Parapsihologija – vrlina duhovne moći

Parapsihologija - vrlina duhovne moći
U Bologni, jednom od najstarijih talijanskih gradova, rođen je Centar parapsihologije u nama susjednoj zemlji, koji je vodio dr. Piero Cassoli. Taj je neumorni znanstvenik uspio uvesti parapsihologiju i na bolonjsko sveučilište, osnovano u 12. stoljeću.

Bologna – grad paranormalnog

Onome tko traži dimenziju tajnovitosti i alternativne kulture, Bologna se u prvi mah doima kao grad koji odiše praktičnim duhom što odbija sve ako nije prožeto materijalnom stvarnošću. No, taj izgled vara. Baš je ovdje rođeno vrlo važno udruženje parapsihologa – CSP – (Centro studi parapsihologici) koji izdaje svoj časopis “Parapsihologijske bilježnice”. Osnovao ga je 1954. liječnik dr. Piero Cassoli, sa svojim kolegama Enricom Marabinijem i Alesandrom Buscarolijem.

1994. održali su Kongres pod nazivom “Paranormalni fenomeni”: “od privatne mane do javne vrline”. Tom prilikom suočili su se s raznim slučajevima iz prakse, analizirajući po prvi put različite slučajeve onako, kako ih vide u nekoj obitelji, prilikom provjeravanja istinitosti. Na primjer, bio je iznesen slučaj poltergeista, kad se predmeti pomiču sami od sebe ili kad izbijaju spontani požari. Također su bile tretirane parapsihološke pojave u raznim ambijentima, te mišljenja liječnika, svećenika, te samih parapsihologa. Ponekad su se te pojave ponavljale spontano, izbijajući same od sebe, dok su ih drugi put poticale neke osobite ličnosti, poput Roberta Settija, medija iz “Cerchio Firenze 77” ili Urija Gellera.

Pokusi s praznim stolicama

“Za vrijeme svih ovih godina istraživanja, konferencija i kongresa, uspjeli smo skupiti golem eksperimentalni materijal u kojem su sadržane studije o mnogobrojnim osjetljivim osobama od općeg interesa, kao o Mariji Gardini, Uriju Gelleru, Mariji Luisi Godicini, koja se posebno istakla na planu psihometrije, Francescu Racanelliju, ocu prano-terapije u Italiji, Gerardu Croisetu, nizozemskom psihometričaru, koji je uspio pronaći izgubljenu djecu, o čemu je snimljena i zanimljiva tv-emisija. Također je posvećeno određeno mjesto Ferdinandu Bersaniju, koji je pristupio otkrivanju djece, obdarene psihokinezom.

Posebno se ističe studija o Veniji Misciano, ženi koja je obdarena izvrsnom mogućnošću vidovnjaštva i koja je postigla zapažene rezultate u svim izvanosjetilnim manifestacijama (telepatiji, vidovnjaštvu, psihometriji i spoznaji unaprijed, u čemu je sadržan i pokus na stolicama):

Radi tog pokusa senzitivna osoba se dovede u praznu dvoranu, prije neke konferencije ili kazališne predstave, te se ona koncentrira na praznu stolicu, čiji je broj izvučen nasumce. Nakon kraćeg uživljavanja, senzitivna osoba počne opisivati osobu koja će sjesti nešto kasnije na tu stolicu, nastojeći iznijeti što veći broj pojedinosti, koje se odnose na njezine psihofizičke osobine i na njezin život. Svim osobama, koje kasnije uđu u dotičnu dvoranu, bivaju dodijeljeni brojevi stolica izvlačenjem, tako da nitko unaprijed ne zna gdje će sjesti. Zatim superosjetljiva osoba iznosi pred publikom svoja predviđanja, što se može na licu mjesta provjeriti.

“Centar je uspio uvesti parapsihologiju na bolonjsko sveučilište, jedno od najstarijih u svijetu…” – dodaje dr. Cassoli.

Isti je takav rezultat polučio nešto kasnije i u Firenzi. “Ipak, moramo priznati”, kaže dr. Cassoli, “kako službeno istraživanje na tom polju nije uspjelo. Pretpostavljamo kako su takve vrline stvar duševne moći”.

