Mi i ne znamo koliko je staro čovječanstvo. Jedino smo sigurni da mnoge stvari iz prošlosti ne razumijemo. Povijest ljudske civilizacije zadivljujuće je puna raznih čuda tako da nam se ponekad, potpuno opravdano, može učiniti da je nivo saznanja naših predaka od prije nekoliko tisuća godina bio, možda, isti, ako ne i veći od našeg znanja.
Tako su, na primjer, u mnogim zemljama pronađeni vrlo čudni predmeti čije se porijeklo ne može objasniti. Odakle potječe zlatna nit, duga dva i pol metra, umetnuta u stijenu, koja je pronađena 22. lipnja 1844. godine kod Rutherford Millsa u Engleskoj? Svi su ti predmeti izrađeni, ručno ili strojno, bili u geološkom sloju koji potječe iz razdoblja četrdeset milijuna godina prije postojanja čovjeka za kojeg mi znamo …
Zanimljiva povijest ljudske civilizacije
Tko može riješiti tajnu kocke doktora Gurlitta? To je najčudnovatija tvorevina koja je ikada otkrivena u nekoj ugljenoj gromadi iz tercijara, u kojoj je bila zatvorena milijunima godina! Ta gotovo besprijekorna kocka nađena je godine 1885. Oko njene sredine protezao se dubok urez, a dvije paralelne površine bile su zaobljene. Sastojala se od tvrde legure ugljika i željeza, a bila je teška 785 grama. Količina sumpora u njoj bila je premala da bi se kocka mogla smatrati prirodnim piritom, koji se ponekad pojavljuje u upadljivo geometrijskim oblicima. Znanstvenici se nikada nisu mogli složiti oko porijekla te kocke. Do 1910. nalazila se u Salzburškom muzeju, a onda je na čudan način nestala. Zagonetka nad zagonetkama!
Postoji mnogo razloga u prilog pretpostavci da su stare kulture izvrsno poznavale ne samo znanost već i metafiziku. To je znanje tijekom vremena ili palo u zaborav ili se sasvim izgubilo. Zbog toga je danas dosta teško govoriti o mogućim visokim tehničkim dostignućima prošlih civilizacija. Pored čestih ratova i neminovnog gubljenja materijalnih nosilaca kulture, postoje još dva razloga koji su direktni uzroci nedostataka znanstvenog materijala. Prvi razlog je taj što je znanost vrlo često bila u rukama ljudi koji su svoj materijalni i društveni položaj postizali efektnim prikazivanjima svojih tehničkih umijeća, a samim tim nisu imali nikakve potrebe da ta svoja znanja prenose drugima. Drugi razlog je što su tijekom povijesti bezbroj puta ponavljane “znanstvene čistke” – uklanjanje nepoželjnih znanstvenika i spaljivanje njihovih djela, iz političkih razloga.
Misterije prošlosti
Knjižnice su gorjele na svim kontinentima. Godine 213. pr. Krista kineski car Chi Huang Ti je izdao naredbu o spaljivanju svih knjiga klasične literature izuzev knjiga o proročanstvima, agrikulturi i medicini. Nikada se neće saznati broj spaljenih knjiga i, zbog skrivanja knjiga, na smrt osuđenih znanstvenika. O procjeni štete ne uopće ne može govoriti.
Cijeli europski srednji vijek liči na lomaču na kojoj su, pored ljudi, često gorjele i knjige.
Aleksandrijska knjižnica je prije uništenja imala preko 700.000 svezaka i predstavljala središte središte kulture Starog svijeta.
Srećom, nije sve uništeno, i mi smo danas u mogućnosti, bar na osnovi djelića, saznati ponešto i zadivljujuće znanstveno-tehničke riznice čovječanstva.
U prastarim epovima i legendama često se mogu naći opisi raznih “tehnoloških čuda”. U Mahabharati, drevnom indijskom epu starom 3000 godina, spominje se neko oružje strahovite snage:
Tada Rama pusti strijelu neobranjive moći
Užasnu, smrtonosnu …
I ta dalekometna strijela
Zapalila je moćnog Rakšasa.
I kočije s konjskom zapregom,
Potpuno zahvaćene plamenom
Raspadoše se na pet prirodnih elemenata …
Njegov kostur, meso i krv ne izdržaše.
