Proricanje budućnosti iz tekstova na palminom lišću

Proricanje budućnosti iz tekstova na palminom lišću
Proricanje budućnosti je davno zapisano

Indijske biblioteke palminih listova su najstarija mjesta na svijetu za proricanje budućnosti. Suradnici “Ezotere” Annet Man i Thomas Ritter u ovom kritički intoniranom tekstu iznose što su doživjeli proučavajući ih. Njihovi zaključci nas navode na potrebu potpune promjene našeg poimanja “vremena” i “sudbine“.

Horoskopi i proricanje budućnosti

Tko ne poželi, barem s vremena na vrijeme, da može vidjeti budućnost? Da može barem naslutiti što ga očekuje, kako bi bio spremniji za događaje koji mu predstoje?

Milijuni ljudi čekaju svaki dan dnevne horoskope u raznim novinama, konzultiraju astrologe, pri čemu često ne štede ni novac ni vrijeme. Treba reći da je astrologija osobit sustav odražavanja stvarnosti. Ona polazi od temeljne spoznaje da čitav Svemir podliježe istim principima organizacije i da je podložan istim zakonima.

Takvo stajalište dijele i prirodne znanosti. Horoskop rođenja neke osobe sadrži, prema tome, “životnu formulu” osobe za koju je načinjen. Da bi takav horoskop mogao biti načinjen, potrebne su temeljne studije. On je, naime, nešto posve drugo od horoskopa što ih nalazimo u brojnim časopisima i dnevnim novinama.

Brighu i Kronika Akasha

Međutim, horoskop ipak nije jedina mogućnost za proricanje budućnosti. Postoje i druge mogućnosti spoznaje budućih događaja, od kojih je doista najspektakularnija ona što se isključivo koristi u Indiji – u tajne obavijenim bibliotekama palminih listova. One su razasute na Indijskom potkontinentu. Prema podacima postoji 12 takvih biblioteka, od kojih su četiri poznate i kod nas na Zapadu.

Te stare rukopise, koji su tamo arhivirani, sastavila je ličnost kojoj se pripisuje mitološki značaj, a ime joj je Brighu. Brighu je, navodno, živio u vremenu 5000. godine prije Krista. O njemu izvješćuje pored ostalog i Mahabharata. (Doslovno značenje tog imena jest “Veliki ep Bharatinih sinova”. To je monumentalni junački ep indijske literature čiji je najznačajniji dio “Bhagavad Gita”.)

Iz Mahabharate saznajemo da je Brighu bio pripadnik grupe sedam svetih Rishija. Ovi Rishiji bili su slavni po svojoj izuzetno velikoj duhovnoj snazi, pa su tako, pored ostalog, mogli čitati i iz Kronike Akasha.

Kronika Akasha je na Zapadu poznatija kao “Sjećanje svijeta”. Za nas koji smo naviknuti da vrijeme promatramo linearno, pomalo je apsurdna i neshvatljiva misao da je sve što je bilo, da sve što jest, i da sve što će biti, prisutno u sadašnjosti. Naime, takva misao ne samo da ugrožava kod nas pripadnika zapadnog kulturnog kruga pouzdanost naših pojmova prošlost, sadašnjost i budućnost, već dovodi u pitanje slobodu volje svakog čovjeka kao pojedinca. Pojedini znanstvenici na Zapadu, kao na primjer engleski biolog Rupert Shaldrake, poistovjećuje Kroniku Akasha sa takozvanim morfogenetskim poljima.

Proricanje budućnosti za 80.000 ljudi

Prema predaji, Brighu i drugi Rishiji su koristili svoje duhovne sposobnosti da bi u Kronici Akasha pročitali, a potom na palminim listovima zabilježili sudbine 80.000 ljudi. Život tih ljudi, od rođenja pa do smrti, zabilježen je na palminim listovima na tamilskom jeziku, kojim danas još rijetki vladaju. Jedan takav palmin list, u normalnim okolnostima, traje oko 800 godina. Kad on ostari i prijeti da propadne prepisuje se njegov sadržaj na novi palmin list. Postoji 12 kopija Brighuovih zapisa što se čuvaju u 12 biblioteka u raznim dijelovima Indije. Otprilike 8000 palminih listova, što je otprilike 10 posto od ukupnog broja, sadrži informacije o životu ljudi koji nisu Indijci. Onaj tko bi htio saznati što mu je sudbina pripremila, morao bi se sam pomučiti i potražiti odgovarajući izvor u nekoj od biblioteka palminih listova.

Annet Mann i Thomas Ritter doznali su adrese četiriju  biblioteka palminih listova zahvaljujući publikacijama pisca Holgera Kerstena. Zaželjeli su, naime, sami provjeriti o čemu se radi i tako su se uputili na put u Indiju. Tražili su odgovor na pitanja: jesu li vijesti o bibliotekama palminog lišća tek prazne priče, ili ih tamo doista očekuju čudesna saznanja?

“Nadi – Reading” – sveta zadaća

Kao mjesto prvog susreta s Indijom, Annete Mann i Thomas Ritter su odabrali Madras. Naime, sve njima poznate biblioteke palminih listova nalazile su se u južnoj Indiji. Zbog toga su kao polaznu točku za svoje istraživanje odabrali glavni grad indijske države Tamil Nadu. Nadali su se da će ubrzo ući u biblioteku palminih listova Sri Rami Gorupa – čitača palminih listova. Bili su razočarani kad su doznali da je ovaj otputovao i da ga neće biti tjedan dana. Ipak, strpljen, spašen. Nakon osam dana čekanja ipak su dospjeli u biblioteku palminih listova. Biblioteka se nalazila u Istočnom Tambaranu, jednom od predgrađa Madrasa. Pokazalo se, međutim, da je u međuvremenu Sri Rami Gorupa – umro! Primio ih je njegov nasljednik, isto tako iskusan čitač palminih listova, R. V. Ramani.

Čitanje iz palminog lišća organizirano je za svakog gosta iz Europe posebno. Ono traje u pravilu oko 50 minuta. Temelj čitanja (Nadi Reading) je učenje Shuka-Nadi. Pri tome bismo mogli “shuka” prevesti kao papagaj. Međutim, taj pojam pokriva božansku mudrost, a pojam “Nadi” odnosi se na određeni trenutak vremena. Ovo učenje se temelji na postavci da se percipiranje prošlosti i budućnosti nalazi izvan našeg uobičajenog poimanja prostora i vremena. Na tim temeljima Shuka-Nadi može ispuniti svoju savjetodavnu, životnu zadaću. Drugim riječima, ta metoda pomaže čovjeku da lakše pronađe određenje svoje sadašnje inkarnacije.

Način za proricanje budućnosti

U biblioteci palminih listova R. V. Ramani provodi Nadi-Reading na sljedeći način:

NE PROPUSTI  Disney filmovi koji imaju skrivenu kršćansku poruku

Najprije su gosti iz Europe dali svoje točne i pune podatke o imenu, prezimenu, te datumu rođenja. Proricanje budućnosti počinje u trenutku kad su dobili devet poliranih školjaka, koje su trebali baciti poput kocki na mandali, a koja je bila utkana u mali tepih. Potom je Ramani, Nadi-Reader (čitač trenutka vremena). odabrao školjke što su se nalazile najbliže središtu mandale. Njihov broj u kombinaciji s danim podacima, daje temeljnu informaciju za izbor palminog lista među tisućama drugih, a koji se odnosi na određenu osobu.

Ramaniju je trebalo nekih pet minuta da odredi palmine listove koji se odnose na sudbinu Annete Mann i Thomasa Rittera. Budući da Europljani nisu poznavali tamilski jezik, čitač palminih listova, inače pripadnik kaste brahmana koji tečno govori engleski jezik i ponešto razumije njemački, preveo je sadržaj “njihovih” listova na engleski.

Istog dana, gosti iz Europe su prisustvovali i Nadi-Readingu za jednog mladog Indijca. Radilo se o jednom životno važnom pitanju. Ono glasi: Smije li mladi čovjek, koji je bio u pratnji oca i strica, oženiti djevojku u koju je zaljubljen? I, ako smije, kako će izgledati njihov budući život?

