Postoje brojni dokazi što svjedoče kako je neidentificirani leteći objekt posjećivao Japan, odnosno još u pretpovijesno doba Japan su posjećivali drevni astronauti, a danas tradiciju bliskih susreta nastavljaju njihovi nasljednici.
Japan je svojedobno bio poprištem brojnih bliskih susreta, iako se o tome nije mnogo pisalo. Bogati su, također, podaci o brojnim pojavama letećih tanjura tijekom povijesti, iz čega se može zaključiti kako je Japan privlačno mjesto za svemirce.
Sudarili se neidentificirani leteći objekt i Phantom F4
Najznačajniji poslijeratni bliski susret prijetio je da će se pretvoriti u pravu dramu. Sjajni objekt lebdio je ispred velike tamne letjelice u Tokijskom zaljevu u ljeto 1952. godine. Prizoru su prisustvovali brojni svjedoci, a nepoznate dvije letjelice uočene su i na radaru. Odmah su uzletjeli lovci kako bi presreli nepoznate i neželjene goste. Svemirsko čudo tehnike izbjeglo je, međutim, vojne avione izvodeći manevre za koje se do tada mislilo da su nemogući.
Bilo je to vrijeme hladnog rata i vojni stratezi su se bojali kako će Sovjeti napasti Zapad uz pomoć nepoznate, nadmoćne tehnologije. Srećom, tom se prilikom nije dogodilo ništa ozbiljnije, što nije bio slučaj u bliskom susretu s letećim tanjurom 22 godine kasnije. U lipnju 1974. godine, lovac presretač, F – 4 Phantom, približio se NLO – u da bi ga mogao napasti. Lovac je postao – žrtva.
Disk
U početku je izgledalo kako signal na radarskom ekranu potječe od ruskog lovca koji je zalutao u zračni prostor Japana. Posada japanskog lovca se, međutim, iznenadila kad je pred sobom ugledala cilj kojeg je namjeravala napasti. Bio je to disk promjera oko 12 metara sa četvrtastim otvorima koji su mogli biti otvori za zrak, ili pak otvori ispušnih cijevi. U trenutku kad je lovac uperio svoja oružja u NLO, uljez je poletio prema njemu i udario ga je u prednji dio. Prisilio je pilota i kopilota da aktiviraju sjedala za izbacivanje. Oboje su poginuli u sudaru, no japansko Ministarstvo obrane i danas šuti o detaljima ove tragedije. Nikada nije objavljeno da li je NLO pao na zemlju nakon sudara s lovcem. Gubitak Phantoma i posade objašnjen je “sudarom s nepoznatom letjelicom na visini od 10.000 metara”.
Japanske zračne snage drže sve informacije o tim i drugim incidentima pod strogom kontrolom, vjerojatno i zbog činjenice da su i civili bili svjedoci bliskih susreta. Pet mjeseci prije nesreće Phantoma, mlada žena Akiko Nakayama došla je u kontakt s tri čudnovate, nepoznate spodobe u polju riže nedaleko od mjesta Hoshimachi. Tri su se svemirca vratila u NLO koji je isijavao crvenu svjetlost.
“Čovjek – pas” – posjetilac iz Svemira
Za svega nekoliko sekundi, NLO se približio eskadrili letećih tanjura koja je nisko letjela japanskim nebom.
Novine u Japanu i SAD su zabilježile da se bliski susret Akiko Nakayame odigrao nedaleko mjesta gdje se nalazi zagonetna pretpovijesna statua Inu – Ningena – “čovjeka psa”. Tumači se da bi taj kip bio prikaz pretpovijesnog, neljudskog bića koje je posjedovalo naš planet. Ova velika statua, čiji je značaj teško odgonetnuti, zbunjuje mnoge, isto kao i mali kip Dogu, što predstavlja biće nalik čovjeku sa šljemom na glavi. U tom se šljemu, kako neki tumače, nalaze uređaji za disanje, koji su omogućavali svemircu da udiše zemaljski zrak. Obje statue, naime, izmiču svakom racionalnom objašnjenju.
Invazija NLO – a dostiže vrhunac
U veljači 1957. godine, u blizini grada Kofu, dva su dječaka razgledavala NLO koji je prizemljio. Na sebi je imao “orijentalna slova”. Mlađi je izjavio kako je ugledao “ljestve” što se spuštaju s letjelice na zemlju. Vidio je spodobu obučenu u srebrnu odjeću koja mu se počela približavati. Prestravljena, djeca su pobjegla. Roditelji jednog dječaka su kasnije tvrdili da se NLO digao u nebo s mjesta odakle su dotrčali dječaci.
U rujnu 1975. godine gotovo da i nije bilo naseljenog mjesta u zapadnom Japanu u kojem se nisu pojavili leteći tanjuri. Policija je bila pretrpana telefonskim pozivima. Jedan je NLO slijedio japanski avion DC – 8 više od 20 minuta, prije nego što je sigurno sletio na aerodromsku pistu.
U to vrijeme broj bliskih susreta dosegao je vrhunac.
Početkom 1976. godine, tamni NLO lebdio je točno iznad palače Imperial u Tokiju. O njenim manevrima svjedoče i izjave policajaca koji su čitav prizor promatrali iz svoje postaje.
U rano jutro, 17. listopada iste godine, 50 svjedoka ugledalo je NLO zlatne boje. Blistavo sjajni disk se zadržao u zraku 10 minuta. Kontrolor leta na Akita aerodromu upozoravao je sve avione u okolnom zračnom prostoru na moguću opasnost. Među očevicima bili su i brojni japanski novinari. Snimili su i dokumentarni film o tom bliskom susretu.
Službena istraga – bez rezultata
Povećana učestalost bliskih susreta u zemlji prisilila je japanske vlasti da 1977. pokrenu prvu službenu istragu o tom pojavama. Vodilo ju je japansko Ratno zrakoplovstvo. Akcija, nažalost, nije dala rezultate iz kojih bi se mogao izvući bilo kakav razuman zaključak.
No, svemirce, očito, ne smeta što Zemljani ne mogu otkriti njihovu tajnu, te da i ono što su otkrili drže daleko od očiju javnosti. Godine 1982. zagonetne čudnovate lopte letjele su oko vrha Mount Sonohara. Dvije godine kasnije posada jednog putničkog aviona ugledala je nešto što je, na prvi pogled, izgledalo kao oblak u obliku gljive što se javlja nakon atomske eksplozije. Popeo se na visinu od nekih 20 kilometara. Tamo se raširio na površinu od nekih 150 kvadratnih kilometara, prije nego što je nestao. Ni za taj događaj nema nikakvog objašnjenja.
Leteći tanjuri nisu jedina zagonetka koja zbunjuje Japance. U ljeto 1986. godine, otkriven je u Yamagati okrugli, ispupčeni kolobar. Do tada taj fenomen nije nigdje zabilježen.
Kao i SAD, i Japan ima tu (ne)sreću da se nalazi u jednoj od 12 zona anomalija što okružuju naš planet. Đavolji trokut u Pacifiku odgovara Bermudskom trokutu. Proteže se od Japanskog arhipelaga do Marijanskog otočja. Pokriva zone velikih dubina mora, područje podvodnih vulkana i pukotina u zemljinoj kori. Ako i zanemarimo brojne nestanke ljudi i brodova u tim krajevima, još uvijek ostaju brojna svjedočanstva o čestim pojavama nepoznatih letjelica. Iz te činjenice bi se moglo zaključiti kako su zone magnetskih i drugih anomalija mjesto materijalizacije NLO – a.
Neidentificirani leteći objekt uranja u more
Posada broda Kitsukava Maru je izvijestila u travnju 1952. o bliskom susretu s diskom koji je uronio u ocean. Kapetan broda je smjesta zabilježio događaj koji se zbio na rubu pukotine u zemljinoj kori koja na dubini od nekih 3500 metara okružuje Japan. Godine 1967. brojni su američki lovci bili poslani u potjeru za eskadrilom NLO – a koji su se pojavili nad Okinawom, a koje su registrirali radari.
Postoje naznake da bi japanska vlada bila spremna ponovno pokrenuti istraživanje zagonetke zvane neidentificirani leteći objekt. Na Međunarodnom NLO i svemirskom simpoziju u gradu Hakui 1991. godine, tadašnji japanski premijer Toshiki Kaifu izjavio je kako je “vrijeme da se problem nepoznatih letjelica ozbiljno prouči”. Od tada je prošlo mnogo vremena, a u tom pogledu nije gotovo ništa učinjeno. Budućnost će pokazati nije li mišljenje japanskog premijera izrečeno na tom simpoziju, tek izraz puke japanske pristojnosti. A možda se nešto i poduzelo, ali su činjenice takve da ih je bolje ne objavljivati.
