Iz većine izvješća ljudi koji su se suočili sa smrću proizlazi da je iskustvo bliske smrti popraćeno toplinom, nebeskom glazbom, beztežinskim stanjem i jarkom svjetlošću.
Slična svjedočanstva za iskustvo bliske smrti
Bio je to put kroz tamni tunel na čijem je kraju svjetlo u gibanju pokazivalo put u jedan drugi svijet. Bio je to neopisiv osjećaj. Putnici kroz tunel stigli su u stjenovitu dolinu, da bi se potom našli na suncem obasjanoj livadi…
Ovo je, u nekoliko riječi, srž iskaza ljudi koji su imali iskustvo bliske smrti. Slično je i svjedočanstvo Angelike K. iz Wuppertala. Nakon teške prometne prometne nesreće, na Badnjak 1981. godine, ona je bila prevezena na neurokirurški odjel bolnice u tom gradu. Prema ocjeni dežurnog liječnika, Angelika je klinički bila mrtva. Ipak, dvojica su se liječnika maksimalno trudila da mladu majku dvoje djece vrate u život, i uspjeli su u tome.
Angelika, na sveopće zaprepaštenje, s brojnim pojedinostima točno opisuje što se zbivalo nakon nesreće i detalje operacije.
“Nakon nesreće, čijeg se početka ne mogu točno prisjetiti, vidjela sam sebe kako padam u crnu rupu. Imala sam osjećaj kao da padam u bunar. Oko mene je bila tama, a iznad mene se zatvorio nekakav poklopac. Sva prestravljena, pokušavala sam vikati, ali nisam mogla pustiti ni glasa. Rukama i nogama sam pokušavala oduprijeti se padu u nepoznato. Svi moji napori ostali su bez uspjeha. Potom sam vidjela mnoge ljude obučene u bijelo, koji su stajali oko mene. Međusobno su govorili, ali ja nisam razumjela ni riječ.”
Stajala sam pored vlastitog tijela
“Potom sam vidjela kako su me položili na jedan stol. Čula sam kako je netko od prisutnih rekao: ‘Uspijemo li, bit će to pravo čudo’!”
Daljnji iskaz Angelike S. zvuči nevjerojatno: “Čitavo to vrijeme stajala sam, tako reći, pored vlastitog tijela. Nisam mogla ništa dohvatiti, ali razumjela sam svaku riječ. I danas mogu posve detaljno opisati operacijsku salu.”
Angelika S. nije sklona izmišljanju, a ni lažima. Ona je doista imala iskustvo bliske smrti. I kirurg koji ju je operirao u tim trenucima, tvrdi da je rekao točno što je izjavila i Angelika: “Uspijemo li, bit će to pravo čudo”.
Iskustvo bliske smrti – osjećaj topline
Angelika je bila klinički mrtva. No, svoj put do smrti nije dovršila. Majka dvoje djece, koja nije željela umrijeti, ipak nije prešla prag smrti. Stajala je na obali rijeke Styks, koju moraju prijeći smrtnici kad napuštaju ovaj svijet, međutim, to je iskustvo bliske smrti za nju bilo pozitivno. Evo što ona kaže:
“Čitavo moje tijelo obuhvatila je velika toplina. Ispunio me osobit osjećaj. Bila sam slobodna, lebdjela sam u nekom beztežinskom stanju. Usprkos svemu, nisam željela napustiti svoje dvoje djece i svog supruga. Imala sam nekakav dojam da se oni dobro osjećaju, da im je dobro i da neću snositi nikakvu krivnju, ako ih sada napustim.”
Slučaj dječaka Andrewa
Angelika S. i njeno iskustvo bliske smrti nije nipošto usamljen slučaj. U SAD je do sada znanstveno proučeno oko 6000 slučajeva vezano za iskustvo bliske smrti. Tako postoji dokumentiran slučaj 12-to godišnjeg dječaka Andrewa. Tijekom igre, pao je s visokog stabla, a u leđa mu se zabila polomljena grana. Dječak je bio teško ozlijeđen. Prijetila je opasnost da iskrvari. Roditelji su ga našli u posljednjem trenutku. Poduzeli su najnužnije mjere ne bi li zaustavili krvarenje i pozvali hitnu pomoć. Naravno, proteklo je podosta vremena dok dječak nije završio u bolnici.
Vrijeme od nesreće do dolaska liječnika hitne pomoći, Andrew je doživio na sljedeći način: “Kad sam pao, osjetio sam najprije strašnu bol. No, nakon toga sam se dobro osjećao. Odjednom sam vidio što sam do sada radio na našoj farmi. Morao sam misliti na jednu našu kravu koja se prije nekoliko dana otelila. Znao sam da je ne smijem ostaviti samu. Bio sam, međutim, svjestan da ću uskoro umrijeti. Međutim, odjednom nisam više osjećao strah. Sada su krava i njeno tele bili moja najveća briga. Što će oni bez mene?
A tada sam ugledao prekrasno toplo svjetlo, koje mi je dolazilo ususret. Kao da me željelo voditi, a ja sam bio spreman slijediti ga. Nisam znao kamo me vodi, ali sam bio posve siguran da me vodi pravim putem. Osjećaj da me ono prihvaća, neopisiv je.”
Izjave malog farmerovog sina nisu nikakve ludorije koje bi imale korijen u pretjeranoj vjerskoj zadojenosti. To je iskustvo bliske smrti, o kojem svjedoče primjeri iz raznih zemalja svijeta.
