Dva puta je šahist Karpov branio i odbranio titulu šampiona, oba puta protiv Korčnoja. Bagio, 1978., i Merano 1981. jesu dva neobična meča koje su nazvali mečevi mržnje, nesporazuma. U mome šahovskom dnevniku ostali su ispisani listovi iz ovih lijepih gradova, sa mečeva koji su uzbuđivali šahovski svijet. Sada izdvajam posljednje dane tih mečeva i pitam se kako li će izgledati posljednji dani u velikom moskovskom meču. Ko će biti veseli, a ko tužni junak…
Šahist Karpov protiv Korčnoja – Bagio, 1978.
Sve što se moralo riješiti prije početka ove odlučujuće partije već je riješeno. Žiri je odlučio da se članovi sekte “Ananda Marga” moraju udaljiti iz Bagija i stigao je izvještaj mjesne policije da su oni otišli iz Šahovske metropole gdje im inače nije bilo mjesto. Sada je sve usmjereno na tu partiju života, na trenutak istine za obojicu. Pola sata prije zvaničnog početka, u 17 sati stigli su mnogi gledaoci. Izuzev na svečanom otvaranju nikada toliko gledalaca i nije bilo u dvorani.
Snimatelji, fotoreporteri čekaju pred pozornicom. Oni ne čekaju samo ona svoja tri prva minuta kada se satovi pokrenu, nego čekaju da uhvate trenutak posljednje partije ili posljednji potez. Da li će to biti posljednja partija, pitali su se i reporteri i sudije, a dvojica junaka su pošli na pozornicu čvrsto riješeni da se bore do kraja, do pobjede. Samo jedan od njih mogao je biti pobjednik, jer u ovom slučaju nema neriješenog dvoboja.
Tri minuta prije 17 sati svi su u gledalištu već bili na svojim mjestima. Među posmatračima u prvom redu je i Ivonjin, predsjednik Sovjetskog komiteta. Dva i po minuta do pokretanja časovnika stol na pozornici je bez dvojice aktera. Časovnik miruje. Ovo su trenuci velikog iščekivanja. Sada je vrijeme da se zaborave svi sporovi, nesporazumi, protesti, sva pisma. Ovdje je sada možda jedna jedina partija, a sve ono što se ranije desilo više nije ni važno. Nisu više važne one brojne propuštene pobjede, ni previdi u vremenskim oskudicama, ni izjednačenje koje je došlo kao grom iz vedra neba. Cilj je jedan, a dvojica su junaka.
Karpov i Korčnoj sjedaju za stol
Dva minuta do 17 sati. Korčnoj ide direktno prema svome sjedištu na pozornici. On izgleda miran, ali ko osim njega zna kakvu je on imao prethodnu noć. Pola minuta kasnije dolazi šahist Karpov. On lagano korača prema stolu u svjetloplavom odijelu. Mirno sjeda za stol kao da je to neka obična partija, kao da ona ne može biti i njegova posljednja partija u ulozi svjetskog prvaka. Za trenutak je pogledao u šahovsku ploču i figure.
Bez pozdrava, bez stiska ruke, kako je to ovdje običaj, od osme partije sjedili su oni jedan prema drugom u areni koja je čekala odluku. Sve se nekako utišalo, preostala su još dva minuta da se sat pokrene. Ovo je bio trenutak koji je areni dao nešto od one uzbudljive scene čekanja u arenama toreadora. Tamo se sve odjednom utiša kada se torero i bik nađu sami u areni da odluče ko će iz nje živ izaći, da bi minut ili dva kasnije velika placa de toros uzvikivala i aplaudirala. Da li su se i naši junaci tako osjećali pred ovu životnu partiju?
Još jedan minut do 17 sati po filipinskom vremenu, Božidar Kažić, zamjenik sudije, visok isto kao i glavni sudija dr. Miroslav Filip, prilazi stolu, lagano gleda na sat. Za stanovnike ove zemlje mora da on i Filip onako visoki na pozornici izgledaju kao pravi džinovi. Kažić pokreće časovnik. Vrijeme će od ovog trena neumoljivo da ide naprijed, ništa ga više ne može vratiti nazad, a zaustaviti ga može samo onaj koji predaje.
Šahist Karpov – prve poteze igraju brzopotezno
U prvim redovima jedan do drugog sjede velemajstori Evgenij Vasjukov i Igor Zajcev. Do njih Viktos Baturinski, prevodilac Stasis, dr. Geršanovič, Sevastjanov, Ivonjin. Tu je iznenada i Vladimir Zuhar, šampionov psiholog. Ali kao da više nitko ne obraća pažnju na dr. Zuhara. Gomila fotoreportera, snimatelja, novinara. Sada će početi prvi potezi. Šahist Karpov, kao i uvijek, u formule ispisuje sve pojedinosti datum: 17. septembar 1978. partija 32. On će svaki potez kao i u minulim partijama zabilježiti dugom notacijom, a Korčnoj već duže vremena u svoj formular ne upisuje ništa nego samo datum. Bez imena, sa potezima ispisanim kratkom notacijom sa oznakama na ruskom jeziku. Prvih sedam poteza Pirčeve odbrane igraju brzopotezno, bez razmišljanja. Korčnoj je želio da igra Pirčevu odbranu u ovoj partiji, iako su mu njegovi sekundanti savjetovali da igra nešto drugo.
