Otkako se Uri Geller povukao iz “ceha savijača žlica”, psihokinetičke sposobnosti kao da su se umrtvile. Mlada Španjolka Monica Nieto Tejada je svojim senzacionalnim sposobnostima psihokinezi podarila novi život. Ona ne samo da savija žlice, nego im vraća i – prvobitni oblik, što prije nje nije nikom uspijevalo!
Monica je posve mirna i opuštena. Bez velikog napora ona u svijesti gleda “objekt” u njegovom izvornom obliku. Metalni predmet u zaštitnoj staklenoj cijevi poslušno slijedi njen duhovni signal. Bez da ga je Monica dirnula, on mijenja svoj oblik. Njene psihokinetičke sposobnosti otkrila je njena majka.
Savijanje predmeta sa i bez dodira
Monica, mala, crnokosa, vitka Španjolka plavih očiju, uživala je ugled medija ne samo u Caceresu, glavnom gradu provincije Ekstramadura u južnoj Španjolskoj. Od veljače 1987. godine njome se bavila posebna istraživačka komisija sastavljena od devet znanstvenika.
Prema psihološkim testovima, Monica je bila prosječna mlada djevojka. Rado se smijala, voljela kino, televiziju, a iznad svega šetnje. Njene psihokinetičke sposobnosti otkrila je njena majka.
A što o njima misli spomenuta Komisija možemo pročitati iz jednog izvješća:
“Kada je ekipa upoznala Monicu 1987. godine, ona je mogla samo savijati viljuške. Otkriveno je da je psihička snaga Monice izuzetno jaka. Tijekom testiranja, medij je dobivao na samopouzdanju, pa su i rezultati bivali bolji.”
Monica još živi, ako se tako može reći, “normalnim” životom. No, svaki uspjeh tjera je na nove napore. Počeli su testovi sa predmetima od čelika, željeza, olova, cinka, bakra, aluminija, mesinga, srebra i lima. Da bi ispitali njene psihokinetičke sposobnosti i savijanje predmeta, znanstvenici su koristili šipke od različitih metala i debljine od 10 mm. Koristili su i predmete poput žlica, vilica, ključeva, noževa, škara, vijaka i druge predmete. Ponekad bi dozvoljavali da Monica dotakne predmete vršcima prstiju, a ponekad su inzistirali da ih savija bez dodira.
Savijanje predmeta prema – uzorku
Na početku ispitivanja dozvoljavali su Monici savijati predmete kako želi, a tek kasnije su od nje zahtijevali da ih savija u određeni oblik. I tada se pokazalo nešto što u psihokinezi još nije viđeno.
Monica bi uspijevala metalni predmet ili šipku saviti u oblik koji bi joj netko nacrtao na komadu papira, a predmet se nalazio u cijevi, odnosno u posudi od stakla. Na osnovu takvih pokusa znanstvenici su zaključili da Monica “totalno vlada materijalima”.
Međutim, ni to nije bilo dovoljno. Monica je pokazala i dokazala da predmetima koje je savila, odnosno kojima je podarila novi oblik, može vratiti staru formu i to “bez da bi na predmetima ostajao bilo kakav trag ranije deformacije”.
Monica je mijenjala oblik metalnim trakama dužine 16 do 20 centimetara i širine dva do tri centimetra. Debljina traka je iznosila od 0,5 do 5 milimetara. Efekte je postizala “kontaktom”, kako se to navodi u izvješću. Pod “kontaktom” se, inače, podrazumijeva lagano dodirivanje predmeta vršcima prstiju. Trake su se savijale pod kutom 45, 90 i 180 stupnjeva, ali i pod “drugim, nepravilnim kutovima”. U nekoliko slučajeva Monica je uspjela traku saviti tako da su joj se dodirivali krajevi.
Prilikom savijanja predmeta “bez kontakta”, eksperimentiralo se najčešće s trakama od bakra, aluminija i olova. Bile su duge 16 centimetara, a debele tri milimetra. Stavljene su u staklene cijevi ili u drvene tube promjera dva centimetra. Ponekad su bile i bez spomenute zaštite, pa su slobodne ležale na staklenoj podlozi.
Najveći uspjeh Monica je zabilježila prilikom eksperimenta pri kojem je objekt bio udaljen od nje 50 centimetara, a između medija i metalnog predmeta se nalazio stakleni pregradni zid.
Najdeblji metalni predmet kojeg je Monica kontaktom uspjela savinuti tako da njegovi krakovi tvore kut od 40 stupnjeva bila je željezna poluga debljine 10 milimetara.
Bilo je i neuspjeha
Zanimljivi su, isto tako, i Monicini neuspjesi prilikom testa. Ona, na primjer, svojom energijom nije mogla djelovati na otklon magnetske igle. Slično su prošli i eksperimenti sa savijanjem lima.
Stručnjaci za psihokinezu te njene neuspjehe objašnjavaju psihološkim faktorom. Naime, ona ima negativan stav prema tim materijalima.
Sistematsko mjerenje određenih tjelesnih funkcija je potvrdilo neke ranije, slične rezultate mjerenja psihokinetički obdarenih osoba. U prvom redu to se odnosi na aktivnost mozga. U fazi savijanja predmeta, njen je mozak, bez izuzetaka, emitirao alfa valove. Ti valovi karakteriziraju stanje “opuštene budnosti”.
