U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Đure Arnolda koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Đuro Arnold je bio hrvatski filozof, pedagog, pjesnik, profesor filozofije i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Augusta Šenoe.
Najljepše pjesme Đure Arnolda
Večer siva
Večer siva. Čudna kiša
Iz oblačnih bije vrela:
Od neba je pa do zemlje
Guste žice razapela.
Kroz tu harpu orijašku
Rasputani vjetar duje;
A sumornom vasionom
Udremljivo žice bruje.
Na oči mi vjeđe s tija
Ko zavjese klonu lake –
U dušu se kroz njih kradu
Drugog sv’jeta bajne zrake.
Autor: Đuro Arnold
Uskrsnuo je Krist
Uskrsnuo je Krist: a s božjeg hrama
U šir se glasa zvonce crna sluta –
I skromno selo bijesna strava guta:
Što ponajboljem baš se kopa jama…
Pod trošnim krovom žena ruke lama
I suze roneć dršće poput pruta;
Mališi joj se gladni drže skuta –
Al njoj je s bola: kao da je sama.
U polju rđa plug, a do njeg brana
Kô s tuge, što im trune na dnu lijesa
I goso mlad i jednom domu hrana…
I tako sve sa zvonom sveta zvuka
Svoj zadnji upit šalje spram nebesa:
Oh, Bože, kad ćeš tog se sjetit puka?!
Autor: Đuro Arnold
Najbolja poezija
U magli
S magle guste danas krajem
Nesigurno nekud basam –
Živa stvora ne susretam
Kao sam na sv’jetu da sam.
Al’ ne štapa l’ netko za mnom
Ko da teško breme nosi?
Ne bljesnu li sada nešto
Slično vitoj, oštroj kosi?
A kaki mi nuto lica
Dah podrago poput leda?
Nije l’ možda pokraj mene
Proujala samrt bl’jeda?
Ja te tlapnje obuzdavam
I mirno se dalje vijem –
I već mi je duši voljko
Kô na suncu da se grijem.
Autor: Đuro Arnold
U bijeli svijet
U bijeli svijet sam sitnu pjesmu turno,
Oda sna da mi narod moj probudi –
Al susreli je bezdušni su ljudi…
I teškim negvam okovali žurno.
A sad me kune: što u doba burno
Iz toplih sam je izagnao grudi;
Slobode dan u uzam da ne rudi
Uz tamničara gnjevnih čelo tmurno!
S junaštva njina dašto da se jedim
I pitam: što za pjesmu su im dali,
Da barem znam – što kao pjesnik vrijedim?
Al ne, ne! To ih pitam tek u šali –
A ja ću dalje sitne pjesme presti,
Dok narod mi se drijeman ne osvijesti!
Autor: Đuro Arnold
Nezaboravne pjesme Đure Arnolda
Spasitelju
Ja ne znam zašt’? – al’ često put,
Kad u noć kasnu bdijem,
Saleti srce čudan slut,
Da i sam mu se smijem.
Saleti srce slut: da svet
U izbu ćeš mi banut,
A ja ću ti kô smrzno cvijet
Na grudi tople panut.
I čekam te – dok na me drijem
Ne baci velo hladno
I čudan slut se blijed i nijem
Ne surva srcu na dno…
Pa ipak držim, da ćeš doć’
Jedared glavom k meni –
Kad ono zadnja pane noć
I šapne: “Čas je, sveni”!
Autor: Đuro Arnold
Prikaza
Za kitnjastu goru čarnu
Zamaklo je sunce zlato;
Sumrak se je blijedim rukam
Izbi mi za stijene hvato.
S briga tešku ja sam glavu
Spustio na vruće dlane;
Misli su se redom krale
U prošaste sretne dane…
Nuto mraku iz dubina
Izronilo lice blijedo…
Oči crne… crni prami –
Kô da sam ih nekoć gledo!
“Što ćeš?” lanuh. “Za te davno
Minuli su zemski čari…
Ja se svijetom dalje patim –
Ako srce i krvari.
Svoju djecu privikavam
Na života istu borbu –
Hoću l’ zato možda steći
Tvoga blagog srca korbu?”
Ona bolno strese glavom,
U oku joj suza sine –
Pa se kao nesvjestice
Surva mraku u dubine…
Ja se trgoh… Bilo mi je,
Kao da sam na dnu lijesa,
Oko mene se talaso
Težak miris od cipresa.
Autor: Đuro Arnold
Dobra poezija
Pri žetvi
Pod kosom i pod srpom
U polju strn pol’ježe:
I hrpa se za hrpom
U vito snoplje veže.
A ovu slatku muku
Začinja pjesma meka –
Pa tomu da se puku
Ne diviš vijek do vijeka!
Ja ne znam: čemu ljeta
Na umlja vrelu crpah –
Sva sreća kad već cvjeta
Kraj kose i kraj srpa!
Autor: Đuro Arnold
Pismo s bojišta
Noć je škura. Eto sn’ježak
S tiha se nanuđa –
O, zašto je, majko, uv’jek
Hladna zemlja tuđa?
Oko mene sa oružjem
Sve do straža spava;
Moja samo meni noćas
Čudno šumi glava.
Tu na panju ukraj vatre
Pišem tebi pismo –
Kako dugo, aoh, skupa
Govorili nismo!
Jutros sam ti prvi puta
Stajao u sječi;
Ali za tu grozu nemam
Dosta toplih r’ječi.
Drug mi desni pade mrtav,
Da nije ni pisno;
L’jevome sam na umoru
Suzne oči stisno.
U to jedno tane tresnu
I meni o grudi;
Al se kao grašak odbi –
Slušaj… pa se čudi!
Odbilo se od medalje
Majke našeg Spasa –
Što si mi je na polasku
Zadnjeg dala časa.
Sada nemam više straha
Ni od kakva boja;
Mene Božja majka čuva
I ti, majko moja.
Ako ti se uza sve to
Ne bih više vrno –
Nemoj mi se, majko slatka,
Odjenut u crno.
Ti mi reče: tko za dragu
Pogine domaju,
Stalno časno mjesto steče
Gore, ah, u raju.
Tu ću služit majci Božjoj,
Gledat njene krase –
I bit će mi: ko da imam
Tebe v’jek uza se!
Autor: Đuro Arnold
Koje su vama najbolje pjesme Đure Arnolda u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke njegove lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!