Ovog puta Ramani nije prevodio tekst odabranog palminog lista na engleski već na aktualni jezik kraja u kojem živi mladić. Pri tome je pao u neku vrstu transa.

Točni podaci o prošlosti

Gosti iz Europe su se i dalje mučili s pitanjem: O čemu se zapravo radi, kad je riječ o Nadi-Readingu? S čuđenjem su morali priznati da palmini listovi iz kojih im je bila čitana sudbina. Oni sadrže točne podatke iz njihove prošlosti. U njima je bilo riječi i o njihovim ranijim inkarnacijama. A sadržavali su podatke i o njihovom intimnom životu, kao i onom što ih čeka u budućnosti. Kad se radi o prošlosti, Ramani je, čini se, bio nepogrešiv.

Naveo je točan datum kad su se upoznali Annete i Thomas. Isto tako je naveo točne podatke o obiteljskoj krizi Annete Mann koja je trajala između 16. i 19. godine njezinog života. Uz sve to, Ramani im je govorio, o tada za njih, posve neočekivanom razvoju njihovog života, a koji se u međuvremenu i ostvario. Govorio im je o pozitivnim promjenama što će proizaći iz njihova proučavanja sadržaja biblioteka palminih listova. I, doista! Nakon povratka u Europu, Annete i Thomas su održali brojna predavanja na temu palminih listova i naišli su na brojne istomišljenike.

Što se tiče poslovnog razvoja Thomasa Rittera, Nadi-Reader Ramani mu je točno prorekao da će po završetku studija raditi u jednoj međunarodnoj organizaciji.

Proricanje budućnosti iz palminog lišća obuhvatilo je i trajanje života gostiju iz Europe. Tako je Anneti Ramani rekao da će živjeti 84, a Thomas da će živjeti 82 godine. Točan datum smrti ni u jednom slučaju nije naveden. Naime, kako reče Ramani, doslovno: “Kad dođe u tako visokoj životnoj dobi vrijeme da čovjek napusti ovaj svijet, tada on doista i odlazi.”

Potpuno besplatno proricanje budućnosti bez uljepšavanja

U Nadi-Readingu nema uljepšavanja budućnosti. Uza sve to, proricanje budućnosti iz palminog lišća je kod Ramanija posve besplatno. Nadi-Reader je reagirao prilično uvrijeđeno kad su gosti iz Europe pitali koliko su dužni za njegovo proricanje budućnosti iz palminog lišća. Naime, Nadi-Reading se u Indiji smatra svetom zadaćom.

Sudeći prema tekstovima što ih je Ramani čitao Anneti Mann i Thomasu Ritteru, palmini listovi posjeduju sljedeću sadržajnu konstrukciju koju ćemo prikazati na primjeru Annete Mann.

“Božanska majka želi ti svako dobro. Ovim palminim listom Veliki Duh daje ti potpunu zaštitu u tvom budućem životu…” Potom slijede iskazi o prošlosti i budućnosti pojedinca, kao i o njegovom razvoju, odnosno o njegovim osobnim sposobnostima i talentima koje treba razviti osoba na koju se odnosi sadržaj palminog lista. U skladu s tim uputstvima osoba treba raditi kako bi ova inkarnacija ispunila svoju ulogu oslobađanja pojedinca iz lanca ponovnih rođenja. Na koncu slijede detaljni podaci o daljnjim stanicama na životnom putu osobe kojoj se obraća Nadi-Reader.

Između čuđenja i skepse

Nakon ceremonijalnog čitanja, Annete i Thomas bili su uvjereni u istinitost dobivenih podataka, barem kad se radi o njihovom slučaju. Snimili su mnogo fotografija, imali su i tonske zapise, a posjedovali su i engleski prijevod za Nadi-Reading, čitača palminih listova gospodina Ramanija. No, jesu li to dovoljni dokazi za vjerodostojnost. Oni su vjerovali Ramaniju, no postavili su i pitanje: Tko će nama vjerovati?

