
U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Augusta Šenoe koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, August Šenoa je bio hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, dramaturg, kritičar i pisac podlistaka. August Šenoa najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Pavla Stanišića.
Najljepše pjesme Augusta Šenoe
Zlatna riba
Kao more grud snježana ti je,
A u moru tome zlatna riba,
Divno srce ti se, dušo, ziba:
A vrh mora oči, zvijezde dvije.
Zlobne zvijezde! Od vas spasa nije;
Za vam brodim, bura brod mi šiba,
Ah Karibdi taj se ne ugiba,
Tko po vami jadra svoja vije.
Leti bijedan – ribu da uhvati
U pučinu ah! se sunovrati;
Zlobne zvijezde mladog momka smele.
Bježi srce njega, bježi nada,
Vrtlog vječni vije momka mlada;
Mog života evo slike cijele!
Autor: August Šenoa
Svome sinu
Oj sinko čuj, tvoj otac tek je čovjek,
A smrtan stvor ti slijedi svoju kob,
I ja ti ne ću živjet’, dragi sinko, dovijek
I ja ću jednom leći u svoj grob.
Bogataš nisam – mene hrani ruka,
Al’ ovaj spomen nek’ ti bude svet,
Tvog oca to je sveta oporuka:
Na mlađim, sinko, stoji ovaj svijet.
Upamti dobro, što ću sada reći,
Izvadio sam to iz srca svog,
Iskustvom nauk taj si moraš steći,
Sve istina je, svjedok mi je Bog.
U mome srcu žive jošte jeka
Iz gorke dobe mladih mojih ljet’
Kô da je čujem sada iz daleka:
Na mlađim, sinko, stoji ovaj svijet!
Autor: August Šenoa
Najbolja poezija
Školjka
Kano more, sinje more,
Srce ti je milo,
Baca talas dolje, gore,
Mlado uskipilo.
U njem ti je divna sjaja:
Sunce, zvijezde male;
Ma s radosti da su s raja
U srce ti pale.
Kano more, more sinje,
Srce ti je drago,
U njem rajsko sve milinje
I sve zemsko blago.
Samo more izbacilo
Malu školjku jednu,
Mene srce pozabilo,
Ljubav moju bijednu.
Autor: August Šenoa
Ružin san
Pade sunce zlatno na zapadu,
Rujna ruža njedra zatvorila,
Nebom plovi zvijezdâ zlatna sila,
Plovi mjesec svijeća noćnom hladu:
Zovu zvijezde jasne ružu mladu:
“Ah cjelovu otvaraj nam krila!”
Zaman zovu, ruža dalje snila,
Sunce čeka u ljubovnom jadu.
A kad planu jutrom blaga svijeća,
Raskrilila grud cjelovu ruža:
“Sunce! Ti si mi jedina sreća.”
Tak’ zatvori srce, ljubo krasna,
Svijeta žamor prazni kad te kruža,
Meni cvati samo, djevo jasna!
Autor: August Šenoa
Nezaboravne pjesme Augusta Šenoe
Ruža
U šumici cvatu mlade ruže,
Milo grmom zelenim prosute
Rosa božja kitila im skute,
Ljuljajuć se s povjetarcem druže.
Da ih miloj tražim, oči kruže;
Kćeri zore želju moju slute,
Slatko s’ smiju prijatno nagnute,
Da prekrasne većem krasu služe:
Kad se netom bujni grm otvori,
A ljubovca oči pune slasti
Na me slatko smiješeć’ se obori.
“Čemu cvijeća, čemu teškog truda?
Sama ću ti ljupkom ružom cvasti.
Mila, vjerna, svako doba, svuda!
Autor: August Šenoa
Putnik
Putnik trudan žarkom pustom hoda
Utočište ištuć, tražeć hlada.
“Moj putniče! zaman, ti postrada!”
Ništ’ do pijeska, do nebeskog svoda.
Al’ božanstvo utjehu mu poda,
Gle oaza sad mu svanu mlada;
Ploda ima tudijer puna slada,
U travici romoni mu voda.
Tako ja put putovah života,
Pust i trudan bez ikakve nade,
Ništa ne bi u njem do tegota:
Tu božanstvo tebe posla vilu,
Sva me tuga tužna minu sade,
Jer je ne ima u tvom rajskom krilu.
Autor: August Šenoa
Dobra poezija
Proljeće
Već se zemlji zimsko ruho tali,
A iz zemlje mlada narav viri,
Blag vjetarčić po dolini piri,
Prosto vriju srebropjeni vali;
Svi smo s nova sada procvjetali,
A s radosti svakom grud se širi,
Što li tebe jadna uznemiri,
Koja l’ žalost srce ti ražali?
Ah uz radost svega živog stvora
Nij’ radosti niti razgovora,
Usrijed raja suze bi prolijevo;
Bura bije, polje se zeleni,
Klas se zlati, grožđe se rumeni,
Srce plače; pitaš, zašto, djevo?
Autor: August Šenoa
Požar
“Gori, gori!” “Zaboga, gdje, ljudi?”
“Amo vode, amoder pomoći”.
Ah, ostan’te, nemojte mi doći
Gasit vatru, zaman su vam trudi!
Ta kušo sam da taj plamen gasim
Bistrom suzom, jer mi hara grudi;
Al sve zaman, s nova oganj hudi
Buknu srcu, probuđen uzdasim.
Neka gori vijekom vatra ova.
Dušo, gasi vatrom ju cjelovâ,
Manje nije, sa mnom se ne šali!
Nećeš? E, pa ja na sudnji danak
Tužit ću te da mi mirni sanak
Srce žarkim očima upali.
Autor: August Šenoa
Koje su vama najljepše pjesme Augusta Šenoe u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke njegove lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!