Vjerovanje u vještice i vradžbine – skup vještica – predstavlja drevnu praksu koja potječe još iz biblijskih vremena i naziva se “stara vjera”. Vračanje se može definirati kao izvođenje od Boga zabranjene magije u nebiblijske svrhe.
Staro vjerovanje u vještice
Tijekom srednjeg vijeka vještice i njihova praksa doživjeli su veliki preporod. Bilo je to vrijeme kad su svi vjerovali u natprirodno, a praznovjerje je cvalo. Ako je netko želio postati vještica ili vještac, postojao je proces inicijacije. Neke od tehnika bile su jednostavne, a neke komplicirane, ali obično su postojala dva uvjeta. Prvi je bio da buduća vještica mora to postati svojom slobodnom voljom. Drugi zahtjev je bio da buduća vještica mora biti spremna obožavati vraga. Vještice i vješci obično su se okupljali na skupovima.
[color-box]KAKO POSTATI VJEŠTICA: Kad netko postane vještica i vještac, sklopi ugovor sa Sotonom da će ga obožavati. Sklapajući taj savez, novi članovi obećaju da će mu služiti kao što kršćani služe Isusu. Sotonisti su držali vlastite mise, parodiju rimokatoličke mise. Talijanski znanstvenik FRANCESCO-MARIA GRAZZO navodi neke od tadašnjih uvjeta da se postane vještica: • Odbacuje se kršćanska vjera – odbacuje se svoje krštenje; • Dobiva se novo ime: vrag prekrštava u novo ime; • Odriče se kumova i biraju novi pokrovitelji; • Daje se komad odjeće kao zalog predaje vragu; • Zaklinje se na vjernost vragu stojeći u magičnom krugu na zemlji; • Stavlja se vražji pečat na razne dijelove tijela: zečja šapa, pauk, križ …; • Zaklinje se na službu vragu.[/color-box]
Noć vještica
Dan koji vještice posebno slave je 31. listopada, noć pred praznik Svih svetih. Vjeruje se da te noći Sotona i njegove vještice imaju najveću moć.
Porijeklo Vještičje noći seže dvije tisuće godina prije kršćanstva, od obreda drevnih Druida u Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, gdje god su živjeli Kelti. Tada se slavio njihov bog Samhain, bog mrtvih. Kelti su vjerovali da je 1. studenog dan smrti. Tada je za njih završavala jesen i počimala zima.
Vrijeme kad opada lišće pogodno je da se slavi smrt, a to je baš ono što je značila Vještičja noć: slavljenje smrti u čast mrtvih. Druidi su vjerovali da baš tu večer duhovi mrtvih dolaze u svoje bivše domove da bi pohodili žive.
Ako živi ne pripreme hranu za zle duhove, dogodit će im se svakojaka zla. Ako zli duhovi ne dobiju svoju gozbu, naškodit će živima. Taj drevni običaj slavi se još i danas, kad se ljudi prerušavaju u mrtvace, lupaju na vrata i viču: “Dajte nam jesti”, ne znajući za porijeklo tog običaja. Bez obzira na sve, vještice i vješci još uvijek su mišljenja da te noći imaju najveću moć.
[color-box]Prije nego što je u ove krajeve došlo kršćanstvo, slavljenje smrti nije se nazivalo “Vještičja noć”, ni “Svi sveti”. Tek je Crkva uvela ovaj dan kao praznik kad se slave svi sveci iz povijesti Crkve.[/color-box]
Neki crkveni povjesničari dozvoljavaju i mogućnost da je noć Svih svetih određena 30. listopada kako bi se suprostavilo poganskim utjecajima štovanja smrti. Danas ja dan Svih svetih vjerski blagdan, međutim prave vještice i oni koji se bave vračarstvom još uvijek čuvaju staro pogansko vjerovanje i vjeru da je noć vještica sveto doba smrtonosne moći.
Lov na vještice
Veliki lov na vještice u srednjem vijeku trajao je 300 godina i odnio stotine tisuća života. Bilo je to vrijeme obnovljenog zanimanja za znanost. Ljudi koji su učestvovali u ovom ludilu nisu bili samo nerazumni pojedinci, nego i neki od najbolje obrazovanih ljudi svog vremena. Znanstvenici, filozofi i pravnici učestvovali su u ovom velikom lovu, pokazujući kako praznovjerje ne poznaje obrazovne granice. Nesreća je još i u tome što su progone pokrenuli ljudi koji su se nazivali kršćanima i radili u ime Boga. Odjeljke iz Biblije koje su koristili kako bi se opravdao lov na vještice, tumačili su pogrešno i van konteksta. Zakonske kazne sa ovakve zločine u Starom Zavjetu bile su dio tada važeće teokracije u Izraelu.
Gospodin Bog je bio kralj Izraela. On je imao pravo odrediti zakone i kazne protiv svojih podanika. Onaj tko se bavio vradžbinom predavao se Sotoni, neprijatelju Božjem. Ovakvo opredjeljenje bilo je izdaja protiv vladara Izraela, vladara kojim je upravljao osobno Gospodin Bog.
Još i danas se izdaja često kažnjava smrću. Međutim, kazne propisane tada, ne mogu se danas primjenjivati. Vračanje je još uvijek zlo i još uvijek su pobuna protiv Boga. To nije izdaja. Isus je upozoravao kako fizička smrt ionako nije konačna kazna. One koji se bave vračanjem, ispoljavajući svoje odbacivanje Isusa, treba upozoriti: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, dušu ne mogu ubiti! Bojte se radije onog tko može i dušu i tijelo uništiti u paklu.” (Matej 10:28).
Kako izgleda vještica
U narodu je raširena slika ružne starice koja jaše na metli, s crnom mačkom na ramenu. VVilliam West, engleski pisac iz vremena Elizabete I. daje slijedeći opis vještice:
“Vještica je ona koja – zaluđena savezom koji je sklopila s vragom, zbog njegova uvjeravanja, nadahnjivanja i poigravanja – misli kako može izvoditi svakojaka zla, bilo mišlju ili kletvama, na primjer: tresti zrak munjama i gromovima, izazivati tuču i oluju, premještati zeleno žito i drveće na drugo mjesto, odjahati na njoj poznatom duhu (koji je uzeo vanjski oblik jarca, svinje, teleta itd.) do nekih dalekih planina za čudesno kratko vrijeme i ponekad letjeti na metli ili vilama, ili nekom drugom predmetu, a potom provesti cijelu noć sa svojim ljubljenim u igri, zabavi, gozbi, plesu, udvaranju i raznim drugim vražjim, pohotnim i besramnim zabavama, kao i izvoditi tisuće čudovišnih lakrdija.” Jedan drugi pisac ovako opisuje vještice: “Vještice i vješci su oni koje, zbog mnoštva njihovih zlodjela, zovu malefici ili zlotvori. Oni po dozvoli Božjoj utječu na prirodne sile, i smućuju umove ljudi koji imaju manje povjerenja u Boga.
Bez primjene otrova, ubijaju velikom moći svojih čarolija … Oni prizivaju vragove i usuđuju se da ih razdraže kako bi svaka od njih ubijala svoje neprijatelje opakim lukavštinama. Ove vještice koriste krv žrtava i često skrnave tijela mrtvih … Zna se da vragovi vole krv i tako, kad vještice vrše svoje “crne” vještine, one miješaju krv s vodom, da bi bojom krvi lakše prizivale vragove.”
Vještičji posao
Marcello Truzzi opisuje tradicionalni obred vještičje inicijative:
“U osnovi vještičji posao se sastoji od niza vjerovanja i tehnike koje se drže u tajnosti i koje nova osoba mora saznati od nekog upućenog. Uobičajeni tradicionalni način stjecanja ovakvih znanja je preko neke vještice koja zna tajne. Tradicionalno se radi kroz inicijaciju u već postojeći vještičji skup, ili učenjem vještine od pogodne osobe, koja je već vještica.”
Za vještice se mislilo da imaju veliki broj raznih moći kojima drže ljude u strahu. Navodno mogu baciti čini kojima podižu oluje, čarolijom uništavaju usjeve i pretvaraju se u vukodlake i vampire. Međutim, najviše su se bojali njihove navodne moći da nekog omađijaju, da izazovu bolest i smrt.
Današnje vještice
Moderna vještica se ne uklapa u stereotip stare rugobe, jer mnogi ljudi koji se bave ovom praksom pripadaju glavnim tijekovima društva. Postavlja se pitanje zašto? Odakle to obnovljeno zanimanje za ovu drevnu vještinu među obrazovanima?