Bio je uporan. Za sedmi potez šahist Karpov razmišlja pet minuta. Korčnoj ustaje. Na galeriji gdje sjede sekundanti usamljen je Jaša Murej, Korčnojev prijatelj iz lenjingradskih dana. Tri Korčnojeva sekundanta Pano, Kin i Stin bili su tu prethodnih noći radosti, vjerovali su u pobjedu izazivača, Jaša je jedini bio suzdržan. Upitao ga je Korčnoj zašto se on ne raduje, a Jaša je tiho odgovorio: Moram sačekati kraj, ne znam šta će biti. Za 11 potez Korčnoj razmišlja 30 minuta, za 15 potez čak 45 minuta. Igra je prešla u klasičnu Benonijevu odbranu, u kojoj šahist Karpov sa bijelim figurama ima tempo više. Šahist Karpov ima prevlast u centru, on počinje i sa napadom na kraljevom krilu.
Korčnoj u teškoj poziciji
U 18,30 sati svima koji su pažjivo pratili ovaj meč i navike igrača bilo je jasno da je Korčnoj u teškoj poziciji. On je ruke stavio u džepove kao što obično radi u velikoj vremenskoj oskudici i u teškom položaju. Poslije 15 odigranih poteza šahist Karpov je utrošio na razmišljanje jedan sat, a Korčnoj 40 minuta više. Pozicija Karpova bila je nadmoćna. Mihail Talj je ovu partiju analizirao u novinarskoj sobi i pogađao šta će biti gore na pozornici. Kada je izgubio jednog pješaka, Korčnoj je shvatio da će mu ovo biti teška partija, borba za spas. Ali on nije imao načina da povede neki kontranapad. Osjećao se kao čovjek kome su ruke vezane. Šahist Karpov je lagano, ali sigurno stezao obruč oko crne pozicije. Bijeli slobodni pješaci su počeli jurišati na daminoj strani.
U trenucima velike premoći kada mu je već bilo jasno da je pobjeda tu, nadohvat ruke, svjetski prvak je samo razmišljao o jednome, da ne žuri kao što je ranije žurio, da prekine partije bez obzira na poziciju. Poslije 40 odigranih poteza šahist Karpov je razmišljao dva sata i 17 minuta. Korčnoj je od 36-tog poteza imao na raspolaganju samo jednu jedinu minutu. Na ploči je bilo sve tako jednostavno.
Crne figure su bile nemoćne, Korčnoj se našao pred gubitkom figure. U 22 sata po lokalnom vremenu svijetu se već moglo javiti da je šampion odbranio titulu. Ali preostala je još samo formalnost, potpisivanje poraza. Prije nekoliko trenutaka kada je Korčnoju zaprijetio pad zastavice na satu, Miroslav Filip je prišao stolu, kako on to obično čini kada se igraju posljednje minute. Šahist Karpov je mirno šetao. Na licima njegovih sekundanata vidjelo se da je kraj blizu, da je dugo očekivana pobjeda napokon stigla.
Šahist Karpov pobijedio
Prošao je peti sat igre, sudija Filip daje Karpovu koverat da na njemu zabilježi poziciju. Korčnoj razmišlja šta će zapisati, njegove šanse su samo simbolične prirode. U 22,02 sata šahist Karpov ustaje od stola, silazi prema svojoj sobi iza pozornice. Njemu u susret hitaju sekundanti, kondicioni trener Krilov, Zuhar. Šahist Karpov prima čestitke. Kraj je blizu.
U 22,03 sati Korčnoj zapisuje potez u koverat, silazi sa pozornice. To je bio i njegov simbolični silazak. Uz njega su sada u njegovim najtežim trenucima Petra, Oskar Pano i Jaša Murej. Nitko od njih ništa nije govorio, a Korčnoj je tiho rekao samo “Petra, izgubio sam meč”.
Ta će se rečenica sljedećeg jutra naći u naslovu filipinskih novina. Pošli su u hotel “Pajns”. Oskar Pano se vratio da teleksom pošalje izvještaj za argentinske listove. Novinarima je i on rekao samo: “Pozicija je upravo užasna da je teško i vjerovati”. Oskar Pano je pisao svoj izvještaj. Korčnoj je po dolasku u hotel još rekao sekundantima da ne vrijedi ni analizirati. Sve je za njega završeno u ovoj noći na najvećem filipinskom ostrvu Luzon.
Karpov slavi pobjedu
U drugom hotelu bilo je mnogo veselije. Direktor hotela je spremao svoju posljednju svečanost za Karpova, sa šest svijeća za šest pobjeda. Imao je razloga da se raduje šahist Karpov, ali je on u ovim trenucima mnogo podsjećao na Roberta Fišera kad je pobijedio Spaskog u Rejkjaviku. Kao da je i očekivao da se ovako mora završiti. Bilo mu je krivo što je dozvolio da dođe do izjednačenja.
