Dubrovnik i njegove zidine

U ovoj objavi možete pročitati neke zanimljivosti kada je u pitanju Dubrovnik i njegove zidine. Nadamo se da će vam se objava svidjeti a izvor je travelhrvatska.blogspot.com.

Dubrovnik i njegove zidine
Dubrovnik

Dubrovačke gradske zidine najveća su atrakcija za posjetitelje. Jedan od najočuvanijih fortifikacijskih sustava u Europi, dužine 1940 metara i uključuju pet tvrđava, te šesnaest kula i bastiona. Drugi najatraktivniji muzej pod otvorenim nebom na svijetu otvoren je za obilaske posjetiteljima tijekom cijele godine, kroz tri dostupna ulaza – kod crkvice sv. Luke na istoku, kod crkve sv. Spasa neposredno po ulasku u staru gradsku jezgru s Pila i kod Pomorskog muzeja – tvrđave sv. Ivan. Šetnjom dubrovačkim zidinama upoznat ćete i neke od impozantnih tvrđava koje su služile obrani Dubrovačke Republike. Od pet tvrđava tri su sastavni dio gradskih zidina – Minčeta, Bokar i Sv. Ivan, a dvije su samostojeće, Lovrijenac na zapadu i Revelin na istoku.

Dubrovnik i njegove zidine – TVRĐAVA MINČETA

Minčeta je najsjevernija i najmonumentalnija tvrđava na dubrovačkim gradskim zidinama; najistaknutija točka obrambenog sustava Dubrovnika prema kopnu. Uz sv. Vlaha, svojevrstan je simbol grada Dubrovnika.

Tvrđava Minčeta je dobila ime po dubrovačkoj plemićkoj obitelji Menčetić koja je ustupila zemljište za njenu izgradnju. To je velika kružna kula, koja je utemeljena na širokom i čvrstom predziđu; svojom visinom i impresivnim obujmom dominira sjeverozapadnim povišenim dijelom grada i zidina. Minčeta ima izbačeno krunište, poduprto profiliranim kamenin konzolama. Krunište ima očitu estetsku, a ne fortifikacijsku funkciju, što znači da je sama kula za vrijeme Dubrovačke Republike bila gotovo neuništivo uporište.

S Minčete, kao najviše točke nad Dubrovnikom, pruža se veličanstven pogled na grad i na njegov položaj između strmih padina brda Srđ, s jedne, i otvorenog mora, s druge strane. Kula je nastala u dvije faze. U prvotnom je obliku bila četverokutna, građena je 1319. godine, a kao graditelj je zabilježen Nićifor Ranjina.

Nakon pada Carigrada (1453. godine) odlučeno je da se postojeća kula prepravi u oblu. Odluka je donesena 1455. godine, ali je gradnja, zbog epidemije kuge, započela tek 1461. godine prema projektu jednog od najznamenitijih graditelja u Europi – Micchelozza di Bartolomea iz Firence. Michelozzo je oko postojeće četvrtaste kule izgradio široko oblo utvrđenje prilagođeno novom načinu ratovanja koje je povezao s novoizgrađenim sustavom niskog ukošenog predziđa. Zidovi ovog novog utvrđenja bili su debeli šest metara i puni i imali su cijeli niz zaštićenih otvora za topove.

Skori pad Bosne po tursku vlast 1463. godine još je više ubrzao radove. Nakon Micchelozzova odlaska iz Dubrovnika, izgradnju Minčete preuzima i nastavlja Juraj Dalmatinac, koji je cjelokupnu zamisao o izgledu kule prilagodio i podigao na višu razinu, dajući joj ovakav veličanstven i monumentalan oblik, dok je njezino sadašnje prošireno krunište kasnija dogradnja. Kula Minčeta dovršena je 1464. godine i simbol je neosvojivosti Dubrovnika.

TVRĐAVA BOKAR

Bokar je jedna od pet najvažnijih kula na dubrovačkim gradskim zidinama. Nalazi se na zapadnom kraju zidina, u neposrednoj blizini tvrđave Lovrijenac. Kula je izvedena i dovršena po Michelozzovim nacrtima 1570. godine, iako je gradnja počela još 1461. Arhitektonski je to čist i skladan kružni volumen s tri vijenca, vrlo zanimljiv po unutarnjim prostorijama i terasama. Ima potkovast oblik. Služila je za topničku paljbu u svrhu obrane gradskog opkopa i mosta na Vratima od Pila te nadzor pristupa s mora u slučaju opsade ili iskrcavanja neprijatelja u lučici Pile. U njoj je kazamat za čuvanje streljiva i manjih topova. Zbog položaja prema moru, bila je pogodna za topničke vježbe: od 1463. godine, s Bokara, se ispitivao domet topova.