Spalilo ih je oružje …
Ni pepeo ne ostade od njih.
Da li je sastavljač epa, ili više njih, pribivao atomskoj eksploziji ili je ljudska mašta lako preletjela tisuće godina i opisala tek neko buduće oružje? Gotovo da je nemoguće odgovoriti na ovo pitanje.
Godine 1867. Mark Twain, poznati američki književnik, putovao je po Bliskom istoku i opisao ostatke Babilonske kule: “Bilo je osam kula, od kojih dvije danas stoje – divovske građevine od opeka presječene napola od potresa, opaljene i napola istopljene munjama razbješnjelog Boga …” Mark Twain je, izgleda, pisao o ostacima kule u Borsipu, nedaleko od Babilona, koja nam je, po nekim podacima istopljena ne samo izvana već i iznutra, ostavila zagonetku kako je u to vrijeme proizvedena temperatura dovoljno visoka da istopi cigle.
Tajna povijest ljudske civilizacije
Biblija, točnije Stari zavjet, puna je opisa čudnih strojeva koji su korišteni za “komunikaciju s Bogom”. Koja su bila stvarna znanja biblijskih ljudi? Mnogi opisi neodoljivo podsjećaju na različite električne strojeve koji su danas poznati. Jesu li, možda, još u doba Abrahama ljudi izvanredno dobro poznavali elektricitet čijim se otkrićem tako ponosi zapadna znanost? Sve govori u prilog tome da je u to vrijeme elektricitet vrlo stručno korišten, ali i da se znanje nalazilo u posjedu malog broja svećenika koji su od prikazivanja svojih “moći” posve ugodno živjeli.
Sedamdesetih je godina, na osnovi opisa iz knjige proroka Ezekiela (iz Starog zavjeta) Joseph Blumrich, stručnjak za astronautiku zaposlen u NASA-i, sastavio letjelicu koja je pri ispitivanju pokazala nevjerojatno dobra aerodinamična svojstva. Navedeni primjer nije jedini opis letjelica u starim tekstovima. U jednom starom sanskrtskom tekstu, koji se čuva na Sveučilištu u Mysoreu, govori se o čudnim letjelicama koje su izrađivane od “šesnaest lakih kovina, a pokretala ih je, između ostalog, živa. Nečujno su se kretale od jednog mjesta do drugog, od jedne zvijezde do druge, a imale su uređaje kojima bi se mogla vidjeti unutrašnjost neprijateljskih letjelica …”
Tajne prošlosti
Podaci iz drevnih tekstova se, ipak, ne mogu doslovno shvatiti i tumačiti, pa se na osnovu njih ne može ni dati odgovor gdje su granice mašte, a gdje počinju stvarni događaji. Lako je dokazati ovu tvrdnju. Primitivna plemena koja su doživjela susret s današnjom civilizacijom tek prije nekoliko godina i nisu mogla naći objašnjenja za tehničke predmete koji su im pokazani, nisu ni pokušavala objasniti ih onako kako smo to mi, na osnovu iskustva, navikli činiti, već su davali objašnjenja koja su bila na razini njihova znanja. Sličan bi učinak nastao kad bi, recimo, danas jednom nestručnjaku pokazali određeno znanstveno otkriće i zamolili ga da napiše izvješće o njemu. Na temelju tog izvješća teško da bi i jedan stručnjak, a nestručnjake da i ne spominjemo, mogao steći ikakav pojam o izvedenom pokusu. U sličnoj situaciji nalaze se često i istraživači prošlosti na temelju starih tekstova.
Često su tekstovi, iako su ih pisali ljudi dobro upućeni u materiju, bili opterećeni terminološkim izrazima čije je značenje danas nepoznato, ili su namjerno pisani vrlo simboličkim jezikom čiji smisao može spoznati samo upućeni čitalac.
Čudna povijest ljudske civilizacije
O tehnološkim dostignućima nije lako suditi ni po arheološkim nalazima. Navest ćemo jedan primjer. U Bagdadskom muzeju čuva se petnaestak centimetara visoka posuda od pečene ilovače. Potječe iz razdoblja između 227. i 126. god. pr. Krista. Pronađena je u blizini Kujut Rabua u Iraku. Arheolozi tvrde da se takve posude nikada nisu koristile u domaćinstvima Mezopotamije. U posudi se nalazila bakrena cijev dužine 26 mm i s obje je strane bila začepljena smolom. U sredini cijevi nalazio se željezni štapić, na vrhu prekriven olovom. Ovo bi mogao biti klasičan opis baterije i trebalo je samo u posudu naliti svježi elektrolit da bi besprijekorno radila.