Ali na licu se osjeća velika radost pobjede. Jedne večeri prije ovoga trijumfa sjedio sam sa Karpovom u japanskom restoranu hotela “Tarasas”. Tu su bili Talj, Balašov, Krilov i dr. Geršanovič. Svjetski prvak voli specijalitete japanske kuhinje. Govorili smo o Korčnoju i šahist Karpov je rekao da ne vjeruje da će sa njim igrati šah za titulu u sljedećem ciklusu, iako je dodao da je on ostao veoma jak igrač.
Poslije 20. partije bilo je jasno da ću pobijediti u dvoboju, ali u 22. partiji ja sam nekim slučajem nakon 40. poteza igrao jedine poteze koji donose pobjedu. Čini mi se da je Korčnoj igrao bolje u našem meču 1974. I tada se žalio, govorio je da su mu smetale sovjetske vlasti, sada se žali na filipinske vlasti, i nije mi jasno gdje možemo igrati meč, a da se on ne žali. Ja sam sve vrijeme šutio i nisam želio da odgovaram na njegove uvrede.
Netko je spomenuo članove vjerske sekte “Anandu Marga”, Talj je odgovorio: “Nemojte spominjati to ime pred Karpovom”, a svjetski prvak je rekao: “Ja sam inače ravnodušan na ono što se dešava oko ploče, ali takav ne mogu ostati kad je u pitanju teroristička organizacija i zato sam tražio da budu udaljeni iz Bagija”.
Dok je šahist Karpov slavio, Korčnoj je bio jako utučen
Svjetski prvak je čekao sljedeće jutro koje će mu, bez sumnje, donijeti jednu dragu pobjedu bez nastavka. Ta će pobjeda ujedno značiti kraj maratonskog meča, kraj neizvjesnosti i svih sporova. U nadležnosti šahovske povijesti i analitičara predaće se jedan teški meč. Dok je šahist Karpov slavio i nalazio se u stanju onog prijatnog čekanja koje će mu donijeti sve one počasti što prate velemajstora kada osvoji ili sačuva titulu šampiona, na drugoj strani grada, u drugom taboru u uglu restorana “Pajns” hotelu sjedili su bez riječi Korčnoj, Kin, Murej, Stin i gospođa Petra Leverik.
Korčnoj je bio utučen, blijed i nitko nije ni poručivao jelo. U ovoj noći, kišovitoj i tužnoj za Korčnoja, izazivač je shvatio da je sve već gotovo, da će se uskoro rastati sa ovim gradom, sa sekundantima i sa željom da osvoji titulu svjetskog šampiona. Njegovi sekundanti će otići svojim kućama, Kin i Stin u Englesku, Murej u Izrael, Pano u Argentinu, a on će sa Petrom Leverik da se zaputi u Švicarsku. Kao da mu je Petra ostala najvjernija. Ona mu je dosta pomogla u mečevima protiv Petrosjana, Polugajevskog, Spaskog. I sada je željela da mu pomogne, ali su mnogi njeni potezi izazivali čuđenje. Za sve nalazila je razloge za žučne rasprave, za proteste. Sazivala je press-konferencije.
Karpov protiv Korčnoja – Merano, 1981.
U hotelu “Ritz Stefani” sve podsjeća na slavlje, na kraj meča koji se ipak mnogo razlikovao od meča u Bagiju. Na Filipinima je bilo mnogo kiše, mnogo nesporazuma i protesta, a ovdje samo jedna žalba koju je uputio prvak svijeta na Korčnojevo ponašanje i koja je u potpunosti prihvaćena, i poslije javne opomene Korčnoj je opet bio miran. Razgovaram sa Modestom Kabanovom, psihologom, i pitam ga kako je on vidio ovaj meč sa psihološke strane.
Bilo je izvjesnih problema zbog Korčnojeva nekorektnog ponašanja, kaže Kabanov, ali smo svi u našoj delegaciji sada zadovoljni. Mislim da je psihološki faktor veoma značajan u sportu i u šahu. Ja sam Karpovu davao savjete kako da postupa u određenim trenucima, i on je dobro obavio svoj zadatak.
Kada je bilo najteže, a kada najradosnije za organizatore, pitam predsjednika organizacionog komiteta inženjera Zigfrida Unterbergera. On je tokom minulih 50 dana zajedno sa suprugom i još desetak članova bio uvijek i u dvorani gdje se igralo i u hotelima gdje su provodili slobodno vrijeme velemajstori. On kaže: “Najteže je bilo kada je drugi puta pomjeren datum početka meča, a najradosniji trenutak je došao sada, kada mogu da kažem da je sve uspješno privedeno kraju.
Mi znamo da se ne može radovati i jedna i druga strana i da netko mora izgubiti bitku, ali nastojali smo da budemo potpuno neutralni i da za obje strane budemo dobri domaćini. Mi smo imali i još jedan radostan trenutak, a to je kada je iz Amsterdama stigla vijest da smo mi određeni za pozornicu dvoboja nakon izvlačenja iz šešira, kada smo sa Las Palmasom bili ravnopravni kandidati.
Šahist Karpov – ideja španjolskog otvaranja
Kako je ovaj meč izgledao u očima sekundanata pobjedničke strane? O tome govori Lav Polugajevski, velemajstor, koji je i sam bio jedan od osam kandidata u proteklom ciklusu, koji je ispao u polufinalu protiv Korčnoja. Lav Polugajevski je ovdje u gluho doba noći, negdje oko dva sata izjutra, došao na ideju da u španjolskom otvaranju, u onoj otvorenoj varijanti koju je uporno igrao Korčnoj, pronađe potez a4, i to veliko pojačanje lansirano u 18 partiji zbunilo je Korčnoja.
Na taj potez je Korčnoj utrošio gotovo čitav sat vremena za razmišljanje i zapao u vremensku oskudicu. Polugajevski inače kao bijeli ne igra to otvaranje, ali, eto, on je našao vrijedno pojačanje, nešto slično onom potezu Sg5 također u španjolskom otvaranju, koje je pronašao Igor Zajcev za vrijeme meča u Bagiju. Uostalom, poslušajmo Lava Polugajevskog.
Mora se priznati da neke partije meča nisu bile na nivou svjetskog prvenstva. Šahist Karpov je bio nadmoćan ne samo zbog ubjedljive pobjede nego i pokazanog stvaralaštva. Šampion je sa bijelim figurama igrao mnogo agresivnije od svoga protivnika, on je nadigrao Korčnoja više nego što to konačni rezultat meča pokazuje. Kvalitet partija u drugoj polovini meča bio je bolji nego u prvoj, šahist Karpov je bio jači u taktičkim zapletima, u otvaranju, središnjici, a Korčnoj je najviše pokazao u odbrani slabijih pozicija.
Da, vidio sam mnoge mečeve za svjetsko prvenstvo i analizirao sam partije mnogih mečeva i mogu reći da je bilo dosta grešaka čak i u čuvenom meču Aljehin – Kapablanka 1927. godine. Ovdje je bilo dosta neobičnih i dobrih poteza u partijama a u teoretskim duelima može se reći da je obogaćena španjolska partija. Gledano sa pozicije sekundanata nije bilo većih problema, za razliku od Bagija, sve prekinute pozicije bile su sasvim jasne.
Bolja igra nego u Bagiju
Jurij Balašov zvanično prvi sekundant šampiona, ovako je vidio meč u Meranu: Naravno da nismo iskoristili sve ono što smo pripremili. Da je meč trajao pedesetak partija, tek tada bismo uspjeli da lansiramo sve što je bilo spremljeno. Za analize su najteže bile pozicije osme i 16. partije. Veoma sam zadovoljan igrom Karpova, on je igrao bolje nego u Bagiju. Najbolja partija bila je deveta po redu, a meni se posebno svidjela i druga partija.
Igor Zajcev je većinu vremena provodio okružen šahovskim knjigama u vili gdje je stanovao šahist Karpov. Rijetko je dolazio u turnirsku arenu. Njegov kratki izvještaj o meču glasi: Šahist Karpov nije gubio vrijeme u ove tri godine koliko je prošlo od meča u Bagiju, odlično se pripremio, imao je znatno širi dijapazon otvaranja od Korčnoja. Šahist Karpov sada izvanredno osjeća vrijednost figura i zna da ograniči djelovanje protivničkih figura. Na pripremama uoči meča tražili smo puteve u raznim otvaranjima, nije nas moglo ništa posebno iznenaditi. Pripreme u toku meča bile su usmjerene na pojedina otvaranja koja su se igrala. Za mene je i inače najbolja bila deveta partija. Nikada nisam sumnjao u pobjedu Karpova.
Mihail Talj će, naravno, reći najviše. Za ovih dvadesetak i više godina od našeg prvog susreta u Portorožu Talj mi je uvijek davao intervjue, koji su se odlikovali Taljevskim odgovorima. Kada mi je bilo dosadno u Bagiju i Meranu, odlazio sam kod Talja. On je uvijek znao da pronađe temu za razgovor.
Šahist Karpov u formi
Sada kada je sve već bilo gotovo, bivši šampion je, kao u monologu govorio za našu zajedničku knjigu: Prva partija je jasno pokazala da je šahist Karpov u formi, a u prve četiri partije šampion svijeta je već prešao u polovinu puta bez ikakvih problema. Od šeste do 14. partije vođena je uporna borba. Taj period borbe šesta partija, deveta, trinaesta, četrnaesta bio je uzbudljiv i dao je neriješen rezultat 2:2. Praktično, meč je završen 14-tom partijom, ostalo je bila Korčnojeva agonija. Rezultatski gledano, izostala je prava sportska borba, jer je šahist Karpov stalno vodio ubjedljivo. U Bagiju je do 13. partije rezultat bio izjednačen, a ovdje je poslije 14. partije rezultat već bio 5:2 u korist Karpova.
Čitalac će se sjetiti da je da je i u Bagiju bilo sličnih rezultata, 4:1, zatim 5:2, ali tamo je to bilo poslije odigranih 27 partija, kada su obojica bili premoreni. U Meranu je šahist Karpov postigao 5:2 poslije samo 14 partija, dakle na normalnom turniru. U 16. partiji šahist Karpov je negdje ispustio pobjedu, u 17. Korčnoj sa bijelim figurama nije mogao postići ništa. Korčnoj je uporno igrao otvorenu varijantu španjolke, bez obzira što je prednost Karpova u tome otvaranju bila očigledna. S druge strane, šahist Karpov je pokazao više gipkosti u otvaranjima, on je u daminom gambitu brzo mijenjao ploču.
Da, šahist Karpov je ovaj meč igrao vrlo dobro. Ne kažem da je to bila njegova najbolja forma, ali ja ne pamtim neki meč za titulu prvaka u kome su učesnici bili u najboljoj formi. U ovakvim mečevima je nervna napregnutost velika, cijena pobjede je velika, šahist Karpov je igrao mirno u većini partija. Izuzetak je bio onaj dio meča u kome je Korčnoj počeo ispoljavati čudnovato ponašanje, i za gledaoce i za novinare.
Najbolje partije
Najbolje partije? To su, po mome ukusu, druga, deveta i naravno 18. partija zbog njenog sportskog značaja. To je bila partija slična onoj 32. partiji u Bagiju također posljednoj partiji meča.
Korčnoj? Dobro je rekao šahist Karpov da njegove pripreme nisu bile dobre. On je čitavu godinu dana igrao na raznim turnirima. Ni na jednom od tih turnira nije bio prvi i njegova forma umjesto da ide gore kretala se prema dolje. Izgleda da Korčnoj nije ni imao vremena za teoretske primreme zbog sudjelovanja na brojnim turnirima.
Ako je šahist Karpov u otvaranju i središnjici bio mnogo bolji od Korčnoja, može se reći da je Korčnoj igrao završnice veoma dobro. On je tako spasio osmu, trinaestu i šesnaestu partiju. U partijama u kojima je postigao pobjede, u šestoj i trinaestoj, Korčnoj je dopuštao greške. U šestoj partiji šahist Karpov je postigao poziciju u kojoj je mogao jednim potezom da stekne velike šanse za pobjedu, ali je pogriješio, u 13-toj partiji je ispustio remi.
Pitaš me što će biti kroz tri godine? Biti će 1984. godina. Nemam ništa protiv toga da šahist Karpov i ja igramo u toj godini za naslov prvaka.
Talj je zatim pošao u sobu da se pripremi za završnu svečanost u dvorani “Salvar”. Viktor Baturinski je sjedio u predvorju hotela i iz njega je zračila radost što je sve tako uspješno završeno. Rekao je da je dvoboj bio težak, bez obzira na ubjedljivu pobjedu Karpova.
Šahist Karpov – završna svečanost
Rukovodilac delegacije uvijek osjeća veću odgovornost od ostalih – kaže Viktor Davidovič. Ako ne ide dobro, onda je, naravno, kriv rukovodilac. Ovdje nije bilo krupnih skandala kao u Bagiju, nije bilo toliko nesporazuma, i mislim da je to zasluga naše delegacije. Što se tiče Korčnojevog ponašanja u vrijeme nekih partija, mogu reći da je to bez presedana u dvobojima za prvenstvo svijeta.
Završna svečanost u turnirskoj areni zakazana je za subotu 22. novembra u 18,30 sati. Biti će to posljednje veče u dvorani u kojoj se igralo pedeset dana, u kojoj su se smjenjivali radosti i tuge, pobjede i porazi. Tamo će doći tisuću ljudi u svečanim odijelima da pozdrave starog i novog šampiona Karpova, da upute pljesak i poraženom izazivaču Korčnoju. Govoriti će predsjednici šahovskog saveza Italije i Austrije. Paladino i Jungvirt i obojica će naći mnogo lijepih riječi na talijanskom i njemačkom jeziku za dvojicu velemajstora, za organizatore a Jungvirt će govor završiti efektnom rečenicom:
“Kada kažete šah, mislite na Merano, kada kažete Merano mislite na šah”. Govoriti će i predsjednik talijanskih štedionica koje su bile glavni pokrovitelji meča i tom prilikom će se uručiti Karpovu skupocjen srebrni trofej, a Korčnoj će dobiti spomen-medalju štedionica. Ali procedura oko uručenja ovih trofeja stvoriti će izvjesnu zabunu, jer šampion je taj trofej dobio na pozornici, a Korčnoj na svome mjestu u prvom redu partera na desnoj strani.
Korčnoj nije pozvan na pozornicu
Članovi Korčnojevog štaba su kasnije oštro protestirali što se i Korčnoj nije pojavio na pozornici, a organizatori su odgovorili da je izazivaču, u stvari, ukazana velika počast jer je predsjednik štedionica osobno došao do Korčnoja, kao što se radi sa kraljevima i predsjednicima vlada da ih poštede nepotrebnog izlaska na scenu. Korčnoj je vjerovao da je to sve učinjeno po nagovoru Sovjeta, koji navodno nisu željeli da Korčnoj i šahist Karpov ponovo budu zajedno na sceni.