Dubrovnik i njegove zidine – TVRĐAVA SVETI IVAN

Sv. Ivan je tvrđava u sklopu dubrovačkih gradskih zidina. Nalazi se na južnoj strani i glavna joj je uloga bila obrana gradske luke.

NE PROPUSTI  Most Brooklyn: Zanimljive povijesne građevine

Tvrđava je sagrađena 1346., pod nazivom Tvrđava „od mula“. U blizini je kasnije podignuta tzv. Gundulićeva tvrđava, i to prema nacrtima dubrovačkog inžinjera Paskoja Miličevića. Obje su tvrđave 1522. godine povezane kulama, a od 1557. godine tvore cjelinu kakvu poznajemo danas – monumentalnu građevinu dijelom polukružnog oblika. U unutrašnjosti tvrđave izvorno se nalazilo veliko skladište baruta.

Uz Minčetu na sjeveru, Bokar i Lovrijenac na zapadu, Sv. Ivan je bio treća važna utvrda na dubrovačkim zidinama. Gradska je luka sa sjeverne strane branjena manjom tvrđavom Sv. Luke, dok je s južne strane tu ulogu imala tvrđava Sv. Ivana. U početku se između tih dviju tvrđava protezao lanac kako bi se spriječio neželjeni ulazak brodova u luku. Taj je lanac bio toliko čvrst da je brodovima bez većih problema lomio kobilice. Lanac se ondje nalazio sve dok 1484. godine nije izgrađen umjetni otočić, lukobran Kaše. Lukobran je izgrađen po nacrtima graditelja Paskoja Miličevića.

Danas se u prostorijama tvrđave sv. Ivana čuva znatan dio kulturnog blaga iz doba Republike. Također, u njoj su smještene zbirke Pomorskog muzeja i Akvarij i Institut za more i priobalje, a terase služe kao ljetna pozornica za potrebe Dubrovačkih ljetnih igara.

TVRĐAVA LOVRIJENAC

Tvrđava Lovrijenac, također poznata kao Gibraltar Dubrovnika, tvrđava je koja se nalazi na hridi izvan vanjskih zidina sa zapadne strane Dubrovnika, 37 m iznad razine mora.

Tvrđava je poznata po predstavama i vjenčanjima koje se održavaju u ovom monumentalnom zdanju te najvažnije kao povijesni simbol otpora Mletačkoj republici.

U vrijeme sukoba Dubrovnika i Mletaka, Mleci su planirali izgraditi kulu na istom mjestu gdje sada stoji Lovrijenac. Da su uspjeli, imali bi Dubrovnik pod nadzorom no Dubrovčani su ih, saznavši za njihov plan, pretekli u tome.

Dubrovačke kronike otkrivaju kako su Dubrovčani u samo tri mjeseca izgradili Lovrijenac te kad su mletački brodovi stigli, puni materijala za gradnju, nisu imali izbora nego vratiti se u Veneciju neobavljena posla.

Lovrijenac je trokutastog oblika s tri razine. Debljina zidova prema moru iznosi i do 12 metara dok su oni prema gradu i uvali unutra debeli samo 60 cm. Zidovi sa strane koja je okrenuta Gradu su tanji zbog lakšeg probijanja iz ostalih gradskih kula u slučaju pada tvrđave u neprijateljske ruke. Dva mosta vode u tvrđavu, a iznad vrata u kamenu je uklesano “Non Bene Pro Toto Libertas Venditur Auro” – “Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga svijeta”.

Kao pozornica, Lovrijenac je počeo služiti tek nedavno, na njemu je uz mnoga djela domaćih književnika postavljan i Shakespeareov Hamlet, postao je jedan od simbola Dubrovačkih ljetnih igara.

U podnožju tvrđave za vrijeme održavanja PENova kongresa 1933. godine u znak sjećanja zasađeni su borovi.Osim ostalog naoružanja i više topova na najvišoj razini tvrđave do listopada 1814. godine stajao je danas najpoznatiji top starog Dubrovnika zbog zelene patine nazvan Gušter.

U nastojanju da top odnesu u muzej u Beču Austrijanci su u listopadu 1814. godine srušili unutarnja vrata tvrđave nad kojima je stajao natpis.

Dubrovnik i njegove zidine – TVRĐAVA REVELIN

Tvrđava Revelin se nalazi sjeveroistočno od dubrovačkih gradskih zidina, od kojih je odijeljena dubokim jarkom i spojena mostom. Namijena joj je bila obrana Dubrovnika od Turaka.

Prvi spomen o potrebi gradnje utvrde na mjestu današnjeg Revelina datira iz 1449. godine, a utvrda se počela graditi 1463. godine. Današnju snagu i izgled duguje zamisli Antonia Ferramolina iz Bergama koji je 1538. godine na dotadašnjoj utvrdi zamislio i izgradio tvrđavu Revelin kao izdvojenu masivnu tvrđavu nepravilnog četverokutnog tlocrta sa sjeveroistočnim oštrim kutem. Gradnja Revelina je dovršena 1551. godine.

