
U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Mirka Bogovića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Mirko Bogović je bio hrvatski pjesnik i političar. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Milana Begovića.
Najljepše pjesme Mirka Bogovića
Slike i prilike
Biser-rosa trepti na okrajku lista,
A u njoj se sunce u sto zrakâ blista;
Ni alem se takvom svjetlošću ne diči,
Tek čovječja suza kapi toj priliči,
Suza, kad zatrepti ispod trepavice,
Prije neg poleti niz to bijelo lice.
Tiha vedra noćca sitnu rosu rađa,
A dno srca ljudskog suzu proizvađa;
Laka je i bistra, kad s radosti pada,
teška je i mutna, kad potiče s jada;
Al je blaga, sjajna, rek bi posvećena,
Kad je vaju tuđem milo namijenjena.
Ptice, zvijeri, ribe, “grabežljive” zvane,
Nedužnom se drugom životinjom hrane;
Neka! to pod moraš, od nevolje čine
po zakonu stavnom, da ih glađa mine;
Ali čovjek uman zašto do zla boga
Bez nevolje tlači slabljeg brata svoga?
Životinja svaka svoje gnijezdo brani,
kad ju tko odanle potjerati kani;
Isti krotki golub srdito zaguče,
Te kreljuti svoga protivnika tuče;
Stoga riječ je stara: da je kvočka svaka,
Kad joj tko dodija, na svom gnijezdu jaka.
Autor: Mirko Bogović
Nije preko velih gora
Nije preko velih gora,
Za čim duša ženah teži;
Nije preko sinjeg mora:
Blizu, žene, cilj vaš leži.
Ljubit, ljubit te ljubiti,
Zadatak je vašeh zvanja;
Divje muže vijek krotiti,
Krug vašega djelovanja.
Zato je i srce vaše
Utočište u tegobi,
Sveta Meka vjere naše,
Gdje svak’ novu snagu dobi.
Autor: Mirko Bogović
Najljepša poezija
Mađarom
Oj Mađari, braćo vi ustavna,
I združena dugo već s Hrvati;
Nemojte nam ludo otimati
Što nam poda narav, mati slavna.
Pomislite na vremena davna!
Mnogo Hrvat s vami zla prepati;
Nastojte mu dakle svoje dati,
Ak’ hoćete njega nać pripravna.
Da za korist općeg doma svoga
Pođe, makar i u vatru s vami:
Jedan za sve, a svi za jednoga!
Neka dakle bude mir međ nami!
Znajte: sila da ne moli Boga!
Ako ne, a vi ste krivi sami.
Autor: Mirko Bogović
Domovini
Domovino, moja majko mila,
Ti si meni uvijek draga bila,
Duhom tebe ne ostavih
U tuđinstvu kad boravih,
Dobro mi je tamo bilo,
Al je ipak nešt falilo,
Jerbo natrag u majčina krila
Vukla me je tajna neka sila.
Svijet imade uzoritih zgradâ,
Ima gorâ, rijekâ i livadâ,
Ima – ti se tom ne čudi –
U tuđinstvu dobrih ljudi
Što u svemu baš nastoje
Proslaviti svuda svoje;
Ima, riječju, sve što k sreći spada,
Ali nema što ti – ne, nikada!
Nema one značajne odore
Tamo narav; naše su ti gore
Ljepše, tako rijeke, gaji,
Ljepši svuda običaji. –
Čuj kah narod pjesme poje
Ispod svete lipe svoje!
To su čari što mi k srcu zbore,
Što ih nema kopno niti more!
Autor: Mirko Bogović
Koje su vama najbolje pjesme Mirka Bogovića? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!