Osamnaesto stoljeće je bilo obilježeno burnim previranjima u svijetu. Europom se širilo prosvjetiteljstvo pod utjecajem engleskih i francuskih filozofa, a slobodni zidari tada osnivaju, prema nekim podacima, svoje prve lože u Europi, u Londonu.
Osamnaesto stoljeće je bilo puno velikana
Osamnaesto stoljeće nam je donijelo takve velikane kao što su Johan Sebastian Bach i Carl von Linne. Djela kao Robinson Crusoe, te Gulliverova putovanja. Godine 1749. u Frankfurtu na Majni rođen je Johan Wolfgang Goethe. No, osamnaesto stoljeće donijelo nam je takve pustolovne likove kao što su bili Cagliostro, Casanova, ili… grof od Saint Germaina.
Dok su jedni, kao Casanova u svojim “Memoarima” hrabro ispovijedali, otkrivajući nam tako život svoga doba i svoje živote, dotle nas oni drugi, među njima i čuveni grof Saint Germain, nisu počastili takvim svjedočanstvima.
Tako je, zapravo, prema onome što znamo, ili što samo pretpostavljamo, bio grof Saint Germain? Odgovori su mnogi, a samo neki od njih glase: prosvjetitelj, mag, alkemičar, poznavatelj umjetnosti, neki su ga smatrali španjolskim jezuitom, a drugi portugalskim markizom, dok se on sam predstavljao kao sin princa Rakoczia od Transilvanije. U isto vrijeme jedni su vjerovali da je alzaški Židov ili pak sin ubirača poreza u San Germano u Savoji.
Druge glasine
Druge glasine su ga predstavljale kao dijete princeze Marije od Neubourga. Ona je bila žena španjolskog kralja Karla II i jednog portugalskog Židova, rođenog 1706. godine. No, međutim, on sam, budući da je otkrio da su njegova (pretpostavljamo) braća bila sinovi jedne princeze Hesse Rheinfels, te da su uzeli imena svetog Charlsa i Elizabethe, odlučio je sebe prozvati prema svetom Germaniusu, njihovom svetačkom bratu. Ipak najveću pažnju ne privlači njegovo zagonetno podrijetlo već njegov izuzetno širok krug poznanstava i njegov ogroman utjecaj na moćnike svoga doba.
Grof Saint Germain je tečno govorio čak jedanaest jezika, među kojima kineski, sanskrt i arapski. Bio je ambidekster, to jest, mogao je pisati s obje ruke istovremeno dok je jednom, budući da je želio dokazati da njegove polovice mozga mogu raditi nezavisno jedna od druge, jednom rukom pisao ljubavno pismo, a istovremeno s drugom mističnu poeziju. Posjedovao je i izuzetan dar rječitosti kojom bi ostavljao prikovane i najveće brbljavce svoga vremena.
Impresioniranje
Casanova, koji je jednom prilikom pisao o svome ručku s njime kod gospođe D’Lurfe, priča kako je jednostavno u jednom trenutku prestao jesti privučen zanimljivošću njegova pričanja, iako ga je smatrao varalicom. Teško da je koji čovjek bolje govorio, piše Casanova. Obojica su tako išli za time da impresioniraju ljude. Grof Saint Germain je to ostvarivao i sa svojim alkemičarskim sposobnostima koje su mu pribavile znatnu reputaciju. Kralj Louis XVII ga je tako, što je bila izuzetna privilegija, uveo u svoju riznicu u Versaillesu i učinio ga prvim strancem koji je tamo stupio. On je zahvaljujući svojem poznavanju umjetnosti otkrio znatan broj falsifikata u njegovoj kolekciji. Grof Saint Germain je zauzvrat razočaranome kralju poklonio Valasquezove i Murillove slike iz svoje kolekcije.
No, ono što je privlačilo najveći broj plemstva na njegova vrata bila je njegova sposobnost. Zapravo vještina uklanjanja pukotina s dragulja, čime je povećavao njihovu vrijednost za ogromne iznose. Druga njegova vještina koja mu je pribavila naklonost nježnijeg spola bila njegova sposobnost u spravljanju raznih kozmetičkih eliksira, pudera i sredstava za uljepšavanje. Između ostalog, tvrdio je da posjeduje eliksir koji bi odlagao i sprječavao starenje, kojim je, uostalom, stekao naklonost gospođe Pompadour.
Memoari
Njena je sobarica u svojim memoarima jednom spomenula kako je prisluškivala njihove međusobne razgovore. Pisala je kako je grof Saint Germain pričao gospođi Pompadour o svojim poznanstvima s ljudima koji su živjeli prilično prije njihova vremena, a kad mu se gospođa Pompadour nasmijala odgovorivši kako drži njegove tvrdnje malo vjerojatnima, on joj je odgovorio kako poznaje mnoga djela koja govore o francuskoj povijesti, te da zato i nalazi zadovoljstva u tome da mu ljudi vjeruju da je živio u ta vremena.
Spomenuli smo da je grof Saint Germain bio odličan poznavalac umjetnosti, pa je čak i sam slikao. Eksperimentirao je s bojama te je i oslikavao bisere i drago kamenje. Također se tvrdi da je poznavao i tajnu spravljanja svjetlećih boja koju je sačuvao za sebe. Kao znak povjerenja u tu njegovu sposobnost kralj Louis mu je dao sto tisuća franaka. Zato jer ga je grof Saint Germain uvjerio da će svojim eksperimentima uspjeti pronaći takve boje koje bi pomogle francuskim tvornicama sukna da pobjede svoju konkurenciju.
Grof Saint Germain je bio poznat i po svojim proročkim i telepatskim sposobnostima. Tako je prorekao i smrt Ljudevita XV. Tvrdio je da je upućen u najviše tajne slobodnih zidara, te da zna tajnu pravljenja dragog kamenja. Ovako ili onako, izgleda da je njegova tajna nestala s njegovom smrću, kada je izdahnuo na rukama svog vjernog učenika, landgrofa od Hessen – Kassela u svojoj navodnoj starosti od stotinu i dvadeset i četiri godine! Grof Saint Germain još i danas slovi kao jedna od najvećih zagonetki svoga vremena. Još uvijek teško možemo ocijeniti značaj i ulogu kojom je djelovao u tim dalekim godinama. Vjerojatno je da i danas neke prašnjave biblioteke ili ljubomorno skriveni rukopisi još uvijek čuvaju njegovu tajnu.