Monica je, prema vlastitim riječima, potpuno opuštena u tim situacijama. Duhovno je totalno koncentrirana na stvaranje predodžbe u kojoj se savija predmet. Ona ga, naime, “vidi” istovremeno i u originalnom i u savijenom obliku. Pri tome je potpuno opuštena i mirna.
Mjerenja su pokazala da se tijekom savijanja predmeta temperatura Monicina tijela diže za jedan stupanj. Krvni joj tlak pada, broj otkucaja srca joj raste s prosječnih 84 na 98 u minuti. Mjerenja električnih napetosti njene kože bez iznimke bilježe povećanje.
Izuzetne psihokinetičke sposobnosti
Ekipa koja je testirala Monicu, sastavljena je od tri parapsihologa, dva psihijatra, jednog liječnika, jednog fizičara, jednog kemičara i bolničke sestre. Oni su došli do sljedećeg zaključka:
“Monica raspolaže izuzetnim sposobnostima. Moguće je da ona posjeduje i značajne vidovnjačke i telepatske sposobnosti, no, da bi se to sa sigurnošću utvrdilo, potrebna su daljnja istraživanja.
“Od drugih slučajeva gdje dolaze do izražaja psihokinetičke sposobnosti medija, Monica je slučaj osobit u tom pogledu, što ona može vratiti predmetu oblik koji je on izgubio uslijed njenog psihokinetičkog djelovanja na njega. Osim toga, ona može savijati metalne predmete po uzorku”, kaže se između ostalog u zaključcima testiranja Monice Nieto Tejade.
Monica na testu
Ispitivanja psihokinetičkih sposobnosti Monice Nieto Tejade, provedena su u dva dijela. Prva faza obuhvatila je utvrđivanje stvarnih psihokinetičkih mogućnosti medija. U drugoj se pokušalo utvrditi ima li Monica i drugih paranormalnih sposobnosti. Željelo se prodrijeti u psihofizičku bit fenomena. Zbog toga je Monica prošla psihološke, medicinske, neurološke, fizikalne i kemijske testove.
U svezi sa psihokinetičkim pokusima, kod Monice Tejado izmjerene su sljedeće tjelesne reakcije (medicinski i neurološki rezultati testiranja):
TJELESNA TEMPERATURA: Tijekom seansi ona se podizala od 1/10 do jednog stupnja Celzija.
KRVNI TLAK: Mjerenja prije i poslije eksperimenta su pokazala smanjenje krvnog tlaka. Normalni krvni tlak kretao se između 10,5 do 8, a nakon eksperimenta između 9,5 i 7.
BROJ OTKUCAJA SRCA: Intenzivno povećanje broja otkucaja tijekom eksperimenta. Prije testa 84, a neposredno nakon, 98 otkucaja u minuti.
ELEKTROENCEFALOGRAM: (dijagram tijeka moždanih struja): Emisija alfa valova u trenutku savijanja predmeta.
KOŽNI ELEKTRICITET: Galvanska napetost kože mjerena je galvanometrom. Uređaj ima skalu od 1 do 10. Tijekom eksperimenta je pokazivao povećanje električne napetosti na koži s 8 na 9.
Monica Tejada bila je podvrgnuta brojnim psihološkim testovima. Test inteligencije dao je rezultat 103, što znači da je normalan.
Od savijača žlica do multimilijardera
Slavni mag, suhonjavi Izraelac Uri Geller, postao je poznat širom svijeta preko noći zahvaljujući samo jednom televizijskom nastupu prije 20 godina. Djelovanjem njegove neobjašnjive magijske snage, sijalice su praskale, satovi, koji su godinama stajali, ponovno su počeli raditi. Tek što bi se dotakao žlica, one bi se savijale pod utjecajem tajanstvene sile. Čovjek, za kojeg znanstvenici tvrde da je rafinirani šarlatan, postao je multimilijarder.
Sa ženom i dvoje djece živi u jednom predgrađu Londona, u velikoj vili što podsjeća na Bijelu kuću u Washingtonu.
Nekadašnji savijač žlica posjeduje lanac tekstilnih tvornica, lanac vegetarijanskih restorana, proizvodi kolonjsku vodu za muškarce (Trigger), ali i kreme za njegu kože. Zadnji poslovni pothvat PSI nadarenog Izraelca je kupovina lanca hotela, što ga je koštala 500 milijuna engleskih funti.
– Otkrio sam da mi moja PSI – energija ne koristi samo za savijanje metalnih predmeta ili čitanje misli, već omogućuje mojim rukama osjetiti zračenje zemlje. Moje su ruke neka vrst rašlji. U Americi i u Novoj Gvineji otkrio sam nalazišta zlata i nafte, a tako zarađeni novac ulažem u sadašnje poslovanje.
Još jedno traganje za zlatom, moglo bi mu donijeti nevjerojatno bogatstvo. Naime, Japanci su 1945. godine negdje na Filipinima zakopali 20 tona zlata. Vojnici koji su u tom skrivanju blaga sudjelovali, mahom su poginuli, tako da danas nitko ne zna gdje je zlato zakopano.
Uri: – Ako zlato postoji, ja ću ga sigurno naći. U to sam uvjeren.
I sve zahvaljujući PSI sposobnostima, s kojima, tvrdi Geller, raspolaže svaki čovjek. Problem je, međutim, da se nitko ne zna služiti njima kao on.