Mora li čovjek u svakom trenutku reći baš sve što pomisli? Psiholozi opominju kako pretjerana iskrenost uz nedostatak takta nije uvijek ugodna za okolinu. Jer, izgovorena riječ se ne može povući, a može itekako povrijediti.
Pretjerana iskrenost može značiti kada je jezik brži od pameti
Jedna dobra prijateljica, poznata televizijska redateljica, koja ostavlja dojam kako ima sve – inteligenciju, obrazovanje, ljepotu, uspjeh i vjernog supruga – nedavno mi je pričala o svom bivšem dečku, koji joj je jednom zgodom rekao:
“Tvoje grudi su previše velike, u potpunom su neskladu s tvojim tijelom i iz godine u godinu su sve opuštenije. Zato si tako nesigurna!”
Iako je to bilo davno, kaže, kako se ne može pogledati u ogledalo, a da se ne sjeti tih riječi. S tim muškarcem već godinama nema nikakve veze i napominje:
“A ipak, njegova pretjerana iskrenost i riječi još me mogu povrijediti. Na neki način bila je to dobra lekcija, jer sam do tada bila spremna reći sve i svašta kad se naljutim. Sada, kad dođem u iskušenje da kažem neku oštru primjedbu, uvijek se sjetim trajnog bola koji mi nanose njegove riječi.” Tko od nas nije izrekao nešto za što bi kasnije poželi oda je prešutio?
U knjizi “Male žene” Luise May Allkot, glavna junakinja, neobuzdana Joe, razmišlja o činjenici: “Oštre riječi izlete mi iz usta prije nego što sam ih svjesna; što više govorim, sve se lošije osjećam, sve dok vrijeđanje osjećaja drugih ljudi ne postane zadovoljstvo”. Kako je Joe viktorijanska junakinja, savjetovali su joj da naučikontrolirati sebe i svoj jezik.
Međutim, u današnje vrijeme kao da se događa suprotno: ljude ohrabruju na to da kažu sve što misle, i to u ime neke veće intimnosti.
Riječi mogu biti oproštene ali ne i zaboravljene
-Stvara se neki narcisoidni mentalitet koji ne razlikuje poštene odnose među ljudima i djetinjasto shvaćanje kako je dozvoljeno sve reći – priča mi psihijatar, Zagrepčanin. – Neki ljudi misle kako mogu povući riječi koje su izgovorili, kako mogu izbrisati ono što je rečeno jednostavnim objašnjenjem “To je rečeno u ljutnji, nisam tako mislio”. Oni ne razumiju kako njihove riječi mogu biti oproštene, ali ne i zaboravljene. Dječje riječi se mogu zaboraviti, a riječi odrasle osobe ostavljaju trajne posljedice.
Iako svakome od nas ponekad izleti neka riječ koju bi želio povući, osoba koja to stalno čini, može očekivati da joj se to vrati kao bumerang.
-Takvoj osobi se može dogoditi da joj drugi ljudi kažu riječi koje je teško zaboraviti- objašnjava moj sugovornik. – Neki parovi ostaju u uzajamnoj destruktivnoj vezi godinama. Međutim, osoba sa zdravim egom neće dozvoliti da je netko neprekidno zasipa uvredama. Bez obzira je li riječ o prijateljstvu, ljubavnoj vezi ili odnosima s kolegama na poslu. Jer, neke riječi su verbalni ekvivalent atomskog oružja!
I za žene i za muškarce napadi na njihovu seksualnost spadaju u kategoriju uvreda koje se nikada ne zaboravljaju.
Tako, iskorištavanje osjetljivosti partnerice ili partnera uvijek je znak kako je veza u raspadu. S druge strane, ako i ima ozbiljnih neslaganja ili teškoća druge vrste u seksualnim odnosima, ljudi kojima je stalo do veze s partnerom, čuvat će se da ga ne povrijede nekom neopreznom riječi.
Veza može i ne mora preživjeti grubu opasku na račun partnera, ali će u njegovom pamćenju zauvijek ostati ožiljak. Većina žena i muškaraca sjeća se neke neugodne primjedbe partnerice ili partnera s kojim već odavno nema nikakve veze.
Uvrede
Neke od najtežih uvreda usmjerene su na odlike koje se jednostavno ne mogu promijeniti. Te odlike mogu obuhvatiti sve, od rasne i etničke pripadnosti, stupnja obrazovanja, materijalnog stanja i društvenog statusa do fizičkog izgleda. Ponekad je riječ i o navikama koje se mogu promijeniti, ali osoba kojoj su upućene zamjerke jednostavno ne želi ih mijenjati.
