Prva knjiga o kraljevima 22: Biblija i Stari zavjet

Vjera i religija: Sveto pismo i Stari zavjet – 1Kr 22

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Prva knjiga o kraljevima 22. Prva knjiga o Kraljevima jedna je od starozavjetnih povijesnih knjiga u Bibliji, a u židovskom kanonu pripada Prednjim prorocima. U biblijskoj znanosti drži se da pripada deuteronomističkoj povijesti. Kratica je ove knjige 1Kr. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.

Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – NASLOVNICA

Prva knjiga o kraljevima 22

1Kr 22: 1 – 5

1 – Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela.
2 – Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.
3 – Kralj Izraela reče svojim dvoranima: “Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja.”
4 – Zatim reče Jošafatu: “Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?” Jošafat odgovori kralju izraelskom: “Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji.”
5 – Tada Jošafat reče kralju izraelskom: “De posavjetuj se najprije s Jahvom.”

1Kr 22: 6 – 10

6 – Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: “Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” Oni odgovoriše: “Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke.”
7 – Ali Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?”
8 – Kralj izraelski odgovori Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” A Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako!”
9 – Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: “Brže dovedi Jimlina sina Miheja.”
10 – Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.

1Kr 22: 11 – 15

11 – Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: “Ovako govori Jahve: ‘Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš’.”
12 – Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: “Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke.”
13 – Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: “Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!”
14 – Ali Mihej odvrati: “Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže!”
15 – Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: “Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?” On odgovori: “Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve.”

NE PROPUSTI  Knjiga Izlaska 26: Biblija i Stari zavjet

1Kr 22: 16 – 20

16 – Ali mu kralj reče: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?”
17 – Tada Mihej odgovori: “Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.'”
18 – Tada izraelski kralj reče Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo!”
19 – A Mihej reče: “Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.
20 – Jahve upita: ‘Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?’ Jedan reče ovo, drugi ono.

1Kr 22: 21 – 25

21 – Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. ‘Ja ću ga’, reče, ‘zavesti.’ Jahve ga upita: ‘Kako?’
22 – On odgovori: ‘Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Jahve reče: ‘Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!’
23 – Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo.”
24 – Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: “Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?”
25 – Mihej odgovori: “Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ.”

Prva knjiga o kraljevima 22: 26 – 30

26 – Tada izraelski kralj naredi: “Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu.
27 – Reci im: Ovako veli kralj: ‘Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'”
28 – Mihej reče: “Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene.” I nadoda: “Čujte, svi puci!”
29 – Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.
30 – Izraelski kralj reče Jošafatu: “Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!” Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj.

1Kr 22: 31 – 35

31 – Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: “Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!”
32 – Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: “To je kralj izraelski!” I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.
33 – A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.
34 – Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: “Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro.”
35 – Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.

NE PROPUSTI  Mudre izreke 15: Biblija i Stari zavjet

1Kr 22: 36 – 40

36 – O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: “Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!
37 – Kralj je poginuo!” Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.
38 – Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve.
39 – Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
40 – Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.

1Kr 22: 41 – 45

41 – Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.
42 – Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva.
43 – Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim.
44 – Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama.
45 – Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.

Prva knjiga o kraljevima 22: 46 – 50

46 – Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
47 – Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.
48 – Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.
49 – Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.
50 – Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: “Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama.” Ali Jošafat to ne prihvati.

1Kr 22: 51 – 54

51 – Jošafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.
52 – Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.
53 – On je činio što je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.
54 – Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac.

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Prva knjiga o kraljevima 22? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.