bio jedan od najutjecajnijih osoba u svijetu umjetnosti. Sat je obožavao i držao ga u osobnoj kolekciji te mu se, kažu, gotovo svakodnevno divio. Na nekoliko godina ga je velikodušno posudio muzeju kompanije u Genevi, da ga može vidjeti cijeli svijet. Zašto ga je onda htio prodati?
Novca mu svakako nije nedostajalo. Kupio bi sve što bi mu se svidjelo ili mu privuklo pažnju: od slika, umjetnina, pa do najskupljih automobila. Bio je katarski ministar za kulturu, umjetnost i nasljeđe, rođak katarskog emira, a u domovini je bio zadužen za otvaranje biblioteka i muzeja. Dovoljno je reći to da je 1997. godine, prema podacima magazina “The Art Newspaper”, na aukcijama potrošio više novca nego ijedan drugi kolekcionar na svijetu! Ukupno je, prema procjenama, na umjetnička djela potrošio nevjerojatnih milijardu američkih dolara!
Zašto prodaja sata?
Zašto je onda, ponavljamo, htio prodati skupocjeni Gravesov sat? Neki izvori kažu da je ipak pretjerao s novcem uloženim u umjetnine, te da je aukcijskoj kući Sotheby’s dao vrijedni sat “na bubanj” jer – nije podmirio neke prethodne račune! Doduše, aukcijska kuća Sotheby’s takve navode nije htjela komentirati. Je li se možda šeik rastrošnošću zamjerio moćnim krugovima u svojoj državi? Ima li to kakve veze s njegovom smrću?
O motivima Al Tanija za prodaju sata, kao i o uzrocima njegove prerane smrti, možemo samo nagađati. Kao i o identitetu tajnovitog kupca koji sad uživa u pogledu na nevjerojatnu “superkomplikaciju” Patek Philippea. Nadamo se da misteriozno i mračno prokletstvo neće dohvatiti i njega…
Koje je vaše mišljenje kada su u pitanju gore navedeni najskuplji satovi na svijetu? Recite nam u komentarima. Hvala!