Iskustvo bliske smrti drvosjeće iz Bavarske
Jedno slično, dobro dokumentirano iskustvo bliske smrti jest i iskustvo njemačkog drvosječe Josepha P. iz Bavarske šume. I on je bio predmetom znanstvenog istraživanja.
Evo događaja: Tijekom obavljanja posla na krovu pilane u blizini Zwiebela, Joseph (38 godišnji otac troje djece) pao je s visine od pet metara na zašiljene drvene štapove. Jedan od njih je prošao kroz njega poput koplja. Joseph se mije mogao ni pomaknuti. Bio je posve sam, jer su njegove kolege bili na radilištu. Znao je da će umrijeti ne stigne li uskoro pomoć.
Joseph sam kaže o sebi kako nije nikakav vjernik. Međutim, u tim trenucima je zazvao nebo za pomoć. I dok je ležao tako bespomoćan, postalo mu je jasno koji je značaj darova, slika i zahvala kojima vjernici zahvaljuju Bogu i svecima za spas iz teških situacija. Sjetio se kako se rugao tim zahvalama tijekom svojih posjeta mjesnoj crkvi. Međutim, sada je sam smislio zahvalu bude li spašen. Iako nije bio religiozan, počeo je moliti.
Ipak, on se nije obratio za pomoć Majci Božjoj, kako se to obično radi ne samo u njegovom kraju. U kasnijem razgovoru s liječnicima i svećenikom, Joseph je posve detaljno opisao kome se obratio za pomoć u tim najtežim trenucima njegova života: “Što sam bio slabiji postajao sam svjesniji svojih sve slabijih izgleda da preživim. S obzirom da se nisam nadao nikakvoj pomoći, počeo sam intenzivno misliti na svoju ženu. Ona bi morala osjetiti moju bol i čuti moje vapaje. Inače, moja se kuća nalazi blizu pilane. Želio sam zazvati ženu u pomoć, ali nisam mogao.
Uhvaćeni nijemi pozivi
A tada sam ugledao kako priprema jelo za mene i za naše troje djece. Zvao sam je i zvao u mislima, no ona me nije čula. Ipak, osjećao sam se nekako dobro i nekako slobodan na osobit način.”
Usprkos svemu, napori Josepha P. da dozove pomoć nisu ostali bez uspjeha. O tome njegova supruga priča:
“Bila sam u kuhinji, kao uostalom i svaki dan u to vrijeme. Znala sam da dva moja starija sina i muž dolaze na ručak. Odjednom, obuzeo me neki nemir. Točno sam čula njegov glas kako me zove. Negdje u dubini srca bila sam svjesna da se dogodilo nešto strašno. Odmah sam potrčala u pilanu. Našla sam Josepha u jadnom stanju. Odmah sam pozvala hitnu pomoć. Liječnik je rekao da mom mužu nema spasa. Ipak, prebacili su ga na kliniku. I vidite, godinu dana nakon nesreće, moj Joseph još živi.”
Prema rezultatima istraživanja za iskustvo bliske smrti, opisani osjećaji su njihov sastavni dio. A svi koji su preživjeli, govore: “Umiranje je sasvim nešto drugo. Za nas je smrt izgubila svoj otrovni žalac”.
Iskustvo bliske smrti – “progutani” od svemira
U psihoterapijama i snovima, sudeći prema brojnim iskustvima, svatko ima pristup vlastitom drugom svijetu. Putem opijata, ovisnici dosežu drugu stvarnost. Zbog toga brojni autori tvrde da se onaj svijet nalazi u nama. On se pojavljuje kao realnost i uslijed djelovanja teških nesreća, ali i kao posljedica određenih vježbi meditacije. Što se u takvim slučajevima događa, opisuje i Elizabeth Kubler Ross, liječnica, specijalist za takve fenomene:
“Za vrijeme doručka, odjednom sam osjetila da ću uskoro umrijeti, priča liječnica čija je specijalnost istraživanje fenomena smrti. Bilo mi je jasno da će se to dogoditi za sam nekoliko sekundi. Bila sam oduševljena, ali i iznenađena. Mislila sam da u životu trebam još toliko toga učiniti.
A tada se počeo dizati val topline od vrhova nožnih prstiju, dok nije zahvatio cijelo tijelo. Osjećala sam se lijepo, kao da ulazim u toplu kupku. Bila sam sretna. Mislila sam kako ću prije smrti o svemu izvjestiti svoju sestru. Ako već moram umrijeti neka se zna kako se to dogodilo. Odjednom, osjetila sam da mi se približio trenutak kad će moja duša napustiti tijelo.
Osjećala sam se kao strmoglavljena niz skijašku skakaonicu. Moja je zadaća bila da neposredno prije pada zauzmem pravilan stav prema događaju. Naime, iz mojih ranijih “iskustava izvan tijela” znala sam koliko je važno pravilno se postaviti da bi se uletjelo izravno u svjetlost. Kad sam došla k svijesti, moje je tijelo ležalo na stolu zajedno s doručkom. Kava se prolila, a vaza sa cvijećem je bila na podu. Bila sam strahovito nesretna što sam još ovdje”, završava svoje “out of body experience” Elisabeth Kubler Ross.
Da li ste vi imali neko svoje iskustvo bliske smrti? Ako želite, recite nam u komentarima. Hvala