Willard Gray, istraživač američke tvrtke General Electric, napravio je kopiju drevne babilonske baterije i napunio je rastvorom plavog kamena. Tako napravljena baterija davala je napon od jednog volta i u svakom slučaju mogla bi biti prva baterija koju je napravila ljudska ruka. Ipak ostaje otvoreno pitanje da li je to zaista bila baterija ili samo posuda korištena u, za nas nepoznatim, obredima. Na istom području na kome je nađena ova posuda pronađeni su i mnogi pozlaćeni i posrebreni predmeti. To je laike, ali i neke stručnjake, navelo da povjeruju kako su ti nalazi konačan dokaz o uporabi struje za elektroplatiniranje i galvanizaciju prije gotovo dva tisućljeća.
Postoji još dosta arheoloških nalaza koji ukazuju da je proizvodnja i uporaba struje bila moguća i prije nekoliko tisuća godina. U četvrtom stoljeću poslije Krista Sveti Augustin je pisao o čudesnoj svjetiljci u drevnom egipatskom hramu boginje Izide, koju nisu mogli ugasiti ni vjetar ni voda.
Velike misterije
Spektroskopske analize metalnog pojasa pronađene u grobnici jednog kineskog velikaša staroj više od 1500 godina pokazale su da pojas u svom sastavu sadrži najvećim dijelom aluminij! Zapadna znanost je prvi put izdvojila aluminij tek 1925. godine, i to kemijskim putem. Danas se aluminij izdvaja električnim putem – elektrolizom. Da li je elektroliza bila moguća i prije 1500 godina?
Američki arheolog J. Mason je u peruanskim Andama otkrio ukrasne predmete izrađene od platine! Nejasno je kako su prastari metalurzi uspjeli proizvesti temperaturu od 1800 stupnjeva C da bi obrađivali platinu.
Na osnovu ispitivanja nekih arheoloških nalaza Uprava za standarde SAD ustanovila je da su drevni stanovnici Amerike bili u stanju da, prije sedam tisuća godina, proizvedu temperature više od 8000 stupnjeva C!!! Jedino neriješeno pitanje je: kako je to moguće?
Grčki putopisac Lukijan iz Samosate (120. g. – 180. g.) u svojim spisima spominje da je u sirijskom gradu Hijeropolisu vidio “blistavi dragulj na čelu boginje Here, koji je noću osvjetljavao cijeli hram”. U Jupiterovom hramu u Baalbeku Lukijan je zapazio “svjetleće kamenje”.
Misteriozna povijest ljudske civilizacije
Godine 1485. u neposrednoj blizini Rima pronađen je sarkofag s tijelom mlade žene. Tijelo je bilo potpuno sačuvano od raspadanja. Čak su i obrazi bili rumeni, a koža neoštećena. Tijelo je bilo jedno vrijeme izloženo u Rimu, ali detaljnijih podataka o tome nema. Ekipa koja je otkrila sarkofag tvrdila je da je u njemu nađena svjetiljka koja je u trenutku iskopavanja osvjetljavala unutrašnjost grobnice. Ako su navodi tih ljudi točni, onda je svjetiljka bila upaljena više od tisuću godina! Što se dogodilo sa zagonetnom svjetiljkom nije poznato, ali je sigurno da nije izmakla pozornosti rimske crkve.
Sanskrtski tekst Agestja Samhita opisuje kako se proizvodi struja: “Stavi jednu dobro očišćenu bakrenu ploču u glinenu posudu. Uspi u nju plavi kamen, a zatim vlažnu strugotinu. Zatim na tu strugotinu stavi ploču od cinka, prekrivenu živom. Kontakt će proizvesti silu koja se naziva dvostrukim imenom Mitra-Varuna. Voda će se tada razložiti na Pranavaju i Udanavaju. Kažu da povezani lanac od stotinu takvih posuda daje veoma snažnu silu”. Prevedeno na jezik današnje znanosti Mitra i Varuna bi bili naziv za katodu i anodu, a Pranavaja i Udanavaja na kisik i vodik.
