Voda zauzima prvo mjesto, a blagoslovljena napose

Voda zauzima prvo mjesto, a blagoslovljena napose
Vjera i religija

Među tvarnim stvorovima voda zauzima prvo mjesto. Možemo ju slobodno nazivati majkom svijeta, životom i snagom naravi, jer po svjedočanstvu sv. Pisma od vode sam Bog izvede nebo i zemlju i sve što je na njima. Sv. Petar pobijajuć one koji su nijekali svršetak svijeta, ovako veli: „Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi.” (2 Petr. .3,5) O tim riječima ovako se izrazaje Sv. Augustin a s njime i drugi sveti Oci: ,,U početku nebo i zemlja sačinjeni su iz vode i po vodi.

Nije ni najmanje besmisleno kazati, da je prvotna tvar bila voda, jer sve što na zemlji postaje bilo životinje, bilo drveće, bilje ili druga bića, sve je vodi dužno svoj razvoj i uzdržavanje. (Lib. VI, De Gen. Contra Manich). Ova se je istini očuvala i kod pogana. Grčki filozof Thiales označio je vodu kao počelo svih stvari i smatrao ju nekim božanstvom ; a Plinij je napisao: Sva krepost zemlje nije drugo, već blagi učinak vode. (Hist. nat. 1. XXX. c. I)…

Blagoslovljena voda

Bog je vodu učinio majkom i hraniteljicom tvarnog svijeta, pa je vodu načinio majkom i preporoditeljicom milosnog života u svetom krštenju. Voda postaje sakramental po blagoslovu Crkve, a zato se i zove blagoslovljena voda. Sam ju Bog ustanovio u Zakonu, što ga poda Mojsiju, te je sam naznačio i obred, odredivši naime, da se u vodu umiješa pepeo crvene junice zaklane i spaljene izvan zidina. Sveti Pavao tumači kako ta voda nije po sebi čistila savjest onih, koji su je upotrebljavali, već samo izvanjske ljage učesnika kod Bogoslužja. Blagoslovljena voda se čuvala u Hramu u velikoj posudi, koja se zvala tučeno more. Svećenici pod kaznom smrti morali su se umivati u toj vodi. Također i gubavci, pa oni koji su se dotakli mrtvaca ili jeli zabranjena jela čistili su se posvećenom vodom. Upotreba vode bila je propisana za sve obrede u Bogoslužju.

NE PROPUSTI  Jeremija 4: Biblija i Stari zavjet

Prvi posvetitelj vode u Novom Zavjetu bio je sam Isus Krist. Ulazeći Jordan svojim doticajem dodjeli vodi blagoslov veći nego je voda dobila u početku svijeta. Isus je učinio vodu sposobnom za učinke vrhunaravnom redu.
Ustanovu blagoslovljene vode, kako je u Crkvi uobičajena, pripisuje se Apostolima. Papa Sveti Aleksandar I. koji je živio u vrijeme blizu Apostola ovako govori o običaju blagoslova vode: „A mi blagoslivljamo vodu pomiješanu solju, da se škropljenjem ove vode svi posvetimo i očistimo.“ (Corpus jur. can. Dist.III.de consecrat.- tit.XX).

Na početcima i s vremenom

Na početcima Crkve spominje se običaj da kod ulaska u hramove stajale su dvije česme, kod kojih su svi vjernici bez razlike umivali ruke i lice, prije nego bi prelazili crkveni posvećeni prag. Po pripovijedanju Svetog Paulina Nolanskog i povjesničara Euzebija, ove su česme dozivale u sjećanje vjernike na vrelo krštenja, kojim su se preporodili na milosni život; a vanjska čistoća podsjećala ih je na unutarnju čistoću, koju su trebali imati pri sudjelovanju kod svetih otajstava.

S vremenom je Crkva čistoću tijela predala na brigu svakog pojedinca, a česme na ulazu crkve zamijenila „škropionicama“ da bi vjernici upotrebom ove vode pribavili čistoću duše. Međutim nisu je kršćani koristili kad su ulazili u crkvu, već su je nosili svojim kućama da blagoslove sebe i svoje stvari (Microlog, De Eclesiast. observant.c.46).

Mnogi su običavali držati blagoslovljenu vodu uvijek kod sebe za obranu duše i tijela od paklenog neprijatelja.
U Crkvi postoji uz vodu za sakrament krštenja – obična blagoslovljena voda. Voda za krštenje blagoslivlja se na Veliku subotu te pohranjena je u krsnom studencu. Blagoslovljena voda se blagoslivlja uoči Bogojavljenja i koristi se u škropilicama na ulazu u crkvu.

NE PROPUSTI  Molitve - Križni put

IZVOR: uljubavizakrista.blogspot.com

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.