Djela apostolska 19: Biblija i Novi zavjet

Vjera i religija – Biblija i Novi zavjet

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Djela apostolska 19. Djela apostolska pripadaju u Povijesne knjige Novoga zavjeta. Napisao ih je sv. Luka. Opisuju širenje kršćanstva i prve kršćane. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem roku.

Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU

Djela apostolska 19

1 – Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike
2 – pa ih upita: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?” Oni će mu: “Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.”
3 – Nato će on: “Kako ste onda kršteni?” “Krštenjem Ivanovim”, odvrate oni.
4 – Nato će Pavao: “Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.”
5 – Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa,

6 – 10

6 – pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
7 – Bijaše u svemu dvanaestak muževa.
8 – Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.
9 – Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji učenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana.
10 – Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, čuli riječ Božju.

11 – 15

11 – Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima
12 – tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.
13 – Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: “Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.”
14 – To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika.
15 – Zli im duh odvrati: “Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?”

NE PROPUSTI  Ponovljeni Zakon 26: Biblija i Stari zavjet

16 – 20

16 – I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće.
17 – Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa.
18 – Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela.
19 – I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.
20 – Tako se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala.

21 – 25

21 – Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem te reče: “Pošto budem ondje, trebat će da i Rim vidim.”
22 – Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji.
23 – Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.
24 – Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.
25 – Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: “Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje.

26 – 30

26 – A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih.
27 – Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje, nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet.”
28 – Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: “Velika je Artemida efeška!”
29 – Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.
30 – Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici.

NE PROPUSTI  Jeremija 8: Biblija i Stari zavjet

31 – 35

31 – Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište.
32 – Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strčali.
33 – Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.
34 – Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: “Velika je Artemida efeška!”
35 – Onda tajnik umiri svjetinu pa reče: “Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?

36 – 40

36 – Budući dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne činite.
37 – Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice.
38 – Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže!
39 – Ištete li pak što drugo, u zakonitu će se skupu riješiti.
40 – Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku.” To rekavši, raspusti skup.

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Djela apostolska 19? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.