To je bila Korčnojeva sumnja, ali on je novinarima nakon svečanosti objasnio da tome činu nije pridavao takvu važnost, kao neki članovi njegovog štaba. Posebno je ljut bio Korčnojev ataše za štampu Eduard Štajn, koji je oštrim tonom to pitanje postavljao predsjedniku organizacijskog odbora, ali se sve to shvatilo da je Štajn još jednom, posljednji put želio da bar za trenutak bude u centru pažnje.
Gledaoci su željeli da vide i trenutak kako se pobjedniku meča uručuje ček na 500.000 švicarskih franaka, a poraženom 300.000 franaka, ali to nisu vidjeli, jer su te financijske formalnosti obavljene bez prisustva publike za razliku od Rejkjavika, gdje su čekovi Fišeru i Spaskom uručeni na pozornici. Ukupan nagradni fond, ovdje je dakle bio 800.000 franaka ili 200.000 manje nego je ponudio Las Palmas, ali, eto, Španjolci su imali više novaca u fondu, a Talijani više sreće kada su ta dva grada izvlačena iz šešira.
Šahist Karpov – najljepši dio ceremonijala
Onaj najljepši dio ceremonijala kada se šampionu uručuje zlatna medalja sa lentom prošao je veoma brzo. Orkestar je svirao himnu Sovjetskog saveza, svi su stajali u dvorani a predsjednik FIDE Fridrih Olafson je taj svečani čin obavio tako dobro kao da mu to nije bilo prvo krunisanje jednog šahovskog kralja. Šahist Karpov je stajao dostojanstveno na pozornici okružen snimateljima i fotoreporterima, stajao je tako već treći put u svojoj karijeri i tko zna koliko će još puta tako primati znamenja svjetskog šampiona. Sjećam se ranija dva svečana trenutka, u Moskvi i Bagiju i uvijek mi se čini da je prošlog puta bilo ljepše. U Moskvi je bio i veliki lovorov vijenac, u Bagiju vijenac na filipinski način. Ovdje umjesto toga zlatna medalja sa velikom lentom na kojoj se lijepo moglo pročitati: šampion svijeta.
O čemu je šahist Karpov razmišljao u tome trenutku, i o čemu, zapravo, šampioni misle kada ih krunišu predsjednici FIDE? Kako to izgleda sa scene, a kako sa strane. O tome sam jednom razgovarao sa Mišom Taljem, kada je 1961. godine izgubio titulu nakon samo 12 mjeseci vladavine. On je duhovito rekao: “Gledajući sa strane, pomalo sam zavidio Botviniku, a pomalo ga i sažaljevao jer toga časa on je postao kralj, a ja revolucionar”.
Teret titule šampiona
I zaista Talj je izrekao veliku istinu. Od trenutka kada se ustoliči na šahovskom olimpu, kralj postaje stalna meta revolucionara, svi žele da pobijede kralja, da ga skinu s vrha. I šahist Karpov mi je jednom o tome rekao: “Kada igram na turniru, onda se događa da i oni igrači koji su već izgubili sve šanse žele na svaki način da pobijede svjetskog prvaka kako bi se na taj način iskupili za turnirski neuspjeh.
U ljudskoj je prirodi da se uvijek želi da onaj koji je na vrhu ustupi drugome mjesto i da siđe sa vrha. I Ibzen je napisao: “Treba kamenovati onoga tko se digne iznad ostalih”.
Šahist Karpov se izdigao iznad svog šahovskog vremena više nego i jedan šampion u poratnom vremenu. Pogledajte samo gole činjenice. Šahist Karpov je po drugi put u ulozi šampiona pobjedom u meču produžava svoju vladavinu. U poratnim mečevima to je pošlo za rukom samo još i Petrosjanu kada je 1966. pobijedio Borisa Spaskog. Ostali šampioni su neriješenim rezultatom čuvali svoju titulu. Šahist Karpov nije želio da na takav način bude svjetski prvak i prije meča u Bagiju. On je predložio da se ukida pravo neodlučnog ishoda za šampiona, ali da u slučaju poraza prvak ima pravo na revanš pod istim uslovima koje je izazivač imao u prethodnom meču.
I Fridrih Olafson je u svome govoru istakao tu suverenu vladavinu mladog šampiona. On se u ime svjetske šahovske organizacije zahvalio domaćinima i gradu koji je ranije u šahovskom svijetu bio poznat samo po meranskoj varijanti. Sada će biti poznat po velikom meču koji je ovdje igran.
Šahist Karpov – uspomena na veliko igranje
Uz zvuke himni zemlje domaćina Italije, zatim FIDE, Sovjetskog saveza i Švicarske završavala se ova posljednja noć u areni. Šahovski simboli na zidovima, na pozornici i oko pozornice ostali su samo kao uspomena na jedno veliko igranje. U trenutku kada je samo pobjednik bio obasut svjetlostima pozornice, Olafson je nalazio i riječi utjehe za poraženog. Govorio je da je on u prve četiri partije doživio tri poraza i da bi to za većinu velemajstora značilo katastrofu ali ne i za njega. Tako je izgledao posljednji čin u Meranu, a kako je tekao meč?
Kada se vjerovalo da se Korčnoj vratio u formu i da započinje prava borba, šahist Karpov je već vodio sa 4:1. Poslije takvog rezultata na Filipinima Korčnoj je govorio da predstoji duga borba i težak dvoboj. Tada je bio u pravu, borba je bila duga i teška, ali postojala je velika razlika. Rezultat od 4:1 u Bagiju postignut je nakon 17 partija i 40 dana igranja, a ovdje samo devet partija i 25 dana.
U toku devete partije Korčnoj se opet obraćao Karpovu pogrdnim riječima jer mu je, navodno, smetalo što se šahist Karpov ponekad ljulja u fotelji. Poslije četvrtog poraza Korčnoja u njegovom taboru je vladala potištenost. Leonid Šamkovič je bio ljut što Korčnoj ne igra u otvaranju ono što se dogovori sa sekundantima. Rekao je: “Svih devet partija Korčnoj je igrao slabo”.
To je ipak rečeno u trenutku ljutnje i poraza jer od pete do osme partije Korčnoj je bio ravnopravan protivnik. Bioritam Korčnoja nagovještavao je da će on odložiti desetu partiju, i on je to učinio još više zbog umora, razultata i drugih okolnosti. Odložio je i svoju konferenciju za štampu i povukao se u samoću.
Karpov na odmoru
Šahist Karpov je otišao na izlet u Veneciju sa astronautom Sevastjanovom, koji ga je nagovorio pred onu odlučujuću partiju u Bagiju, 32. po redu, da odu u Manilu na košarkašku utakmicu Jugoslavija – SSSR. I kako je kasnije ispričao, taj odlazak je djelovao blagotvorno. Zaboravio je na trenutak na meč i na krajnje neizvjestan rezultat koji je glasio 5:5. Publika ga je pozdravila velikim pljeskom, kao što i priliči svjetskom šampionu. Korčnoj je sve to gledao na Tv i nije mu bilo pravo.
Umjesto Manile sada je bila Venecija. Ovaj ljupki grad iz snova svidio se Karpovu kada smo prethodne godine tamo boravili nakon simultanke u mjestu Abano Terme. Lutali smo kanalima Venecije, po Markovom trgu i sjedili u maloj kavani u kojoj je kažu često sjedio Hemingvej.
I sada je šahist Karpov razgledao Markov trg i, kako je i sam objasnio, jedna scena sa toga trga dala mu je posebnu snagu. To su bili sovjetski turisti čija je pjesma odzvanjala od zidina velikih zgrada. Tu je pjesmu zapamtio šampion svijeta. Često se dešava da na velemajstora djeluju na izgled tako male stvari, da mu daju novu snagu da izdrži do kraja.
Šahist Karpov – nesporazumi oko jedne večere
Pred desetu partiju izbio je i mali nesporazum oko jedne večere koju je priredio gradonačelnik Merana. Ta je večera organizirana u čast sovjetskog astronauta Sevastjanova i zamjenika ministra za sport SSSR Ivonjina. Sudija meča Klein i član žirija Prins nisu željeli da odu na tu večeru s motivacijom da nije pozvana Korčnojeva delegacija. Organizatori su objasnili da to i nije bila službena večera. Kasnije se ustanovilo da je pozvan i šef Korčnojeve delegacije Brodbeck, ali on je otputovao na izlet u Švicarsku.
Slaba kvaliteta početka partije
Sljedeće tri partije isti rezultat, tri remija. Za desetu partiju je Robert Byrne rekao da to i nije bila prava borba i da protivnici nisu u toj igri ništa pokazali. Što se tiče 11. partije, ona se posebno svidjela Janu Timanu, koji je upravo došao na tu partiju i izjavio da je na početku dvoboja kvalitet partije bio slab, ali da se sada partija popravila. Timan je prognozirao pobjedu Karpova, što mu, naravno, i nije bilo teško s obzirom na ubjedljivo vodstvo 4:1.
Mihail Talj je ovako ocijenio dosadašnji tok meča: Mislim da je ovdje izrazitija razlika u kvalitetu igre dvojice velemajstora. U Bagiju je Korčnoj igrao mnogo bolje, bio je ravnopravniji protivnik u prvih desetak partija. Ovdje je šahist Karpov mnogo odmakao ne samo rezultatski nego i po prikazanoj igri.
U malom baru u Ricu sa nama su još i Miguel Najdorf, njegova supruga i supruge Talja i dr. Geršanoviča. Najdorf je poručio kampari i onda je upitao Talja: Miša, šta ti misliš zašto Korčnoj igra slabo?
-Znate, postoji šahovsko pravilo kada jedan igra dobro, drugi igra slabo.
-A Miša, koliko će još igrati – pita Najdorf i uzgred kaže da uskoro mora da putuje.
-Kao dopisniku šahovskog lista, meni je u interesu da igraju što više – kaže Talj – jer honorar dobijam prema broju odigranih partija, ali kao otac porodice želio bih da ih bude što manje da bih što prije išao u Rigu. Kada se otac i dopisnik dogovore, onda ću odgovoriti na ovo pitanje.
