Zapravo, snovi, kao uostalom i bljesak svijesti u kojem dolazi do otkrića, rezultat su, barem djelomično, promišljanja kojima se čovjek aktivno bavi.
Lucidni snovi
Jeste li znali da čovječanstvo duguje dio svojih otkrića takozvanim lucidnim snovima? Radi se o snovima u kojima je sanjač svjestan da sanja, što znači da mu sposobnost racionalnog razmišljanja ostaje barem na nivou na kakvom je u budnom stanju. Istovremeno, međutim, slike iz podsvijesti prodiru u svijest, jer se ona ne brani od njih, kako je to slučaj kad je čovjek budan. Zadržana sposobnost kritičkog mišljenja i – uvjetno rečeno – neka vrst halucinantnog stanja rezultiraju “racionalnim vizijama”. Upravo takvim vizijama čitav niz znanstvenika i umjetnika duguje svoja otkrića, odnosno umjetnička djela. Da spomenemo tek neka imena, kao što su Albert Einstein, Nikola Tesla, Isaac Newton, Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Richard Wagner…
Snovi – zmija grize vlastiti rep
Kroničari su zabilježili čitav niz slučajeva u kojima je san bio posrednik pri značajnim otkrićima. Jedan od takvih je i san njemačkog kemičara iz 19. stoljeća Augusta Friedricha Kekulea. Kekule je u snu ugledao atome kako plešu, poprimajući oblik zmije. Zmija je u tom plesu grizla vlastiti rep tako da se savila u zatvoreni krug.
Kekuleu je to bilo dovoljno da zaključi kako benzol ima prstenastu strukturu. Ta je teorija postala presudna za razvoj kemije aromatskih spojeva. U pismu njemačkom društvu za kemiju, on je objasnio kako je došao do tog značajnog otkrića, a završio ga je sljedećom rečenicom: “Proučavajmo snove, gospodo!”
Očito je, ističu znanstvenici, da opuštanje, odnosno san oslobađa racionalno mišljenje okvira koje mu nameće obrazovanje i sredina i omogućava da dolazi do novih spoznaja. Ponekad su te spoznaje u snu iskrivljene i nejasne, no one su putokaz kojim smjerom treba ići da bi se došlo do istine. Zapravo, snovi, kao uostalom i bljesak svijesti u kojem dolazi do otkrića, rezultat su, barem djelomično, promišljanja kojima se čovjek aktivno bavi.
Upravo se tako i tumači anegdota da je Isaac Newton otkrio gravitaciju, promatrajući pad jabuke. Tom, reklo bi se prosvjetljenju, prethodilo je mukotrpno i dugotrajno istraživanje. Ono je pripremilo Newtonov duh da u padu jabuke otkrije univerzalni prirodni zakon.
Snovi – riješena tajna hijeroglifa
Herman Hilprecht bavio se svojedobno dešifriranjem asirskih hijeroglifa. Nakon dugotrajnog i mukotrpnog rada bio je uvjeren da ih je odgonetnuo. Svoj je rad objavio, ali je shvatio da sadržaj hijeroglifa ipak nije do kraja razotkrio. Bio je nezadovoljan, a tada su mu snovi pomogli. Ugledao je nepoznatog asirskog svećenika. Svećenik mu je ispričao sadržaj iskopanih hijeroglifa i pokazao mu način kako će ih dešifrirati s lakoćom i bez greške.
Sljedećeg dana Hilprecht je sastavio fragmente sa hijeroglifima kako mu je to pokazao svećenik u snu. Nakon toga ih je s lakoćom dešifrirao. Sadržaj ploča se poklapao s pričom koju je čuo od svećenika.
Ovaj je slučaj začuđujući primjer kako stvaralačke snage u snu mogu dovesti do rješenja problema. Poznati stručnjak za parapsihološke fenomene dr. Milan Ryzl piše u knjizi “Telepatija i vidovnjaštvo” kako nije isključena mogućnost da je Hilprecht bio sposoban “loviti” informacije u prošlosti. Možda upravo od svećenika koji je, vjerojatno, bio vlasnik iskopanih hijeroglifa. Bila bi to vanosjetilna spoznaja. Dapače, nameće se misao kao da je “duh” asirskog svećenika sudkelovao u svemu, no nemoguće je izvlačiti zaključke, upozorava Ryzl.
Da su pri takvim i drugim otkrićima prisutne racionalne vizije, uvjeren je i američki filozof i psiholog Erich Fromm. Naime, nema tog znanstvenika koji nema nekakvu viziju onog što očekuje da će otkriti, pri čemu je, svakako, uključena i mašta, ističe Fromm.
Snovi otkrivaju budućnost
Da se izbjegne paranormalno tumačenje opisanih i drugih otkrića, moguće je tvrditi kako su ona rezultat napornog rada, promišljanja u dugotrajnog skupljanja informacija, pa kad znanje prijeđe određeni prag, podsvijest ga uobliči u jasnu spoznaju, odnosno otkriće. No, što reći o snovima što pretkazuju budućnost, a čiji sadržaj tek možemo naslućivati? Evo nekoliko takvih primjera. Navodi ih spomenuti dr. Ryzl.
Kad bi gospođa D. razmišljala o tome što učiniti ili što kupiti svojoj dvogodišnjoj kćeri, čula bi ponekad glas koji bi joj govorio: “To joj ne treba!” Nakon izvjesnog vremena, majka je nekoliko noći za redom sanjala kako gori krevet njene kćerkice. Slika gorućeg kreveta javljala se i na javi, pa je čak osjećala i dim. Jednog jutra bila je opsjednuta mišlju da mora iz sobe u kojoj je boravila djevojčica iznijeti sve šibice. No, bila je zabavljena drugim poslom, pa je zaključila da će to učiniti poslije.
Nedugo zatim, čula je poznati glas: “Okreni mi posteljinu!”
Učinila sam to jutros kad sam se probudila, odgovorila je kćerkici i posvetila se dalje kućanskim poslovima. Odjednom, osjetila je miris dima. Poletjela je u dječju sobu. Imala je šta vidjeti. Krevetić je gorio, a u njemu je bila njena Bettie. Nije joj bilo spasa.
Jedino razumno objašnjenje, misli dr. Ryzl, jest da je Bettie našla šibicu u krevetiću i zapalila se. No, ne komentira ni jednom riječju uplitanje glasa i donošenje odluka što su se ticale njene kćeri, ali ni snove, koje je majka sanjala, iako to snovi, barem po našem mišljenju, zavređuju. Očito je, naime, da su “glas” i snovi pripremali majku na opasnost koja je prijetila njenoj kćeri. No, ona im, nažalost, nije obratila dovoljno pažnje, što nije ništa neobično.