NE PROPUSTI  Neobične stvari u Bibliji na koje možda niste obratili pozornost

Nakon potresa 1667. godine tvrđava postaje upravno središte Dubrovačke Republike i u nju je prenesena državna riznica i riznica katedrale.

U vrijeme gradnje tvrđave uveden je propis da svatko tko dolazi u Dubrovnik mora sa sobom donijeti jedan kamen koji je veličinom trebao biti primjeren tjelesnoj građi donositelja.

Prilikom arheoloških istraživanja unutar tvrđave Revelin 1983. – 1986. godine nađeni su brojni ostaci zidova i građevina iz doba prije Revelina od kojih je najzanimljivija peć vrsnog ljevača zvona i topova Ivana Krstitelja Rabljanina.

Danas se na terasi tvrđave odigravaju predstave Dubrovačkih ljetnih igara, a unutar tvrđave se organiziraju razni koncerti.

UTVRDA IMPERIJAL

Utvrda Imperial fortifikacijski je objekt na vrhu brda Srđ.

Namjena utvrde je bila obrana sjevernih prilaza gradu Dubrovniku. Imperial je glavna utvrda fortifikacijskog sustava brda Srđ, a u istom sustavu se nalaze i utvrde Strinčjera, Gradci i Žarkovica.

Gradnja utvrde izravno je vezana uz razdoblje francuske vlasti u Dubrovniku koja je trajala od 1806. do 1814. godine. Francuzi 1806. godine na prijevaru zauzimaju Dubrovačku Republiku. Razdoblje okupacije traje 2 godine, a 1808. godine Republika se i formalno ukida. Da bi osigurali svoje položaje, čim su došli u lipnju 1806., Francuzi počinju s gradnjom utvrde na Srđu. Nisu imali vremena za brzu gradnju jače utvrde, no već tada se ukopavaju te počinju graditi bedem prema istoku i prema sjeveru prema Otomanskoj granici i Žarkovici, na mjestu stare crkve Sv. Srđa. Naime, iz tih su pravaca očekivali napad Rusa i Crnogoraca. Tvrđava se u današnjem obliku počela intenzivno izgrađivati kamenom 1810. godine. Gradnju je vodio general Auguste Marmont. Budući da je Napoleon bio car, pojedina je područja carstva podijelio svojim podanicima.

U gradnji utvrde sudjelovali su stanovnici šireg dubrovačkog područja i klesari s Korčule jer se odatle donosio kamen.

Tvrđava Imperial zapravo je bila glavni stožer francuske vojske na dubrovačkom području. Izgled utvrde Imperial se vremenom promijenio. Nakon poraza Francuza i pada Napoleona te nakon Bečkog kongresa 1815., Dubrovnik i Dalmacija, kao i čitava Hrvatska, potpadaju pod austrijsku vlast. Tada austrijska vojska preuzima utvrdu Imperial i tu smješta svoje trupe. U nekoliko navrata austrijska vojska proširuje i nadograđuje tvrđavu tako da je njen konačni izgled izmijenjen, bastioni su pojačani, a tvrđava je proširena.

Vojna funkcija

Tvrđava je bila u vojnoj funkciji do 1882. jer se Dubrovnik smatrao utvrđenim gradom, a bio je na samoj granici s Otomanskim Carstvom. Austrijanci su iz te utvrde pratili zbivanja na granici. Nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine utvrda Imperijal gubi svoju namjenu pogranične utvrde.

Utvrda nije napadana od svoje izgradnje pa sve do 1991. godine i Domovinskog rata, odnosno opsade Dubrovnika. U utvrdi su malobrojni branitelji Dubrovnika uspješno odoljevali svim napadima JNA i dragovoljaca iz svih krajeva istočne Hercegovine i Crne Gore.

Utvrda Imperial i njeni branitelji su 6. prosinca 1991. godine doživjeli najteži napad otkad je utvrda izgrađena. Tijekom napada utvrda je pretrpila velika oštećenja.

U utvrdi se danas nalazi muzej posvećen obrani Dubrovnika tijekom Domovinskog rata. Dio utvrde je dodijeljen u koncesiju, a predviđena je gradnja ugostiteljskih i smještajnih jedinica.

S Dubrovnikom je povezana obnovljenom žičarom koja je tijekom rata u potpunosti uništena. Na utvrdi se također nalazi televizijski odašiljač.

IZVOR: travelhrvatska.blogspot.com

Da li vam se sviđa grad Dubrovnik i njegove zidine? Možete nam reći u komentarima. Zahvaljujemo unaprijed!

Možda će vas zanimati i ovo: