Sadnja voćaka se mora obavljati u posebno vrijeme

Zanimljivosti i korisni savjeti u voćarstvu

Sadnja voćaka se obavlja u doba mirovanja vegetacije u jesen ili rano u proljeće. Ako se sadnice posade u jesen, sigurnije se mogu obaviti svi pripremni radovi. Osim toga, sadnica prenesena iz rasadnika na stalno mjesto u voćnjaku lakše “preboli” oštećenje korijena i prilagodi se novim uvjetima sredine. U tjeku jeseni i zime između korijena i tla uspostavi se prirodna veza. Do početka vegetacije, u proljeće, zarastu rane na prekinutim djelovima korijena i počinje razvoj novih sitnih žilica. Dakle, voćke se bolje primaju, a ujedno brže i bolje rastu tjekom prve godine nakon sadnje.

Ako se voćke sade kasno u jesen na teškim i vlažnim tlima, tada je u sjevernim i hladnim područjima lošiji uspjeh u radu, jer se stvaraju razne neželjene posljedice. Naime, ako voćke kasno sadimo, kada je tlo već hladno i odviše vlažno, onda neće odmah početi rast i obnavljanje korijenja niti će obrastati novim vlasastim korijenjem, već tek u proljeće, kad se tlo zagrije. U slučaju “zakašnjele” sadnje, mogu nastati razne ozljede na korijenu (pozeb, truljenje na mjestima ozljede korijena).

U izrazito vlažnim i hladnijim područjima jesenska se sadnja obavlja samo na vrlo prikladnim lakšim tlima, koji imaju dobru vodopropusnost.

U toplijim, južnim krajevima može se saditi tokom cijele jeseni. Čak i zimi ako su temperature povoljne. Ranija sadnja u proljeće, bolja je od “zakašnjele” jesenske, jer korijenova mreža zaraste i obnovi se prije početka rasta nadzemnih organa. Takva obnovljena korijenova mreža može bolje opskrbiti nadzemni dio vodom i hranjivima.

Sadnja voćaka se mora pažljivo obavljati

Kasna proljetna sadnja ima niz nepovoljnih posljedica. Prije svega korijen se ne pripremi i ne razvija dostatno, pa ne može nadzemni dio opskrbiti potrebnom količinom vode i hranjivih tvari. Naime, rast nadzemnog dijela počinje gotovo u isto doba kad i rast korijenja. Kad zbog povoljnih temperatura zraka počne vegetacija nadzemnog dijela, onda se od korijena zahtjeva dosta vode. Budući da korijen još nije sposoban da nadzemni dio opskrbljuje vodom, te hranjivim tvarima, dolazi do zastoja, usporenja i nedovoljnog rasta mladih voćaka tjekom proljeća i ljeta. Tada mlade voćke u prvoj godini nakon sadnje ne postignu dobru, a često ni zadovoljavajuću razvijenost.

Proljetna sadnja voćaka, a posebno kasna, osobito je nepovoljna u toplim južnim krajevima, gdje zbog neravnomjernog rasporeda padalina često nastupi suša. Mlade voćke nakon sadnje jače trpe od suše jer im je korijenje slabo nerazvijeno i nedovoljno obraslo vlasastim dlačicama. Zbog toga se vrlo često posađene voćke slabo prime, a ako se i prime, ne postignu u istoj godini dostatnu vrijednost.

NE PROPUSTI  Ocat u kuhinji i domaćinstvu

Za sadnju se uzimaju samo dobre i zdrave sadnice s razvijenim nadzemnim dijelom i korjenovom mrežom.
Preporučuje se sadnice nabavljati u rasadnicima koji su zakonom ovlašteni za proizvodnju sadnica. Takav proizvođač ima stručno jamstvo da su sadnice zdrave i proizvedene od kontroliranih matičnih stabala i grmova sorti i podloga.

Dobro pregledati sve sadnice

Sadnice je potrebno dobro pregledati, a ako je došlo do prosušivanja korijena, treba ih uroniti s korijenom u vodu i ostaviti jedan dan. Ako sadnice namjeravamo saditi nekoliko dana nakon njihove nabave, potrebno ih je utrapiti.
Sadnice se utrape na prikladnome mjestu, gdje se ne slijeva i ne zadržava voda. U tu svrhu otvori se jarak dubine 50cm, a širine nešto veće od promjera korijena sadnice. Nije dobro ako se utrape sadnice povezane u snopove jer se na taj način između korijenja zadrže velike šupljine ispunjene zrakom, a vlažno tlo ne dopire do svih korijenova. Stoga je potrebno razvezati snopove, a sadnice se pojedinačno utrape, jedna uz drugu. Pri trapljenju, prvo se korijenje prekrije slojem rahlog ili sipkog tla, koje popuni šupljine između korijenja. Na to se nabaci još jedan sloj rahlog tla i lagano nagazi da tlo bolje prione uz korjen. Nakon toga, tlo se zalije vodom. Potrebno ga je održavati vlažnim i nikako ne dozvoliti da se jače zasuši.

Širine i dubine jama

Na tlo, koje je prije sadnje potrebno obraditi rigolanjem, iskolčuju se sadna mjesta na odgovarajući razmak u redu i između redova. Nakon toga se kolci dobro zabiju u tlo. Zatim se u smjeru redova otvori brazda u koju se na određenom razmaku obavi sadnja voćaka. Na malim površinama se oko kolaca kopaju jame širine 50 do 60cm, a dubine do 40 cm. Sadnice se postavljaju od 3 do 5 cm daleko od kolca, koji ostaje sa sjeveroistočne strane sadnice ili sa strane s koje puše hladan vjetar. Preporučuje se da sadnju obavljaju dva radnika. Jedan drži voćku, a drugi nasiplje sloj rahlog usitnjenog tla preko korijenja.

NE PROPUSTI  Povijesne fotografije koje su uvijek bile zanimljive

Pritom se sadnica protrese, tako da se sve šupljine između korijenja popune. Nakon što se korjenje prekrije slojem tla debljine 5 do 10 cm, lagano se nagazi gumenom čizmom, da bi što lakše prileglo uz korijen. Na sloj tla iznad korijena dolazi sloj zrelog stajskog gnoja, koji se može dodavati zajedno s mineralnim gnojivima. Pri tome treba voditi računa da gnoj ne dođe izravno na korijen kako se ono ne bi “spalilo”. Na sloj stajskog gnoja, dodaje se ponovno sloj tla i jama se dobro zatrpa. Oko voćke se napravi zdjelica, tako da se omogući bolje zadržavanje oborinske vode. Rubovi zdjelice oko voćke trebaju biti u obliku kruga, ponešto uzdignuti. Treba voditi računa o potrebi voćke za vodom, posebice ako nastupe duži sušni periodi, jer ih je tada potrebno zalijevati.

Sadnja voćaka ne smije biti ni preplitka ni preduboka

Voćke se sade na dubinu u kojoj su bile u rasadniku, odnosno, do korijenova zaglavka ili korijenova vrata. Duboka i plitka sadnja su štetne. Ako voćku posadimo preplitko, korijenje će joj biti izloženo suši. Ako je pak preduboko posadimo, voćka će zaostati u razvitku.

Odmah nakon sadnje potrebno je voćke vezati uz kolac s vrpcom od plastike (“bulžirom”) s vezom u obliku osmice i to tako da se gornji dio veže uz sadnicu, a donji uz kolac, jer kada se tlo s voćkom stegne, tada povez dođe u horizontalan položaj.

Nakon sadnje odmah se reže nadzemni dio sadnice. Jednogodišnje sadnice bez postranih ogranaka prikratimo na visini na kojoj želimo razvijati krošnje. Ako su postrane grane dobro razvijene, tada od njih odaberemo, ovisno o tome koji uzgojni oblik želimo formirati, potreban broj grana, a suvišne prorjedimo (odstranimo). To je svakako potrebno zbog formiranja ravnoteže između nadzemnog sustava i korijenove mreže. U slučaju da ne bismo odstranili suvišne izbojke, voćke bi se posušile jer oslabljen korijenov sustav ne bi slao nadzemnom dijelu dovoljno vode i hranjiva. Ako oko voćnjaka ili mjesta gdje se obavlja sadnja voćaka prije nije podignuta ograda, potrebno je voćke zaštititi zamatanjem nekim prikladnim materijalom, da se zaštite od zeca i srne.

IZVOR: vocarskisavjeti.blogspot.com

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.