Nera, pobožna katolkinja, bila je vrlo povrijeđena kad se bivši dečko našalio na njen račun – bilo mu je smiješno što svake nedjelje odlazi u crkvu.
– Rekao mi je kako sam staromodnih shvaćanja i kako vjerojatno nikada nećemo voditi ljubav nedjeljom. Kada sam mu odgovorila da misa i seks nemaju nikakve veze jedno s drugim, predbacio mi je da nemam smisla za humor. Zašto bih prihvatila šalu na račun mojih najdubljih uvjerenja? Shvatila sam kako nemam što tražiti s takvim čovjekom, iako me i danas bole njegove riječi. Štoviše, nisam više tako otvorena u odnosima s drugim ljudima.
Tihi ljudi
Meri je atraktivna plavuša, zvonka glasa. Ona priča:
– Najprije sam to pripisivala činjenici što su svi u njegovoj obitelji vrlo tihi, gotovo da i ne govore, samo šapću. Iako su me njegove stalne opomene živcirale, prekipjelo mi je kada je u jednom društvu rekao: “Znaš, ti se najglasnije smiješ. Tvoj smijeh zvuči kao metalna kutija puna kovanica. Ljudi se čude. – Nitko nije obraćao pozornost na mene dok me nije napao zbog mog glasnog smijeha.
Ubrzo poslije toga su se razišli jer, kako Meri kaže:
– Shvatila sam, kako netko tko ne voli moj glas i moj smijeh, vjerojatno ne voli ni mene kao osobu. Međutim, njegova posljednja primjedba: – Ne prihvaćaš nikakvu kritiku – i danas mi odzvanja u ušima. Razumije se, uz izvjestan napor mogla sam promijeniti svoj način govora, ali to nisam željela. Taj je čovjek kritizirao moj način izražavanja, a ja sam to primila kao napad na moje samopouzdanje.
Moj prijatelj psiholog, ovako to komentira:
– Najgore što netko može učiniti partneru ili partnerici je da ljubav uvjetuje promjenom koja može biti isuviše teška za nju ili njega: “Neću te voljeti ako ne počneš raditi”, “Neću te voljeti ako ne postaneš dobra domaćica”, “Neću se družiti s tobom ako se tako oblačiš”, i slično. Važno je, je li primjedba upućena kao izraz brige ili ljubavi ili kao izraz neprijateljstva. Djevojka može, na primjer, predložiti svom mladiću da smršavi, ali ako ga u ljutnji nazove “debelom svinjom”, on joj to nikada neće zaboraviti. Nevjerojatno je kako ljudi koji su međusobno bliski upućuju jedan drugome uvrede koje nikada ne bi izrekli nekom nepoznatom čovjeku. Nemali broj ljudi izgubio je prijateljice jer su davali savjete bračnim partnerima kada su bili u krizi. Bračni parovi koji se rastaju najosjetljivije činjenice o partneru, u pravilu, pretvaraju u borbeno oružje.
Teški udarci
– Nižih udaraca od tih nema – kaže moj prijatelj psiholog i dodaje: – Ne može se opravdati nikakvom ljutnjom, pa ni pijanstvom kada se u javnosti izrekne nešto što je rečeno u povjerenju. Kad se tako nešto učini, onda više nema govora o ljubavi ili prijateljstvu. I dok neki ljudi izreknu riječi koje bi najradije povukli jer se ne znaju svladati, drugi su posve bezobzirni, i za njih nema lijeka. Oni prvi, kojima se često događa da im je jezik brži od pameti, lako se mogu riješiti te nevolje. Dovoljno je dva-tri puta duboko udahnuti zrak prije nego što počnu govoriti. Postoji i pet pitanja koja svakome mogu dati povoda da se zamisli je li mu jezik brži od pameti:
- Da li vam se kada dogodilo da ne učinite nešto do čega vam je stalo, jer je netko vašu primjedbu “pogrešno shvatio”?
- Govore li vam ljudi često kako svojim primjedbama vrijeđate njihove osjećaje?
- Branite li se često na sljedeći način: “Ti si isuviše osjetljiva”, ili “Ti ne znaš za šalu”.
- Smatrate li sebe iskrenijom osobom od drugih?
- Nađete li se često u situaciji da morate reći “Nisam tako mislio (mislila)”?
Da li je vas nekada povrijedila pretjerana iskrenost nekih ljudi? Recite nam u komentarima. Hvala!