“Usprkos tome, eksperimenti što smo ih proveli na bolonjskom sveučilištu, u psihološkom institutu, bili su od izvanrednog interesa…”, kaže dr. Enrico Marabini, inače po struci ginekolog i specijalist za porode. Proveli smo, skupa s doktorom Businellijem, istraživanje u laboratoriju snova. Nekim uspavanim osobama smo prenosili vidljive simulacije, pokazujući im slučajno izabrane slike, a zatim bi ih budili dok su bili još u fazi REM-sna. Ipak, moram priznati, rezultati su prilično ograničeni zato što spavači nisu bili uvježbani.”

Piero Cassoli je godinama pratio rad mnogobrojnih prano-terapeuta. On je svoja iskustva izložio u knjizi “Pisma parapsihologu”. Objavio je i djelo “Iscjelitelj”, a skupa s Giovannijem Ianuzom “Istraživanja pranoterapije i iscjeliteljskih postupaka”.

Taj znanstvenik zaključuje: “Sigurno se Centar suočio sa svim fenomenima parapsihologije. S Trevisanom i Bersanijem sam eksperimentirao i sa psihofonijom i njezinim fizičkim pojavama. Mogu reći da su sve značajnije osobe u tom sektoru bile iz Bologne.”

Liječenje pranoterapijom i plesom

U Bologni živi priličan broj pranoterapeuta, a među njima svakako zauzima istaknuto mjesto Giovanna Gamberini. Ta mlada žena s uspjehom liječi i vrlo teška oboljenja, što ona, zapravo, posebno voli, jer tu može pokazati maksimum svog prirodnog talenta. Ona kaže: “Vjerujem da sam se rodila s tom sposobnošću. Ipak, baka me je potaknula da iskušam moć svojih ruku. To sam činila, a kontrolirao me je dr. Cassoli, koji je i inače bio bakin kućni liječnik. Danas se mogu suočiti s bilo kakvom bolešću (izuzimajući teška mentalna oboljenja). Uspijevam stabilizirati zdravlje onih koji dolaze k meni. I, što je još važno: rješavaju se ne samo bolesti, nego i egzistencijalni problemi, čak do te mjere da neke izliječene osobe mijenjaju svoj način života, što im također pridonosi poboljšanju zdravlja…”

U ovom gradu je rođen Massimo Inardi, autor mnogobrojnih djela o paranormalnim pojavama. On u Milanu održava tečajeve za pranoterapeute.

Bologna se također ponosi što posjeduje važan arhiv dokumenata o psihičkom istraživanju – Knjižnicu Bozzano-De Boni, te časopis “Svjetlo i sjena”.

Naravno, postoji i ezoterična knjižara, u kojoj se prodaje i tamjan, te glazba New Agea.

“U posljednje vrijeme se zapaža rast zanimanja za te knjige, osobito u sveučilišnim krugovima, gdje se produbljuju filozofske teme vezane za hermetizam i platonizam. Donedavno je vladao interes za djela o magiji…”, kaže upravitelj knjižare, te dodaje: “Sve je više knjiga i priručnika o samoliječenju. Također se mnogo traže djela o budizmu i uopće o svim orijentalnim disciplinama.”

Orijenta ima po cijeloj Italiji, osobito o Hatha yogi i meditaciji. Značajan centar za te discipline je Udruženje naturista, koje održava tećajeve Hatha yoge, Nidra yoge i meditacije.

Drugo zanimljivo središte je Studio di “Formaziona Umana Crisalide”, koje je osnovala psihologinja Matilde Santandrea. Ona radi s Robertom Assagiollijem, tvorcem psihokineze, te s Laurom Boggio Gilot, predsjednicom talijanskog udruženja transpersonalne psihologije. Ova posljedna znanstvenica se u Francuskoj specijalizirala u tjelesnom izražavanju i terapiji plesom, pa je u Bologni osnovala centar psihoplesa, praktične psihologije i meditacije. Ona kaže:

“Preporučujem metodu koju smo nazvali psihoplesom, a koja se sastoji od različitih oblika plesova (od svetog do tradicionalnog i kreativnog) koje ne mogu dovesti do savršenosti pokreta, ali nude mogućnost boljeg izražavanja i spoznaje, radi preodgajanja i rada na izgradnji vlastite ličnosti, preko tijela. Ples omogućuje simboličko iskustvo popraćeno svetom glazbom: tu se utapa u kozmičkim ritmovima, koji pružaju mogućnost da oživi naša “centralnost” i “vertikalizam”. Na kraju, svi prisutni sjedaju na zemlju i u zboru objašnjavaju što su iskusili, iznoseći vlastita opažanja i uzbuđenja, prepoznavajući tako svoje granice i mogućnosti”.