Daniel Kohen navodi nekoliko mogućih razloga:
“Kao prvo, vječna je privlačnost magije, obećanje, ma koliko prikriveno, da postoje raspoložive tajne koje će nekome donijeti novac, ljubav i sve ono što on ili ona želi, a ne može steći. Drugo, vradžbina je odbacivanje i pobuna protiv nekih ustaljenih vjerovanja u organiziranoj religiji, znanosti i racionalnom mišljenju. Povijesna povezanost vraćanja s drogama i seksom također ima neospornu privlačnost. Eto zbroja vjerovanja koja su navodno dio izuzetno stare religije! Usprkos svom publicitetu i svim vještičjim skupovima koji se organiziraju, vještice i vračanje se ipak ne uzimaju ozbiljno.”
Moderni vještičji pokret
Moderni vještičji pokret malo nalikuje vješticama iz srednjeg vijeka ili vješticama u još primitivnim društvima koja ne poznaju pismo. Moderni vještičji pokret se razvio relativno kasno (posljednjih 200 godina), sadrži stotine vjerovanja i običaja, a ima stotine tisuća pristalica. Zajednička tema koja se provlači kroz moderni vještičji pokret ja bavljenje i vjerovanje u stvari koje zabranjuje Bog u Bibliji.
Evo što o tomu piše John W. Montgomery:
“Do prije nekoliko desetljeća, tijekom dosadašnjih stoljeća, nigdje nije bilo “službenih” vještica. Većina ljudi misli kako je vračanje nešto u što vjeruju samo praznovjerni. Lov na vještice i metle potisnuti su.”
Vještice nastupaju na televiziji
Danas, kad je golemo zanimanje za okultno dovelo do velikog broja uzgrednih pojava, to se promijenilo. Deseci tisuća ljudi diljem Amerike – neki od njih sveučilišno obrazovani – upuštaju se u vračanje, sotonizam i druge oblike bijele i crne magije. Vještice otvoreno nastupaju na televiziji. Navodno, u svakoj srednjoj školi ima neka vještica i vještac. U Clivelendu možete unajmiti vješticu da vam “oživi party”. U SAD se bijelom magijom bavi oko osamdeset tisuća osoba, od kojih 6000 samo u Chicagu.
Jednim je dijelom ovo modni hir. Ali, na nesreću, velikim dijelom nije. Ovo ludilo izaziva ubojstvo za ubojstvom, a ubojice otvoreno priznaju kako obožavaju Sotonu. Policija sve češće pronalazi užasne dokaze o žrtvovanju ljudi i životinja.
Obožavanje boginja
A da vještice nisu izumrle, vidi se iz jednog napisa o obožavanju boginja koji je objavio Los Angeles Times:
“… Stravični monotoni zvuci odjekivali su studentskim domom Sveučilišta u Santa Cruzu. Klicalo se i slavilo u čast drevnih boginja – Izide, Aštarote, Demetre, Artemide itd.
Ovaj događaj je pokazao kako se u feminističkom pokretu u Americi začinje spiritistički pokret.
Kristin Dauning, direktorica katedre za religiju Državnog sveučilišta u San Diegu, procjenjuje da je mnogo – ako ne i većina – duhovno osjetljivih žena spremna zamijeniti biblijskog Boga otvoreno poganskim i politeističkim pristupom.
Vračanje
Vračanje pomaže ženama u njihovoj potrazi za korijenima i ritualima – a da se obično ne zapaža povezanost zla i vračanja.
Kratko i neplanirano, uz buran aplauz pojavila se i Z. Budapest, samozvana vještica koju članice pokreta boginja poznaju bolje kao vođu Prvog skupa vještica “Suzan B. Antoni” u Los Angelesu, i karizmatskog glasnogovornika feminističke struje u “Wicca” drevnoj ženskoj religiji.
Pokret boginja, poznatiji kao pokret ženskih duhova, očigledno misli kako je njihov prvi važniji skup bio konferencija oko 1200 žena na sveučilištu Massachusetts krajem 1975. godine.
Antički mediteranski svijet, poganska Europa, urođenička Amerika i hinduistička tradicija – sve su to izvori ikonografije obožavateljica boginja …”
I Stari i Novi zavjet stalno spominju vještice i vračanje, i kad god se takva praksa spomene, Bog je uvijek osuđuje.