Ruski časopis “Znanost i religija” daje opis biblijskog zavjetnog kovčega postavljajući hipotezu da je to, u stvari, bio električni kondenzator!
Besasel napravi Kovčeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, širok lakat i pol, a lakat i pol visok. Iznutra ga i izvana okuje čistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan završni pojas. Knjiga Izlaska 37/1,2
Misteriozna prošlost
Ruski stručnjaci su izračunali da je napon između obloga takvog kondenzatora (1,25m x 0,75m x 0,75m) mogao biti oko 10 000 volti po centimetru. Gledano u cjelini, kondenzator je mogao dati 50 kilovolta! Nesretni Aronovi sinovi koji su dodirnuli kovčeg nisu poginuli od Jahvine srdžbe već od elektriciteta oslobođenog iz svjesno napravljenog uređaja.
Što se sve znalo i koliko je znanja izgubljeno tijekom vremena? Navesti ćemo još jednu dobro poznatu rukotvorinu davnih vremena. Godine 1927. američki arheolog F. A. Mitchell Hadges pronašao je u prašumama Belizea lubanju od poliranog provodnog kvarca tešku oko pet kilograma, izrađenu s nevjerojatnom preciznošću. Frank Dorland, umjetnički restaurator starina, koji je punih šest godina istraživao neobičnu kvarcnu lubanju, između ostaloga mikroskopom i rengenskim metodama, došao je do zaključka da je ona najprije bila isječena iz cijelog kristala kvarca, ali bez primjene metalnih oruđa, a zatim polirana – najvjerojatnije finim kvarcnim pijeskom, izrađenim u obliku paste. Taj juvelirski posao morao je trajati desetljećima.
Donja čeljust lubanje vrlo je pokretna, jer su joj ležišta još brižljivije ispolirana. Ako se lubanja konopcem pričvrsti za neku gredu da visi slobodno u zraku, onda će se donja čeljust čak i pri najmanjem dodiru početi micati, stvarajući utisak da govori. Najznačajnija zasluga Dorlanda je u tome što je u lubanji sudbine pronašao dokaze o gotovo fantastičnim znanstveno-tehničkim sposobnostima drevnih Maja. Ili nekog još starijeg naroda. To bi značilo da su stoljećima prije pojave suvremene vlaknaste optike i fizike provodnika svjetlosti drevni majstori znali ostvariti slične optičke učinke pomoću složenih sustava prizmi, leća i šupljih kanala.
Skrivena povijest ljudske civilizacije
Jedan stručnjak Hewlett Packarda je u časopisu “Argosy” dao sljedeći izjavu: Ta stvar uopće ne bi trebala postojati. Osoba koja je lubanju isjecala iz kamena nije imala pojma o kristalografiji i potpuno je ignorirala osi simetrije. Pa, ipak, lubanja se pri obradi nije razletjela na komadiće.
Koliko čuda kriju arheologija i povijest? Svjesni smo toga da je mnogo dragocjenih znanja zauvijek izgubljeno. Ali, kada bismo htjeli samo nabrojati pronađene umjetne tvorevine koje svjedoče o izuzetnom znanju i vještini drevnih civilizacija i ovaj “mali” preostali dio ispunio bi čitave sveske.
Danas se sve više spekulira o tome što drevne “nerazvijene” civilizacije mogu pružiti našoj civilizaciji. Što možemo naučiti od čovjeka stare ere, čije društvo i sveukupna tehnologija, ipak, nisu bili razvijeni poput današnje. Činjenica je da postoji niz začuđujućih dokaza o visokom znanstvenom znanju. Ako ne cijelih kultura, a ono bar pojedinaca koji su svoje znanje ovjekovječili u nevjerojatnim spomenicima od kojih su se neki očuvali sve do danas. Da samo spomenemo južnoameričke piramide, megalite rasprostranjene širom zapadne Europe, biser megalitske kulture Stonehenge – drevni sunčev kalendar neolitskog čovjeka, i još mnoge druge.
Izvor iz knjige “Tajne piramida”, Simon E. Phillips (1992.)
Koliko je vama poznata povijest ljudske civilizacije? Možete nam reći u komentarima. Hvala.