Da bi doista bili vjerodostojni svjedoci događanja, postojao je samo jedan način. Trebali su doći u posjed svojih palminih listova. I tako su se odlučili na nemoguće. Zamolili su Nadi-Readera da im dade njihove palmine listove kako bi ih ponijeli u Europu. Koliko je poznato, takvoj želji do sada nikada nije bilo udovoljeno. Međutim, dogodilo se čudo. Ramani je otvorio svežanj palminih listova i odvojio je one koji se odnose na Annete i Thomasa. I tako su gosti iz Europe došli do neprocjenjivog blaga. Fotokopije tih listova uručene su dr. Jaroslavu Vaceku iz Praga, koji je vodeći europski specijalist za starotamilsku filologiju. Originalni listovi podvrgnuti su analizi uz pomoć radioaktivnog ugljika C-14 u nuklearnom istraživačkom centru u Rosendorfu, kako bi se odredila njihova starost.

Usprkos velikom uspjehu u Madrasu, Annete i Thomas bili su i dalje skeptični. Da bi istražili istinitost poruka sadržanih na palminim listovima, odlučili su ispitati zapise na palminim listovima u bibliotekama što se nalaze u Bangaloreu, indijska država Karnataka. Pri tome su se suočili sa činjenicom da tamošnji vlasnik biblioteke palminih listova Nadi-Reader Gunjur Sachidananda radi po strogo terminskom planu. Uprkos svim naporima nisu mogli dobiti termin za proricanje budućnosti iz palminih listova, jer je “čitač” rasprodan mjesecima unaprijed.

NE PROPUSTI  Ozdravili uz pomoć - čuda!

Proricanje budućnosti – poboljšajte samo vlastitu budućnost

Vrijedno je spomenuti da najviše želja za proricanje budućnosti iz palminih listova ne potječe od Indijaca, već od osoba iz drugih industrijski razvijenih zemalja. Zbog toga je biblioteka u Bangaloreu opsjednuta tolikim interesom.

Annet i Thomas bili su uporni, pa im je tajnica gospodina Sachidanande konačno odgovorila da nije nužno da budu osobno prisutni svom Nadi-Readingu. Naime, gospodin Sachidanande će snimiti proricanje budućnosti na vrpcu koju će nam poslati njegov ured uz manji prilog za pokriće troškova, a čiju visinu možemo sami odrediti.

Ipak, Annete i Thomas su doživjeli još jedno iznenađenje. Naime, pri prijavi za Nadi-Reading u biblioteci u Bangaloreu, onaj tko traži savjet mora ispuniti upitnik u kojem mora navesti podatke: puno ime i prezime, broj telefona, dan, sat, minuta i sekunda rođenja, mjesto rođenja s točnim podacima geografske duljine i širine, pripadajući astrološki znak, ascendent, kao i kompletne podatke o roditeljima, braći i sestrama, bračnom stanju i broju djece ako postoje.

Annete i Thomas su temeljem svojega iskustva u Madrasu vjerovali da u palminim listovima postoje podaci i o tim osobama. Izgleda, međutim, da se u slučaju Gunjura Sachidanande ne radi toliko o klasičnom čitanju iz palminog lišća, koliko o proučavanju potrebnih osobnih podataka kako bi se, uz pomoć palminih listova, sastavio neki oblik poboljšanog horoskopa, a koji je na Zapadu posve nepoznat. Nažalost, u trenutku dok nastaje ovaj tekst, Annete i Thomas nisu još primili odgovor Gunjura Sachidanande, tako da je nemoguće ući u kritičku analizu njegove metode.

Biblioteka palminih listova u posjedu kroz nekoliko pokoljenja

Annete i Thomas su ipak doznali od od žene Gunjura Sachidanade – koja je ujedno i njegova tajnica – da se biblioteka palminih listova nalazi u posjedu njihove obitelji kroz nekoliko pokoljenja. Otac Gunjura je naučio umijeće čitanja tekstova zabilježenih na palminom lišću od svog ujaka, a svoje je znanje prenio na sina. Nadi-Reading traje kod Gunjura više od jednog sata. Ono sadrži brojne informacije o životu pojedinca koji traži odgovore na svoja pitanja, a oni se ne odnose samo na prošlost, već i na proricanje budućnosti, na životna očekivanja, na zdravlje, na financijske i poslovne izglede, udarce sudbine i tome slično.

Thomas i Annete nisu mogli prodrijeti ni u ovu biblioteku. Uspjeli su dobiti nekoliko snimaka palminih listova iz nje. Pokazalo se, međutim, da je u njima sadržano znatno manje znakova nego u palminim listovima u biblioteci u Madrasu. I samo pismo je drugačije, ali to se može objasniti činjenicom da su ti listovi prepisani prije nekih 80 godina, dakle u vrijeme kad je starotamilski bio gotovo mrtav jezik.

Nakon svega, Annete i Thomas su odlučili pokušati istražiti palmine listove što se čuvaju u Vaithisvarankoilu, malom mjestu na pola puta između Pondycherrya i Madrasa. Iznenadne okolnosti prekinue su njihova nastojanja, jer su se pojavile neodgodive obveze u domovini. Na koncu se ispostavilo da to i nije bio neki veliki gubitak. Naime, prema izvješćima ozbiljnih ljudi, tamošnji “čitači palminih listova” nisu posve vjerodostojni. Pretvorili su svetu zadaću u posao, nastojeći zapadnjacima uzeti što više novca. Tako su grupi turista iz Berlina zaračunali Nadi-Reading 1250 eura po osobi.

Koja je svrha za proricanje budućnosti

Kad se netko intenzivno bavi problematikom sadržaja palminih listova, prije ili kasnije susreće se s pitanjem: Koja je svrha takvih biblioteka za proricanje budućnosti? Čemu je Brighu zabilježio sudbine tolikih ljudi na palmine listove?

Prema tvrdnjama “čitača palminih listova”, biblioteke su osnovane da bi određenim ljudima u određenom vremenu pomoglo da bolje urede svoju sudbinu. To, međutim, ne znači da se može unaprijed određenu sudbinu čovjeka ukloniti, već da se pravovremenim i pravilnim informacijama čovjek može bolje pripremiti na nju i da je, na taj način, može bolje iskoristiti, odnosno prevladati. Međutim, komu je dozvoljeno da na taj način zahvaća u sudbinu čovjeka? I, ne na kraju: Zašto je Brighu zabilježio životni tijek na samo 80.000 ljudi?

Tko je, zapravo, taj Brighu? Da li je on bio vidovnjak, Bodhisatva, ili pak biće čija domovina nije planet Zemlja, već Svemir? Za sada je nejasno hoće li ikada sa sigurnošću biti odgovoreno na ova i slična pitanja. Ipak, posve je sigurno da je, usprkos neozbiljnosti proricanja sudbine u Bangaloreu i poslovnim potezima na tom području u Vaithisvarankoilu, originalno i seriozno proricanje budućnosti u palminim listovima što ga provodi gospodin Ramani u Madrasu, ozbiljan postupak, koji pokazuje zavidne rezultate. Nažalost, razvoj događaja u našem vremenu ide protiv takve prakse.

Promjena pojma vremena

U svjetlu rečenog i dalje ostaje otvoreno pitanje: Kakav utjecaj ima postojanje biblioteka palminog lišća na našu sliku svijeta?

Ako je moguće da je netko prije 7000 godina mogao predvidjeti da će Annete i Thomas putovati u Indiju da bi istraživali tajnu poruka ispisanih na palminim listovima, ako je netko prije isto toliko vremena znao za detalje iz njihova sadašnjeg života, morat ćemo u temelju promijeniti naše poimanje vremena. U tom slučaju, čini se, doista ne postoji nikakvo jučer, nikakvo danas, nikakvo sutra, već postoji “istovremenost” prisutnosti događanja i procesa u Svemiru, u vremenu koje je trajna sadašnjost. U tom bi slučaju doista mogli govoriti o “sjećanju na budućnost”.

Da li vjerujete u proricanje budućnosti? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.