Vrata drugog svijeta

Bologna, praktičan grad, probila je i zid koji odvaja materijalni svijet od onog drugoga, nevidljivog svijeta, zahvaljujući nekim vrijednim medijima. Godinama je Claudia F., pisala pod medijanskim diktatom, kako bi pojedinačno razaznala prijašnji život osoba koje su joj pisale. Ona je isto tako rješavala i neke bitne probleme ljudi uz pomoć bića s onoga svijeta.

Jedna druga skupina medija ima kao svoju “kontaktnu ličnost” Marziu de Giorgi Manuelli, koja je osnovala Grupu A-7.

“Naravno, prijem mora potvrditi “pojava” (duh), kaže medij. Seanse se održavaju u podrumu, prostoriji iz šesnaestog stoljeća, sa stropom na lukove – tako su zahtijevali sami duhovi, kako bi rekonstruirana prostorija bila kao u doba renesanse: čini se da su se u renesansi baš ovdje održavale spiritističke seanse.

“Odnedavno je u našu skupinu ušao jedan sveučilišni znanstvenik, koji je razvio vidovitost, s pomoću koje se može vidjeti izvanzemaljsko, zahvaljujući tome podrum je prožet njegovom energijom i služi kao vrata prema onome svijetu. Za vrijeme seansi, oni vide energiju prisutnih, ali i duhove, koji se pojavljuju u obliku svjetlosti.”

“Duhovni vođa grupe bio je djed Amek, koji je dijelio savjete o svakodnevnom životu, dajući i podatke o prijašnjim životima…”, rekla je Marzia, koja je inače obdarena i sposobnošću pranoterapije, a ponekad koristi medijsko pisanje, radi razrješenja nekih teških slučajeva.

“Osim toga, pojavljuju se skupine duhova koji ne daju odgovore, nego obratno, postavljaju pitanja iz oblasti teologije, duhovnog života, religije pa čak i medijanstva. Obično priređujemo seanse s pojedinom temom, a pitanja je pripremao moj suprug. Na taj smo se način raspitivali o Vrhunskom biću, o Kristovom životu, kojega energija i danas dopire do ljudi, zatim o karmi i reinkarnaciji. Posebno smo se raspitivali o “međustanju”, to jest dimenziji u kojoj se nalaze duše između smrti i ponovnog rođenja, gdje se oslobađaju materijalnih veza.”

O tim iskustvima su nastale mnoge knjige, kao “Poruke duhovnog svijeta”, “Nove poruke iz svijeta duhova”, Medijanstvo nepriznatog boga”.

“Na našem putu srećemo mnogo neobičnih priključaka”, kaže Marzia de Giorgi. “Na primjer, poruke duhova provjerio je bolonjski Astrološki centar.

Giulia Rosa Vincenzi, delegat CIDE-e za pokrajinu Emiliju Romagnu, koje je sjedište smješteno u istoj zoni, gdje je oko 1200. godine bilo astrološko sveučilište, naglašava: “Zaista sam podrobno elaborilara principe “Grupe A-7″ što s eodnose na karmičku astrologiju, koja pojedinačno obrađuje prošli život preko rođenja. Potvrda o onostranom životu može se postići i medijskim pisanjem ili pomoću regresivne hipnoze”.

Posebno značajan medijanski fenomen odnosi se na Giuseppea Lanzilla, zubotehničara, koji je šezdesetih godina počeo sanjati kako se nalazi na nekom mostu u Londonu s jednom ženom, u čijem se društvu lijepo osjećao. Jedne noći, umjesto da spava i sanja, podigao se i počeo slikati svoju “damu iz snova”. Tu je sliku nazvao “Dama s velom”. I dok danju nije bio u stanju ništa nacrtati, noću je slikao po svemu što mu je bilo pri ruci – po zidovima, po naslonjačima, te je tako naslikao stotinjak slika. Kasnije je prestao raditi budan, te je mogao ponavljati svoje slikanje samo pod hipnozom.

Možda će vas zanimati i ovo: