U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Rikarda Jorgovanića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Rikard Jorgovanić je bio hrvatski pripovjedač, feljtonist i pjesnik. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Petra Kanavelića.
Najljepše pjesme Rikarda Jorgovanića
Žalost
Ah ljubav – što je ljubav ova?
Ta ljubav ti je val valova
Iz mora našega života,
Što pod noge se nekim smota,
I jedva da se na njem voze,
Na hridi razbije se proze.
U nade krila voštena su,
Što bliža suncu – slabija su,
Kad mniš u nebo prispjet zvjezdno,
A krilo pukne, pa u bezdno
Strmoglaviš se, ne znaš kako,
U gorke zbilje grozan pako.
Il radost da još tkogođ hvali?
Nu radost jeste cvijetak mali,
Uspijeva svuda pokraj staze,
Sretnici mnogi na nj nagaze,
Al kuda gođer dosad zađoh,
Il pelin ili trnje nađoh.
I sve bih to pregorjet znao,
Al jedno mi je, jedno žao,
Da domovina, sveta mati,
U okovima ljuto pati,
I da je toli tiha, nijema,
Da ne znaš, mrije li – il drijema.
Autor: Rikard Jorgovanić
Uminuli ste…
Uminuli ste, sretni dani,
Ko rosica sa nježna cvijeta,
I tražiti vas, zvat je mani,
Vas izgubljene usred svijeta.
Ah, tko će dozvat ljubav prvu
Na povratak, pod grobom sneću?
Tko cvijeće vratit suhu drvu?
Tko vratit meni prvu sreću?
Ah, ode – ode žarka radost
Ko sunce, kad za gore sjedne,
Tek spomen osta mi na mladost,
I srce pusto, grudi ledne.
Autor: Rikard Jorgovanić
Najbolja poezija
U sumračju
Mrak se hvata, tiho biva,
Kao da će umrijet svijet,
Nu on samo tiho sniva,
I snijući lik cjeliva
Sunca, kog će sjutra zrijet.
Tamna noći, ogrli me,
Baš mi godi pokoj tvoj,
Miso k zvijezdam uznosi me,
U njih čitam njeno ime,
Pjevajući pjesmu njoj.
Autor: Rikard Jorgovanić
Suza
Što to plače, što to cvili
Tiho kao vjetra ćuh,
Kao da o zvijezde tračak
Rukom zape bijeli duh.
Samotna je moja suza,
Radosti mi prve dar:
Ona čeka, hoće l’ sestru
Dočekati koju bar.
Autor: Rikard Jorgovanić
Nezaboravne pjesme Rikarda Jorgovanića
Spominjanje
Od umora zamro je svijet,
Sve tiho, tiho sni;
O slavlji sniva ružin cvijet,
A ja o Mariji.
Njen slatkočujno nujan glas
Napominje mi san
U ovaj kasni noćni čas; –
I ja sam žalostan.
Milote suzu vidim proć
Niz blijedi obraz njen,
I vjerovat mi nije moć,
Da sam zaboravljen.
Autor: Rikard Jorgovanić
Smrt
Sva je narav već zamukla, nijema,
Leptir kunja, mala ptica drijema,
Bučni potok skrio se pod cvijeće,
Ni on smetat noćnom muku neće.
Što je mene zaboljela glava,
Što mi srce obilazi strava?
Što mi mutno oko roni suze,
Što mi duši tihi pokoj uze?
Nešto šušti, granje se rastvara,
Bijela ruka s granja cvijet obara,
Tužno lice sviće usred tmine,
Kako sviće – svitajući gine.
Autor: Rikard Jorgovanić
Dobra poezija
Prorok
Dalje! Dalje! Nigdje pristaništa
Jadnomu bjeguncu utočišta
Nigdje, a da skloni svoje čelo;
I sve trnje, što po svijetu klije,
Ko da klije, dok se ne urije
U njegovo izmučeno tijelo.
Za njim leti zloba poput pseta,
Te ga goni preko cijelog svijeta,
Lajući i cereć oštre zube;
Pogledaj mu oči, gledaj lice,
Pa ćeš namah pitat nehotice,
Nu rada šta ljudi ga ne ljube?
Evo zato! Prorokom se rodi,
I ko prorok širom svijeta hodi,
Prodičući istinu i pravo,
Laži veli u obraz, da laže,
Zlobu krsti zlobom, đavlu kaže,
Da je paklen sin i da je đavo.
Autor: Rikard Jorgovanić
Na pragu
Na pragu stojim tvoje sobe,
Al ne usuđujem se ući,
U sobi nešto slatko miri
I zvone zvuci zamirući.
Ne gledajuć te vidim tebe
Kod glasovira sjedit nujnu,
I ručicama skladat pjesan
Žalobitu i slatkočujnu.
Sve nježnije i tiše zvuci
Daleko u dalj tamnu hrle,
I čujem, gdje ti krila duše
Žestokom strašću nekog grle.
Autor: Rikard Jorgovanić
Koje su vama najbolje pjesme Rikarda Jorgovanića? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!