Šahist Karpov – Korčnoj optužuje Talja
Najdorfa je zanimalo kako to da Korčnoj optužuje Talja i o njemu loše piše. Miša se samo smješka, a supruga dr. Geršanoviča govori: “To što je on pisao u knjizi ‘Antišah’, to je loše, tamo su samo nekakve optužbe”.
-Zamislite, on jedini na svijetu nepovoljno govori o Miši – kaže Galja Talj – to je prosto nevjerojatno. (Talj se i dalje smješka). A supruga dr. Geršanoviča objašnjava Najdorfu na ruskom, a on to prevodi svojoj supruzi na španjolski jezik:
-Mi se dobro poznajemo sa Belom Korčnoj, prijatelji smo bili godinama i što mislite o svemu tome. Ona ima sve i veliki stan i automobil, ništa joj nisu uzeli. Sin jeste u zatvoru, ali propisi u svakoj zemlji su takvi, ako izbjegava vojnu obavezu, past će pod udar zakona. Korčnoj im ništa ne pomaže financijski. Navodno je obećao neku mjesečnu pomoć od 500 dolara.
Najzanimljiviji dvoboj
Opet skrećemo na šahovske teme, pitam Talja što ga je ovdje najviše iznenadilo.
-Mislim da ovdje ima manje grešaka nego u Bagiju, ali ja sam već previše star da bi me bilo šta moglo iznenaditi.
-Koji bi dvoboj za naslov prvaka sada bio najzanimljiviji, s obzirom na to da je očevidno da Korčnoj više nije ravnopravan protivnik Karpovu?
Talj odgovara: “To bi bio meč Štajnic – Cukertot”. Najdorf se smije i dodaje: A Kapablanka, a Najdorf…
-Od do sada odigranih partija u kojima je Talj “krivac” za Karpovljeve uspjehe?
-Ja sam jedino kriv za šestu partiju, jer sam savjetovao Karpovu da igra prvi potez pješakom ispred kralja. Poslije 11. partije Leonid Samkovič je napustio Korčnoja i Merano i otputovao u SAD. Bilo je očevidno da između njega i Korčnoja postoje neslaganja u mnogim pitanjima pa su se razišli. Nije to bio rastanak kao sa Kinom u Bagiju, nego mnogo bezazleniji. Šamkovič o tome nije želio ni da govori i spominjao je da mora putovati zbog obiteljskih razloga. U toku 11. partije stigao je i Rejmond Kin, ali on se neće dugo zadržati na meču.
Šahist Karpov o ponašanju Korčnoja
-Što ima novoga na meču – pitao me šahist Karpov dok smo sjedili u malom baru Rica i pili voćne sokove. Rekao sam da mu je stigao Kin, a on je odgovorio: “Nadam se da sada neće pomagati Korčnoju”. Šahist Karpov je počeo da priča o ponašanju Korčnoja u toku posljednjih nekoliko partija.
-On ne zna sportski da podnosi poraze – rekao je šampion. U toku osme i devete partije dobacivao mi je uvredljive izraze. To se ponovilo na kraju devete partije, također. Naša delegacija je upozorila žiri dvoboja o tim nemilim događajima, sudija Klajn je upozorio Korčnoja da se ne može tako ponašati. Valjda zbog toga Korčnoj u vrijeme 11. partije nije ništa govorio. Vjerojatno je mislio da su sudije postavili mikrofone kod stola i da će snimati svaku riječ. Ali umjesto pogrdnih izraza Korčnoj je izgovarao nekakve nerazumljive glasove tijekom partije.
Pitam Karpova koliko će dvoboj još trajati, a on kaže da ga je već mogao završiti da nije napravio onaj previd u šestoj partiji. “To je neshvatljivo da sam mogao napraviti takvu grešku. Previdio sam da ne ide moj sljedeći potez f3. Ja ne znam koliko će meč još trajati. Preostalo je da postignem još dvije pobjede, ali siguran sam da se Bagio neće ponoviti, bez obzira što su posljednje pobjede uvijek najteže.
Karpov o kvalitetu partija
-Mislim da se igra normalno bez većih grešaka, s tim što moram reći da je Korčnoj u Bagiju igrao mnogo bolje. Ja sam zadovoljan svojom formom ovdje. U Bagiju mi je bilo potrebno mnogo više vremena da postignem ovakvo vodstvo. Tamo sam izgubio četiri i po kg na težini, u Moskvi četiri kg a ovdje sam prije meča imao dva kg više od moga prosjeka. Korčnoj je odigrao odlično šestu partiju sve do 39. poteza kada je napravio grešku, zatim se izvrsno branio u osmoj partiji. Druga i deveta partija su bile veoma dobre sa moje strane.
Iz knjige “Karpov protiv Kasparova”, Dimitrije Bjelica, 1984
Koji vam je draži “stari” šahist?
- Karpov
- Kasparov
- Fišer
Možete nam reći u komentarima. Hvala!
